Redovništvo u Hrvatskoj

Redovništvo (monaštvo) se u Hrvatskoj pojavilo s dolaskom kršćanstva među Hrvate. Prvi su stigli benediktinci koje u doba hrvatskih narodnih knezova i kraljeva nalazimo širom Hrvatskog primorja i po otocima. Vrlo su zaslužni za unapređenje duhovnoga i kulturnog života u Hrvatskoj. Stariji redovi (benediktinci i pavlini) danas u Hrvatskoj imaju mali broj članova.

Najbrojniji redovnici u Hrvatskoj su franjevci, potom ih po broju članova slijede isusovci, dominikanci i karmelićani, a od tzv. “novih instituta” salezijanci.

Franjevci osnivaju svoje samostane po Hrvatskoj još za života sv. Franje (početkom XIII. st.). Franjevačka obitelj dijeli se na četiri ogranka: mala braća ili franjevci opservanti (OFM), franjevci konventualci (OFMConv), franjevci kapucini (OFMCap) i samostanski franjevci trećoreci (TOR). Mala braća u Hrvatskoj imaju tri provincije - sa sjedištem u Zagrebu (15 samostana), Splitu (13 samostana) i Zadru (5 samostana). Franjevci konventualci u Hrvatskoj imaju jednu provinciju, sa sjedištem u Zagrebu, i 12 samostana širom Hrvatske; franjevci kapucini imaju jednu provinciju s 10 samostana, franjevci trećoreci također jednu, sa sjedištem u Zagrebu, s 14 samostana.

Isusovci su još za vrijeme života sv. Ignacija dospjeli u Hrvatsku. Godine 1552. nastoji ih dobiti Dubrovnik te ih dobiva već 1559. kada dolaze i u Zadar. Vrlo su zaslužni za osnivanje škola i za izdavačku djelatnost te za osnivanje popularnih kongregacija i bratovština u Hrvatskoj. Zasebna Hrvatska misija Družbe Isusove postoji od 1909, a samostalna viceprovincija od 1963. Žive u dvanaest kuća u Hrvatskoj.

Karmelićanska provincija osnovana je u Hrvatskoj 1969. godine. Imaju nekoliko samostana.

Salezijanci su u Hrvatsku došli 1922. godine. 1972. osnivaju nezavisnu “Provinciju sv. Ivana Bosca”, sa sjedištem u Zagrebu. Bave se najviše pastoralom mladih.

Prema uputama i prijedlozima II. vatikanskog sabora, muške redovničke ustanove osnivaju 1968. Vijeće viših redovničkih poglavara u Jugoslaviji. Godine 1977. to vijeće mijenja naziv u Konferenciju viših redovničkih poglavara. Nakon raspada Jugoslavije, Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života odobrila je 1994. godine promijenjene Statute Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara koji su zajednički za Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu. Odnedavno redovnice i redovnici iz BiH su odijeljeni od hrvatskog redovništva te imaju svoju zasebnu Uniju viših redovničkih poglavara i poglavarica.