Služenje autoriteta i posluh

Ovaj dokument je plod dugotrajnog rada započetog sa sjednicom Vijeća 16.2.2004. preko plenarnog zasjedanja Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života održanog od 28. do 30. rujna 2005. te kasnijeg rada dikasterija na „radnom tekstu“ koji je poslan članovima ustanova posvećenog života u zajednici (muškima i ženama), pripadnicima redovničkih ustanova i družbama apostolskog života. Dokument želi biti pomoć i poticaj svima onima koji su pozvani da slobodnim posluhom Božjoj svetoj volji svjedoče Božji primat te da svoje „da“ izrečeno Gospodinu žive radosno (usp. str. 7.). Posljednjih godina u Crkvi i u društvu promijenio se način shvaćanja i življenja autoriteta vlasti i posluha. Stoga dokument ističe svijest o vrijednosti pojedine osobe, s njezinim pozivom i njezinim umnim, afektivnim i duhovnim darovima, s njezinom slobodom i sposobnošću odnosa s drugima to zajedništvo živjeti; o središnjem mjestu duhovnosti zajedništva, s vrednovanjem sredstava koja pomažu; o shvaćanju poslanja kao zajedničkog zadatka svih članova Božjeg naroda i posljedičnim oblicima konkretne suradnje (usp. str. 8.). Glavni cilj ovog dokumenta je ponovna potvrda da se posluh i vlast, i kad ih se prakticira na razne načine, nalaze u posebnom odnosu s Gospodinom Isusom, poslušnim Slugom. Stoga se predlaže da se autoritetu pomogne u njegovoj trostrukoj službi: služenju pojedincima pozvanima na život za vlastito posvećenje (1. dio str. 10-26); izgrađivanju bratske zajednice (2. dio str. 27-37); sudjelovanju u zajedničkom poslanju (3. dio str. 38-50). Dokument se temelji na dokumentima o posvećenom životu Potissimum institutioni (1990.), Bratski život u zajednici (1994.), Vita consecrata (1996.) i Ponovno krenuti od Krista (2002.).

Pitamo se na koji način približiti dokument čitatelju koji se prvi put susreće s ovom temom? Dokumentu koji u sebi krije bogatstvo i sažetost? O čemu se u njemu govori? Koji je odnos između autoriteta i posluha?

• Tema poslušnosti uokviruje ovaj dokument od uvoda do zaključka iako govori o autoritetu većim dijelom, koji je i sam uključen u poslušnost. Pravi i zadnji naslovnik poslušnosti nije redovnički autoritet, nego sam Bog, jer se vjernički odnos s Bogom izražava kroz poslušnost. Dokument počinje antropološko-duhovnim utemeljenjem poslušnosti. Poslušnost se pokazuje kao rezultat traženja Boga, koji potiče traženje i vodi aktualiziranju volje Božje. Tražitelj Boga postaje njegov slušatelj i čezne za ispunjenjem njegove volje. U svemu tome Krist postaje uzor i uporište teološkog utemeljenja poslušnosti. Dokument završava s prihvaćanjem smrti kao zadnjim činom prihvaćanja Božje volje: „Svoje životno putovanje završit ćemo jednim drugim činom posluha za koji želimo da bude što je više moguće svjestan i slobodan, ali nadasve izraz prepuštanja dobrom Ocu koji će nas jednom zauvijek pozvati k sebi u svoje kraljevstvo beskrajne svjetlosti gdje će završiti naše traženje, a naše oči ugledati u nedjelji bez kraja. Tada ćemo biti potpuno poslušni i ostvareni jer ćemo reći svoje ‘da’ onoj Ljubavi koja nas je stvorila da bismo bili sretni s Njim i u Njemu“ (br. 29 str. 49).
• Unutar ovoga okvira opširnog obrađivanja poslušnosti, dokument nudi niz obilježja prakticiranja autoriteta, bitnih duhovnih i praktičnih oznaka, korisnih za praksu i za konkretno življenje. One su podijeljene na tri klasična područja: posvećenje-bratstvo-poslanje. Različita obilježja koja se nalaze u trećem dijelu usmjerena su na dobro funkcioniranje bratskog života. Ovdje ih nećemo donositi nego samo ističemo naslove kurzivom pisane u brojevima 13, 20 i 25.
• Izlaganje u dokumentu je duhovno-pastoralnog tipa i unutar njega lako se međusobno isprepliću promatranja i specifične oznake autoriteta i poslušnosti. Svaki dio od njih počinje s nekoliko paragrafa teološkog karaktera zatim prelaze na više pastoralne i praktične elemente.
• U čemu je novost ovog dokumenta u odnosu na prijašnje dokumente? Gotovo sve teme ovog dokumenta, nalaze se u tekstovima dokumenta Perfectae caritatis, Evangelica testificatio, Vita consecrata i La vita fraterna in comunità. Posebnost ovog dokumenta je u činjenici da su dobro obrađene u njemu teme, tek spomenute ili slabo razvijene u drugim dokumentima te da nijedan od njih nije obradio isključivo temu autoriteta i poslušnosti. Ovaj dokument to čini na opširniji način, donoseći obrazloženja i brojne praktične oznake.

Kao zaključak navodim tekst dokumenta koji osvjetljava ovu temu: „Autoritet i posluh, s osnovnim ciljem ispunjavanja Božje volje, nisu, dakle, dvije odvojene ili čak suprotstavljene stvarnosti, već dva lica iste evanđeoske stvarnosti, istoga kršćanskog otajstva, dva načina sudjelovanja u istoj žrtvi Kristovoj koja se međusobno nadopunjavaju. Autoritet i posluh su personificirani u Isusu i zato ih se treba shvaćati kao nešto što je izravno vezano uz Njega i kao stvarno suobličenje Njemu. Posvećeni život želi jednostavno živjeti Njegovu vlast i Njegov posluh“ (br. 12 str. 20). 

Dr. fra Marko Semren

Priprema: Marinko Nikolić