Karitativno djelovanje redovničkih zajednica

Život u siromaštvu, uz ostale asketske elemente, od najranijih kršćanskih vremena smatrao se bitnom karakteristikom radikalnog nasljedovanja Isusa, tj. njegovog načina života. U nekim crkvama, posebno onima s područja Sirije, ovo radikalno nasljedovanje Isusa bilo je predviđeno za sve kršćane, ova imitatio ascetica postaje uvjet življenja istinskih kršćana, svaki kršćanin trebao je nasljedovati Isusa u siromaštvu, čistoći i itineranciji na isti način. Među drevnim redovnicima bila je vrlo raširena ideja da je njihov način života jednostavno nasljedovanje Isusovog načina života i života prvih Isusovih učenika. Siromaštvo u Crkvi se ne vrednuje samo u ekonomskim kategorijama ili u posjedovanju materijalnih dobara, nego poglavito po pitanju moći. Bogatstvo je ustvari jedan oblik moći. Siromaštvo je tako i odricanje od moći i solidariziranje s malenima i rubnima društva. Ovaj oblik siromaštva na poseban način je u Crkvi utjelovio Franjo Asiški. Biti siromašni za sv. Franju znači postati »posljednji i podložni svima da bi kao braća mogli služiti svima«. Siromaštvo i malenost (paupertas i minoritas) ovdje postaju jedno, a nisu drugo nego evanđeoska vrednota ljubavi i međusobnog služenja. Za franjevačku tradiciju siromaštvo je značilo konkretan izbor života u jednostavnosti i odricanju. Značilo je odlučiti se za solidarnost s malenima, s rubnima društva, što je često značilo zauzeti posljednje mjesto u Crkvi i društvu. Živjeti evanđelje s pozicije slabosti, nezaštićenosti, malenosti ima svoje konkretne posljedice po duhovni život kršćana, u prvom redu bliskost s svakodnevnim situacijama jednostavnih ljudi što je redovnike snažno povezalo sa sudbinom čitavih naroda i obilježilo tako duhovno biće tih naroda. Ali to znači i odustati od pozicija moći i sklanjanja u sjenu moćnika i silnika ovoga svijeta, jer oni za koje smo se opredijelili na takvu zaštitu računati ne mogu. Suvremeno redovništvo, ali i kršćanstvo općenito, ukoliko želi biti autentično evanđeosko i vjerno svojim korijenima mora se stalno iznova vraćati siromaštvu koje mora biti stvarno i vidljivo. Redovničko siromaštvo moći će govoriti današnjem svijetu samo ukoliko ljudi našega vremena gledajući redovnike vide i siromašno lice Crkve, Crkve koja ne želi biti trijumfalna i moćna već Crkva siromaha i Crkva za siromašne.

Marinko Pejić
"Redovništvo i evanđeoski savjet siromaštva", Bogoslovska smotra, 84 (2014.) 3, str. 627–628.

• dijele hranu pojedincima i obiteljima u potrebi, bilo da je riječ o obrocima i svakodnevnom davanju sendviča ili o paketima s namirnicama za samostalnu pripremu
• mnogi i mnoge djeci plaćaju tople obroke u školi i novčano pomažu obitelji s financijskim poteškoćama i obitelji s brojnijom djecom. Nekima plaćaju račune za mjesečne režije koje sami ne mogu platiti; nabavljaju knjige i školsku opremu đacima; ishode stipendije za studente; nabavljaju ogrijev za obitelji u potrebi
• prigodno pripremaju hranu za pučke kuhinje; novčano i u vidu namirnica pomažu socijalne samoposluge
• redovito, višekratno šalju pomoć misionarima; novčano brinu za Marijine obroke
• uključuju se u sve humanitarne projekte kad su ljudi pogođeni prirodnim nepogodama
• pomažu potrebnim članovima obitelji svoje braće i sestara, sudjeluju u troškovima pogreba bliske rodbine svojih članova i onih za koje se brinu, ako je to potrebno.
• novčano pomažu razne udruge: Kap dobrote, Pro life, UNICEF, Betlehem, Cenacolo, Udrugu slijepih
• materijalno pomažu u vrtićima, domovima za starije i nemoćne, internatima i studentskim domovima, ako i u ustanovama gdje žive djeca, mlade i starije osobe koje ne mogu potpuno ili mogu samo djelomično, podmirivati troškove
• otvaraju svoje prostorije na rodbini i ostalim pratiteljima bolesnih osoba, posebno kad je riječ o djeci i teško bolesnim članovima obitelji dok su na liječenju u gradovima
• posjećuju bolesne u bolnicama, domovima za starije, domovima gdje žive osobe sa posebnim potrebama, napuštene susjede, zatvorenike u zatvorima; svi posjeti uključuju materijalne izdatke
• traže smještaj starcima, vode ih k liječniku, traže posao došljacima
• mnogi starije i ostavljene osobe uzimaju na posebnu brigu, dovode ih u svoje prostore ili ih redovito posjećuju
• pomažu pri nabavi skupih lijekova i ortopedskih pomagala, a često sudjeluju i u troškovima operacija koje se izvode u inozemstvu
• neke zajednice daju studentima miran kutak za učenje i studij
• o svom trošku vode pučke kuhinje; sestre milosrdnice u Zagrebu (80 – 120 osoba) pružaju mogućnost tuširanja, presvlačenja i šišanja; pekara u Lužnici tri dana peče kruh za siromahe; u Rijeci postoji pučka kuhinja (oko 80 osoba). Pet posto svih prihoda na razini provincije ide za siromahe
• franjevci sa zagrebačkog Kaptola imaju pučku kuhinju kroz koju dnevno prođe oko 150 korisnika
• pružaju smještaj beskućnicima (u Rijeci)
• sufinanciraju aktivnosti sestre Stanke Oršolić, članice Europske udruge protiv trgovine ljudima RENATE (Sestre Naše Gospe)
• organiziraju obroke za beskućnike i osobe s ruba društva (povremeno)
• podupiru sportske aktivnosti (nabava opreme)
• pomažu u socijalizaciji osoba s posebnim potrebama i siromašnijih: organiziraju druženja, igre, vježbe u komunikaciji
• neke sestre financijski pomažu nekoliko pripravnika za svećeništvo
• u planu je obnova nekih zgrada za siromašne studente i za osobe koje trebaju privremeni smještaj u većim gradovima (Dom u Puli, Dom fra Ante Antića u Zagrebu i slično)
• neki redovnici i redovnice pomažu članove svojih zajednica u misijskom radu u Ukrajini, Kongu, Beninu, Južnoj Americi: pridonose školovanju djece, prehrani, liječenju, gradnji škola i crkava...
• pomažu sestre i braću u Bosni: Malu školu u Varešu, Kuću milosrđa u Sarajevu, Dom Majke Margarite u Sarajevu za studentice slabijeg imovinskog stanja, Kuću "Egipat".
• Majčino selo u Međugorju zbrinjava, u svojih 7 kuća, djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i vodi dječji vrtić za djecu za koju se nema tko skrbiti – franjevci Hercegovačke provincije, sestre franjevke…
• Udruga Betlehem za promicanje dostojanstva života pruža smještaj i pomoć samohranim majkama/trudnicama u nevolji/beskućnicima/obiteljima i osobama ranjenim ovisnošću te osobama s raznim psihofizičkim opterećenjima
• franjevci u Bosni i Hercegovini razvili su cijelu mrežu ustanova za pomoć najpotrebnijima
• mnogo sestarskih zajednica izvan grada Zagreba sufinancira katoličke vrtiće koje same vode, jer mjesne općine pomažu minimalnim doprinosom. Isti je slučaj s raznim domovima koje vode redovnici i redovnice. Upravo zato ih naši redovnici ubrajaju u polje svoga karitativnog djelovanja

Vizija

U društvu u kojem je životni vijek, uz pomoć napretka medicine, znatno produljen, sve je veći udio osoba treće i četvrte životne dobi. Hrvatska je, osim toga, već nekoliko godina pogođena masovnim iseljavanjem osobâ mlađe životne dobi što još više pospješuje stanje 'demografske starosti'. Sve je to bio poticaj da 3. listopada 2010. godine, Milosrdne sestre sv. Križa u svoj apostolat uključe Dnevni boravak za starije i osamljene osobe, kako bi: spriječile socijalnu isključenost starijih osoba, omogućile im što dulji boravak u vlastitu domu, poboljšale kvalitetu njihova života te promicale volonterstvo kao izraz ljubavi prema bližnjem u potrebi.

Misija

Možda je misiju Dnevnog boravka najbolje, prigodom blagoslova, sročio đakovačko-osječki nadbiskup mons. dr.  Đuro Hranić rekavši: ''Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste. Bijah osamljen, željan susreta, društva, razgovora, i vi ste mi to omogućili. Niste dopustili moju socijalnu isključenost. Niste me poslali u Dom za starije i nemoćne osobe nego ste mi omogućili Boravak u mojoj kući i šetnju po mojem dvorištu. Poboljšali ste kvalitetu mojih staračkih dana. Ponudili ste mi Dnevni boravak, kreativne radionice, druženje s mojim prijateljima iz mladosti. Ponudili ste mi društvo i razgovor, pokazali mi da toliko toga još uvijek mogu. Ponudili ste mi duhovne sadržaje za koje prije nisam imao vremena ili sam ih zanemario. Pružili ste smisao mojim staračkim danima, te duhovnu snagu i uporište za život.''

Djelatnosti

Duhovni sadržaji: Kapelica Uzvišenja sv. Križa, koja je u sklopu Boravka, trajno je otvorena za osobnu molitvu korisnika i svih onih koji to žele. Svakodnevna molitva krunice, molitva u času Isusove smrti i sv. misa svakog prvog petka u mjesecu, uz mogućnost pristupa sakramentu svete ispovijedi, zauzimaju važno mjesto u srcima korisnika. Sami kažu kako im zajednička molitva i pjesma daju nov polet i snagu za nošenje teškoća starosti i bolesti. Korisnici se često preporučuju u molitve jedni drugima, a nije rijetkost da se u Dnevnom boravku moli i za druge osobe kojima je molitva potrebna. Prigodom blagdana Svih svetih korisnicima se omogući posjet groblju i molitva na grobovima najmilijih. Povremeno Dnevni boravak organizira hodočašće za korisnike u obližnja marijanska svetišta.

Edukativno-kulturni sadržaji: Ponekad se u Boravku organiziraju tematska predavanja za starije osobe uz redovito mjerenje tlaka i šećera u krvi te savjetovanje o samopomoći u iznimnim situacijama. Dnevni boravak redovito prati i kulturna događanja u gradu, organizira posjet muzejima te prigodnim sadržajima obilježava neke važnije datume: Dan starijih, Dan obitelji, Dan bolesnika... Često Boravak bude mjesto za postav izložbe ili promocije knjiga.

Rekreativno-socijalizirajući sadržaji: Boravak je za korisnike mjesto okupljanja, radosti, druženja... Korisnici kažu da se u Boravku osjećaju 'kao doma'. Obiteljskoj atmosferi pridonose i proslave rođendana, imendana, godišnjica. Od ostalih rekreativnih sadržaja neka budu izdvojeni: izleti i šetnja u prirodi, rad u ekovrtu, domaćinska radionica, roštiljanje, športska natjecanja, glazbeni četvrtak uz pjesmu, ples, zabavu, društvene igre, kreativne radionice, tjelovježba… Sve te aktivnosti, uz rekreativnu, imaju i socijalnu dimenziju; korisnici uče jedni druge s ljubavlju prihvaćati i razumjeti u teškoćama, razvijaju empatiju i solidarnost, itd.  Socijalizaciji uvelike pridonose i povremena druženja sa skupinama školske djece, s osobama s invaliditetom, itd. Dnevni boravak je idealno mjesto za međugeneracijski dijalog budući da uz starce svakodnevno puno vremena provode mladi volonteri, uvijek spremni pomoći gdje zatreba, ali i spremni učiti iz bogatog životnog iskustva starijih.

Među ostalim djelatnostima Dnevnog boravka, važno je napomenuti da je korisnicima osiguran prijevoz. Pa ipak, sestre su uočile da postoji još velik broj starijih osoba koje nisu u mogućnosti uključiti se u Dnevni boravak, stoga su odlučile ponuditi i tzv. 'Pomoć u kući' ('SOS – narukvica nade'), što starijim osobama omogućava da u bilo kojem trenutku mogu dobiti odgovarajuću pomoć. Kako apostolat starijih osoba ne bi bio ograničen samo na grad Đakovo i prigradska naselja, sestre zajedno s djelatnicima i volonterima Centra Amadea, češće tijekom godine iniciraju susrete za starije osobe i u udaljenijim :

Udruga za psiho-socijalne potrebe Amadea
Frankopanska 5c
31400 Đakovo

tel: +385 (031) 814 920
mob: +385 98 9631 896
e-mail: amadea.dj@gmail.com

IBAN: HR35 2340 0091 1104 3571 4

Vizija

Potreba duhovne pomoći postala je hitnom potrebom vremena osobito nakon Domovinskog rata, koji je ostavio za sobom ruševine ne samo na materijalnom nego još više na duhovnom području. K tomu, svi smo svjedoci kako je današnji čovjek upao u veliku duhovnu tamu i patnju. Sve je veći broj onih koji trpe od strahova, depresija, besciljnosti života. Kod mladih se to očituje kroz ovisnosti, nasilje u školama, slabu motivaciju u učenju, što često uzrokuje i razne psihičke probleme. Kao odgovor na te potrebe, u Đakovu je 1996. godine osnovan Dom duhovne pomoći Milosrdnih sestara sv. Križa. Otvoren je svima koji traže mir srca i zdravlje duše bez obzira na dob, spol ili zanimanje.

Budući da često osobe koje potrebuju duhovnu pomoć, trebaju i materijalnu pomoć, sve su djelatnosti Doma duhovne pomoći prožete i karitativnim vidikom.

Misija

Dom je na raspolaganju svima kojima je potrebna duhovna i karitativna pomoć u njihovim životnim problemima u obitelji, braku i dr. U tu svrhu, u Domu se organiziraju duhovno-edukativni programi u obliku mjesečnih duhovnih obnova, duhovnih vježbi (napose za žene, za majke i očeve s djecom) i seminara posta, molitve i šutnje. Osobitu pozornost Dom posvećuje osobama s invaliditetom i njihovim roditeljima, zatim ovisnicima te osobama s raznim psihičkim poteškoćama, organizirajući tjedne susrete za njih. U Domu postoji mogućnost boravka na određeno vrijeme za osobe u kriznim situacijama života. Dom prema svojim mogućnostima karitativno pomaže svim svojim korisnicima. U nekoliko navrata, Dom je , uz pomoć donatora, riješio stambeno pitanje za višečlane obitelji. 

Djelatnosti

U svem djelovanju Dom se primarno oslanja na ona sredstva koja je Krist povjerio svojoj Crkvi, a to su: Božja Riječ, Sakramenti - napose Euharistija i Ispovijed - zatim osobna i zajednička molitva, zajedništvo u vjeri i međusobna ljudska solidarnost i podrška. Stoga, središte Doma jest Kapela Uskrsnuća. 

Individualni razgovori: Odvijaju se prema dogovorenom terminu i pružaju se besplatno.

Rad s osobama s invaliditetom: Za osobe s invaliditetom Dom duhovne pomoći nudi sljedeće programe: Terapijska radionica sv. Josipa i Dnevni boravak za potporu mentalnog i psihičkog zdravlja mladih, s nazivom Grupa prijateljstva. Cilj tih programa jest okupiti osobe s invaliditetom kao i osobe s raznim psihičkim poteškoćama, kako bi u obiteljskom ozračju Doma razvijali doživljaj vlastite vrijednosti kroz molitvu, rad, druženje i solidarnost. Za osobe s invaliditetom Dom organizira proslave Božića i Uskrsa, razne sportske aktivnosti, izlete i hodočašća.  

Na inicijativu Milosrdnih sestara sv. Križa nastala je u Đakovu i zajednica Vjera i svjetlo, koja obuhvaća djecu s intelektualnim poteškoćama, njihove roditelje i prijatelje. Za takve osobe utemeljiteljica Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa, majka Marija Terezija Scherer osjećala je posebnu ljubav i posvećivala im osobitu brigu. Zato je zajednica odabrala sebi ime: „Tratinčice Majke M. Terezije“. Svake godine članovi ove zajednice, zajedno s drugim zajednicama Vjere i svjetla na području slavonske regije, hodočaste 16. svibnja majci M. Tereziji u Samostansku crkvu.

Savjetovanje o problemu droge: U povezanosti sa zajednicom Cenacolo, Dom pruža savjetovanje o problemu droge za roditelje ili supružnike, a organizira i preventivni program za mlade uključivanjem u rad Terapijske radionice sv. Josipa.  

Mogućnost boravka na određeno vrijeme: Dom pruža pomoć osobama u životnim teškoćama, napose osobama s duševnim poteškoćama, nudeći im mogućnost boravka u Domu na određeno vrijeme, u okruženju mira, molitve i rada.  

Mjesečni susreti duhovnog odmora i obnove s geslom „Mir u Bogu“: Održavaju se jednom mjesečno, subotom od 15.00 do 19.00 sati, za sve zainteresirane, a napose za osobe u službama pomaganja drugima, tzv. profesionalnim pomagačima. Sadrže molitveni dio (euharistijsko klanjanje), uz prigodu za ispovijed, tematski dio, radionicu i druženje. Susret vodi tim sestara sa svećenicima.  

Duhovne vježbe za žene, majke s djecom i obitelji: To su dani sabransoti, molitve, šutnje i razmatranja. Održavaju se više puta godišnje, kao vikend susreti, najprije za žene, zatim za majke s djecom, a u zadnje vrijeme za cijele obitelji, s posebnim programom za djecu. 

Seminari posta, molitve i šutnje: Održavaju se dva put godišnje (jesen i korizma) u trajanju od pet dana, a sadrže život s kruhom, s ciljem približavanja euharistijskom kruhu, razmatranja, osobnu i zajedničku molitvu Božanskog časoslova, Lectio divina - molitveno čitanje Božje riječi, euharistijska slavlja, prigodu za ispovijed, danonoćno klanjanje i mogućnost osobnog razgovora. 

Dom duhovne pomoći nema stalnih izvora prihoda. Svoje ponude, napose terapijske programe, pruža besplatno ili na bazi dobrovoljnog priloga, vjerujući u pomoć Božje providnosti.   

DOM DUHOVNE POMOĆI 
Kralja Tomislava 29
31400 Đakovo

tel. 031/801-262
e-mail: rastislava.ralbovsky@gmail.com
www.sestre-sv-kriza.hr /Dom duhovne pomoći

098/98 76 082 – s. Rastislava Ralbovsky, voditeljica Doma duhovne pomoći

099/40 81 887 – s. Marija Klara Klarić, voditeljica Terapijske radionice sv. Josipa

Sveti Duh 33
10000 Zagreb
tel. (01) 37-77-063 (ravnatelj)
01) 37-77-278 (kuhinja)
(01) 37-77-702 (studenti)
fax (01) 37-77-062

DOKUMENTI KOJI SE TRAŽE ZA PRIMANJE STUDENATA I ZA BESPLATNI SMJEŠTAJ U “DOMU SV. ANTUNA PADOVANSKOGA”

1. Osobna, vlastoručna molba s obrazloženjem vlastite želje zbog čega student traži smještaj u “Domu sv. Antuna Padovanskoga”;
2. Loše financijsko stanje u obitelji potkrijepiti potvrdom socijalnog ureda o plaći roditelja ili staratelja;
3. Pismena preporuka vlastitog župnika koji poznaje studenta i obitelj i koji se treba izjasniti o vjerničkoj praksi studenta i obitelji;
4. Fotokopija Osobne iskaznice;
5. Fotokopija Krsnog lista;
6. Fotokopija Rodnog lista;
7. Fotokopija Domovnice;
8. Fotokopija Maturalne svjedodžbe;
9. Nakon upisa na željeni fakultet: fotokopija Indeksa i nove Osobne iskaznice;
10. Uvjet za zadržavanje prava nastavka boravka u Domu jest potvrda da je student u ljetnom ispitnom roku položio sve ispite iz te godine

PUČKA KUHINJA

Blagoslovljena i otvorena 29. travnja 1995.
Svakodnevno, osim nedjeljom, dijeli besplatni ručak svim siromašnim osobama, bez provjere njihova identiteta.
Dnevno na ručak redovito dolazi oko 600 korisnika.
Osoblje (volonteri koji kuhaju i dvore korisnike) i studenti smješteni u Domu također dobivaju besplatan ručak.

Samostan časnih sestara reda sv. Bazilija u Križevcima – pružanje usluga smještaja za starije i nemoćne osobe.

Adresa

Franje Račkoga 36/38
HR - 48 260 Križevci

Tel. 048/712-171
Fax. 048/271 526
e-mail sestre.bazilijanke@inet.hr

Adresa

Dom za studentice Hermina Gantert
Antuna Hangija 106, BiH – 71000 SARAJEVO

tel. +387 33 844 294

Adresa

Dom za studentice Marija De Mattias
Miramarska cesta 100, HR – 10000 ZAGREB
mob. +385 98 1307 762

Adresa

Vrhovec 43, HR - 10 000 Zagreb
01/3909-760; 099/334-5205
sfinka.tomas@gmail.com

Centar je od osnutka svojim radom na različite načine uspješno senzibilizirao javnost za problematiku starijih osoba i obitelji u potrebi. U prvoj fazi sestre su upoznale socijalnu situaciju u Okučanima, posebice stanje starijih i nemoćnih osoba. Djelovanje Centra doprinosi poboljšanju komunikacije a time i obiteljskih odnosa, podizanju svijesti djece i mladih o potrebi pažnje i pomoći starijim, nemoćnim i osamljenim osobama te vrijednosti volontiranja.

Rad Centra obuhvaća izvaninstitucionalnu brigu za starije i nemoćne osobe:

• rad volontera – posjet starijim osobama po kućama;
• akcije na socijalno-karitativnom, informativnom, edukativnom i medijskom planu;
• radionice i programi za djecu i žene usmjerene podizanju kvalitete života i suživota temeljeni na dostojanstvu osobe;
• karitativno djelovanje.

Smještaj u Domu

Smještaj u Domu zadovoljava standarde. Objekt je kapaciteta do 36 kreveta, a raspolaže s dvokrevetnim i jednokrevetnim apartmanima s prilagođenim kupaonicama, stacionarom, zajedničkim prostorima za druženje i primanje posjeta, kuhinjom te administrativnim i recepcijskim prostorom. Svi apartmani opremljeni su specijalnim krevetima i praktičnim namještajem, telefonskom linijom i TV-prijemnikom. Okoliš Doma prilagođen je mogućnostima kretanja korisnika i potrebi za ambijentom koji odmara. U Domu se mogu zadovoljiti potrebe pokretnih, polupokretnih i nepo kretnih korisnika. Smještaj može biti trajni i privremeni.

Korisnicima Doma

Korisnicima Doma pružaju se usluge institucionalnog stanovanja, prilagođene prehrane, zdravstvene njege i zaštite, organizacije slobodnog vremena, usluge održavanja osobne higijene i životnog okruženja.

Medicinske usluge, redovita njega, komunikacija s liječnicima i pratnja pri pregledu i posjetu osobnom liječniku omogućuje se svakom korisniku. Korisnici također mogu zadovoljiti i svoje duhovne i religiozne potrebe slavljenjem sv. mise, obnovama, seminarima i molitvom.

Svi kontakti i društveni programi za korisnike ponajprije imaju cilj stvarati dobre odnose, zadovoljstvo i korisno ispunjeno vrijeme, održati korisnika aktivnim i doprinijeti da se u njemu razvije osjećaj korisnosti u funkcioniranju zajednice. Radna terapija pomaže razvoju kreativnosti, kognitivnih aktivnosti, unapređuje sposobnosti osoba i pridonosi usvajanju novih informacija. Radno-okupacijske i kulturno-zabavne aktivnosti u Domu provode se u skladu s godišnjim planom a on daje različite mogućnosti: socio-terapijska skupina, diskusije,skupina za dosjećanje, osobni razgovori, ručni rad, likovne aktivnosti, kreativne radionice, proslave rođendana, rekreativne aktivnosti, predavanja, videoprojekcije, priredbe.

Nadbiskup Josip Stadler je u Sarajevu, na blagdan svetoga Rafaela Arkanđela 1890. godine, osnovao ustanovu za zaštitu djece izložene nevolji. "Neka vas, sestre SMI, vaše IME uvijek podsjeća da djeci služite kako biste malome Isusu služile!" Stadlerovo zdanje je uvijek služilo DOBRU, a opiralo se zlu. Bombardirano je u I. II. i Domovinskom ratu. Svaki puta ga je LJUBAV podigla iz pepela. Rekao je sestrama: "Kao što je Blažena Djevica Marija hranila Isusa u Betlehemu, s njim bježala u Egipat štiteći ga od zla, tako i vi hranite dobrom djecu i štitite ih od svakoga zla." Prateći suvremeni kršćanski svjetonazor odgojnih znanosti sestre se karizmatskom snagom zalažu za prirodno ozračje što doprinosi rastu i sazrijevanju ljudskog bića u tjelesnoj, psihičkoj i duševnoj razini. Zahvaljujući DOBROTI čovjeka sestre omogućuju djeci topli dom, odgoju u obiteljskom suživotu sa sebi sličnima, školovanje, druženje, izlete, zdravstvenu zaštitu. Možda bi i Vama bilo drago biti ispružena ruka BOŽJE PROVIDNOSTI djeci u nevolji.

POVIJESNE CRTICE 
Egipat, kuća za djecu bez roditeljske skrbi, osnovana je 1890. godine. Osnivač kuće, prvi nadbiskup vrhbosanski Dr. Josip Stadler, nije kuću htio zvati sirotište, jer među kršćanima nema djece siročadi. Djeca mogu ostati bez roditelja, ali ne smiju ostati bez prijatelja, dobročinitelja. Voljeno dijete nikada nije siroče! Ni jedno dijete ne voli biti siročić i sigurno ih nije dobro tako zvati. Tako ni kuću u kojoj žive ne treba zvati sirotište. Stadler je stoga, sjećajući se Isusovog bijega i utočišta u Egipatu, sestrama predložio da dječje utočište nazovu Egipat. Za svako dijete izloženo opasnosti stradanja, gubljenja i lutanja, treba postojati jedan Egipat gdje će naći utočište i obiteljsko ozračje za rast u svim dimenzijama ljudskog bića kao Božje slike. Tako je u Sarajevu nastao Stadlerov dječji dom Egipat.

POSLANJE I CILJ

Nadbiskup Stadler je sestrama Služavkama Maloga Isusa ostavio zadatke i ciljeve: Brinite se za djecu koja su iz bilo kojih razloga izložena opasnosti da nastradaju, zalutaju ili zastrane, kako bi spoznala da su voljena, željena, vrijedna i korisna. Upravo karizmatskom brigom, imajući u vidu poslanje i cilj, sestre u Stadlerovom dječjem domu pružaju zaštitu na tri razine:

Potpuna briga za djecu bez roditelja i obitelji. Djecu sestre primaju u Stadlerovu kuću, odgajaju ih i školuju do punoljetnosti. Djeca različite starosne dobi žive u četiri obiteljske skupine sa sestrom odgojiteljicom. Stvaranje pozitivnog, povoljnog ozračja za razvoj i rast djeteta, te primjenjivanje svih duhovnih, psihičkih i fizičkih vrijednosti u životu djeteta - svakodnevno je nastojanje odgajateljskog tima.
Kako bi djeca imala mogućnost druženja sa svojim vršnjacima u domu je osnovana Dnevna igraonica u koju mogu dolaziti i djeca iz grada, čiji roditelji rade, a žele da se njihova djeca druže s vršnjacima. Djeca često dolaze iz obitelji sa različitim poratnim teškoćama kao što su: neriješeno stambeno pitanje, niska ili nikakva primanja, bolest roditelja. U cjelodnevnom boravku uče kroz igru različite životne stvarnosti, hrane se i odmaraju, a navečer se opet vraćaju u svoje obitelji.
Povremena pomoć obiteljima na duhovnoj ili tvarnoj razini. Očevi i majke, neovisno o vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti, dolaze u kuću Egipat obraćajući se za pomoć – sestre im uvijek nastoje pomoći. Problemi su najčešće: nedostatak hrane, nemogućnost nabavke knjiga za školu, nemogućnost nabavke lijekova, te nesporazumi u obitelji. Sestre za takve potrebe traže pomoć od ljudi dobre volje koji su spremi dijeliti svoja dobra sa onima koji nemaju. Upravo ovoj treći vid brige sestara čini kuću Egipat svojevrsnim mostom na kojem se susreću Božja djeca i izmjenjuju svoje potrebe i darove.

Stadlerova ustanova promiče istinske vrednote, služi općem dobru, a opire se svemu što se protivi dostojanstvu čovjeka.

Egipat je pretrpio svekolika razaranja u prvom, u drugom i u domovinskom ratu. No, LJUBAV prema Bogu i Čovjeku je ustrajna. Vazda nanovo izgrađuje, obnavlja porušeno.

U radu s djecom, sestre se karizmatskom snagom zalažu za kršćanski svjetonazor života, služeći se suvremenim odgojnim znanostima. Trude se učiniti prirodno ozračje obiteljskog života, što doprinosi liječenju rana, rastu i sazrijevanju ljudskog bića na tjelesnoj, psihičkoj i duševnoj razini. Već odmalena djeca se druže sa svojim vršnjacima na odjeljenju vrtića Srce, koje je u sklopu Egipta, a otvoreno je i za djecu što dolaze iz svojih obitelji, iz grada. Tu, ovisno o uzrastu, svladavaju prve korake socijalizacije i planiranog rada kroz igru.

Egipat je kuća dobročinstava Božje providnosti. Zahvaljujući upravo ljudskoj dobroti, sestre omogućuju djeci topli dom, obiteljski suživot sa sebi sličnima, igru, školovanje, druženje, izlete, zdravstvenu zaštitu, iskustvo radosti rasta i korisnih spoznaja što obogaćuju život.

Možda bi i Vama bilo drago biti suradnikom Providnosti za djecu koji odrastaju u Stadlerovoj ustanovi. Dragom Bogu je mio svatko tko uloži svoj napor u poboljšanje kakvoće i dostojanstva života čovjeka, osobito nemoćnog djeteta.

Kao što je Blažena Djevica Marija hranila Isusa u Betlehemu, s njime bježala u Egipat, štitila ga od zla, tako i vi sestre, hranite svakim dobrom djecu Štitite ih od svega što bi im moglo naškoditi, govorio je Utemeljitelj sestrama.

BIH - 71 000 SARAJEVO
Stadlerov dječji "Egipat"
Bjelave 54
Tel.: 033/ 275 700
Faks: 033/ 275 701
E-mail: sestre.smi@bih.net.ba

Račun kod:
INTESA SANPAOLO BANKE d.d. Bosna i Hercegovina
Obala Kulina Bana 9a, BiH – 71000 Sarajevo
Račun: 154-921-20020348-90
SWIFT:UPBKBA22
IBAN:BA391549212002034890

Počeci Učeničkog doma sežu u 1853. godinu kada su prve sestre iz Italije stigle u Dubrovnik jer je njihova glavna aktivnost bila odgoj i obrazovanje ženske mladeži. Sve do drugog svjetskog rata sestre su vodile Učiteljsku školu i Zavod za odgoj ženske mladeži čiji je cilj bio ljudski, kulturni, vjerski i stručni odgoj mladih djevojaka. Nakon drugog svjetskog rata veliki dio prostora je nacionaliziran i sestre gube pravo javnosti rada, ali ipak nastavljaju odgojnu djelatnost prilagođavajući se društvenim prilikama vremena.

Dana 02.svibnja 2000. godine ova djelatnost je ponovno legalizirana i priznata od Ministarstva prosvjete i športa kao privatni dom s pravoj javnosti na adresi I. Kukuljevića 15, pod nazivom Ženski učenički dom Svete Marije Krucifikse. Godine 2010.  prelazi  u novoizgrađeni prostor na adresi Volantina 1 i mijenja naziv u Učenički dom Paola Di Rosa.

Učenički domovi su srednjoškolske odgojno-obrazovne ustanove s jasno određenim temeljnim funkcijama: pedagoškom, psihološkom i socijalnom. U njima se u sklopu odgojno-obrazovnog programa za učenike osigurava primjeren boravak, smještaj i prehrana tijekom pohađanja srednjoškolskog obrazovanja. 

Dom nije jednak školi i ima posebnu organizaciju i tehnologiju rada koja se ostvaruje različitim programima rada:

• temeljni (čuvanje i unapređivanje zdravlja, socio-emocionalni, kreativni, kognitivni, duhovni), 
• posebni (preventivni programi i pedagoško-psihološke radionice),
• izborni (sportske i kulturne aktivnosti). 

U programiranju rada polazi se od humanističko-razvojne paradigme, individualnih potreba i interesa učenika. Programi rada rezultat su suradničkih odnosa, uzajamnog poštovanja i podržavanja, otvorene komunikacije i poštovanja osobnosti svih djelatnika, posebno odgajatelja i učenika. 

Odgojno-obrazovni program u učeničkome domu potpora je i pomoć učeniku i roditelju u postizanju što kvalitetnijeg cjelovitog razvoja i obrazovanja učenika, mladog čovjeka. 

Stoga, naš Učenički dom Paola Di Rosa teži biti zajednica:

• u kojoj će djevojke biti sretne, samopouzdane i otvorene izazovima
• koja će odgajati djevojke za življenje kršćanskih vrijednosti u društvu (ljubav, istinoljubivost, milosrđe, pravednost, poštenje…)
• koja nastoji odgajati djevojke koje će sutra preuzeti odgovornost žene i majke u društvu
• iz koje će djevojke, kao moralno i kulturno izgrađene osobe, pozitivno utjecati na svijet u koji ulaze

U Domu se nastoji:

• stvarati ugodno ozračje kreativnim uređenjem interijera 
• razvijati smisao za lijepo i umjetničke vrijednosti u glazbenom, plesnom, dramskom  i pismenom stvaralaštvu
• razvijati ljubav prema športu i njegovim pozitivnim utjecajem na zdravlje, zajedništvo itimski rad.

U našem domu posebna se pozornost posvećuje duhovnom životu

• kroz svakodnevno čitanje Svetog Pisma zajedno tražiti odgovore na izazove koje svakodnevno pred nas stavlja suvremeni svijet
• kroz godišnje duhovne obnove, tribine, seminare, izlete… pronaći Boga u sebi kao čvrsti oslonac, temelj, smisao i puninu života; mir i radost koju nam nitko neće moći oduzeti.

Kontakt

info@di-rosa.org
020 441 110
020 441 112

UD Paola Di Rosa
Volantina 1
20000 Dubrovnik

Prijatelji Malog Isusa (PMI) suradnici su Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, Družbe koju je u Sarajevu 1890. godine utemeljio sluga Božji nadbiskup Josip Stadler, čiji je proces kanonizacije u svojoj rimskoj fazi. Prije 23 godine, (1994.), M. Mirjam Dedić, tadašnja vrhovna glavarica naše Družbe, došla je na ideju da se oformi društvo naših suradnika koji nisu članovi Družbe, ali žive i djeluju u duhu Družbine karizme i njezine duhovnosti. 

Oni na taj način u svojim životnim okolnostima proširuju naše poslanje služenja potrebitima. Prijatelji Maloga Isusa žive u trajnom prijateljstvu s Malim Isusom; oni imaju srca za Njegovu i našu najmanju braću: za napuštene, bolesne, osamljene i siromašne.

U svakodnevnom životu svjedoče im poruku radosne vijesti: svojim posjetom, radom za napuštenu djecu, informiranjem, pozivanjem te uključenjem i drugih na razne susrete i aktivnosti. Moleći se i pomažući siromašne krajeve i ljude, PMI brinu o školovanju siromašne djece i pomažu djeci s posebnim potrebama. U njihovim srcima neprestano odzvanja ona Isusova: "Što god ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili."

Prijatelji Maloga Isusa aktivno – čitanjem i molitvom vjernika – sudjeluju u liturgijskim slavljima; oni svake nedjelje i blagdana, a po mogućnosti i svakog 25. u mjesecu na spomen Isusova rođenja sudjeluju na svetoj misi i primaju svetu pričest. PMI njeguju i šire pobožnost prema Malom Isusu i euharistiji, koja je živi Bog s nama, te Blaženoj Djevici Mariji, Isusovoj i našoj majci. Oni svakodnevno mole molitvu PMI i uključuju se u molitvu Crkve za duhovna zvanja, posebno za sestre Služavke Maloga Isusa. Osvježeni Božjom milošću PMI mogu zajedno sa sestrama SMI s više snage i poleta ići u novi život – život s Isusom i za Njega – kako bi zajedno sve više postajali svijetle zrake Božje ljubavi, dobrote i nježnosti koje će svojom toplinom grijati svako srce i svaki novi dan.

Društvo PMI ima vlastiti Statut prema kojemu djeluju. Članovi se okupljaju svakoga četvrtka i mole, dogovaraju nove akcije, a imaju i svoja mjesečna okupljanja svakog 25. dana u mjesecu kada slave svetu misu, razmišljaju, mole i imaju svoj određeni duhovni program.

Svake godine održavaju se redoviti veliki susret PMI u sve tri naše provincije: sarajevskoj BDM, splitskoj sv. Josipa i zagrebačkoj Presvetog Srca Isusova i Marijina.

PMI imaju svoj bilten koji je počeo izlaziti 1996. godine pod imenom Prijatelj malenih, a izlazi dva puta godišnje – o Božiću i o Uskrsu.

Ako netko želi biti član Društva PMI, od nas će zatražiti pristupnicu koju će ispuniti svojim biografskim podatcima. Na pristupnici su ukratko naznačene dužnosti i obveze PMI. Ispunjen dio pristupnice vrati se nama, a od nas kandidat dobiva iskaznicu sa svojim matičnim brojem i žigom PMI te potpisom vrhovne pokroviteljice društva. Tako postaje punopravnim članom Društva PMI.

Sjedište PMI-a 
Sestre Služavke Malog Isusa
Naumovac 12
HR - 10000 ZAGREB
Tel.: 00/385/1/ 4673 411;
Faks. 4673 412
E-mail: ssmivud@gmail.com

Suradnici Božje ljubavi (SBLJ) privatna su katolička zajednica laika osnovana 12. lipnja 2015. godine, koja ima status privatnog vjerničkog društva sa sjedištem u Zagrebu, Nova ves 16.

Djeluju prema Statutu kojeg je odobrio 26. generalni kapitul 2013. i Provincijalna uprava Družbe Kćeri Božje ljubavi na sjednici 29. svibnja 2015.

Suradnici Božje ljubavi pridruženi su članovi Družbe Kćeri Božje ljubavi, koji su se oduševili karizmom i duhovnošću utemeljiteljice Družbe Majke Franciske Lechner te u njoj žele sudjelovati. Oni, na temelju poziva koji im je Gospodin uputio, udružuju snage sa sestrama u suradnji i razmjeni darova, kako bi učinkovitije sudjelovali u poslanju Crkve.

Prva zajednica, koja je trenutno jedina službena, osnovana je u Granešini (Zagreb - Dubrava) s tendencijom proširivanja i na druga mjesta gdje žive i apostolski djeluju sestre Kćeri Božje ljubavi.

Naše ime

Suradnici Božje ljubavi- ime koje su odabrali sami laici prihvaćeno je od samog početka zajedničkog formativnog hoda. Ime sadrži riječi „Božje ljubavi“, tj. dio imena Družbe, a imenom se izriče što ti laici žele biti: surađivati s Bogom koji je ljubav i surađivati sa sestrama koje nose to ime kako bi učinili vidljivom tu ljubav u svijetu.

Vodstvo zajednice

Provincijalna glavarica pravna je voditeljica zajednice Suradnika Božje ljubavi i odgovorna je za garantiranje vjernosti duhu i karizmi Utemeljiteljice i Družbe. Imenuje jednu sestru koordinatoricom Suradnika Božje ljubavi koja na provincijskoj razini prati i koordinira razvoj zajednica i koja je u isto vrijeme most između Družbe i pridruženih članova.

Vodstvo zajednice čine: voditelj, zamjenik voditelja, tajnik i rizničar. Svaka zajednica izabire vodstvo na razdoblje od tri godine.

Vodstvo zajednice sastaje se najmanje četiri puta godišnje, a prema potrebi i češće. Na sastancima se razmatraju rad i donose planovi za budućnost o čemu izvješćuju sestru koordinatoricu.

Suradnici Božje ljubavi, osobno i kao zajednica, odgovorni su za vlastito uzdržavanje i za dobra te su u svemu financijski neovisni od Družbe Kćeri Božje ljubavi.

U studenom 2014. izabrano je Vodstvo zajednice u Granešini (Zagreb - Dubrava).

Vodstvo prve zajednice Suradnika Božje ljubavi čine: Ljubica Pribanić, Anita Mucak i Mirjana Holjevac.

Biti Suradnik Božje ljubavi znači

• ostvarivati poziv na svetost u vlastitom staležu i okolnostima;
• provoditi i svjedočiti autentični kršćanski život;
• u realnosti obiteljskoga i profesionalnoga života svjedočiti evanđeoske vrjednote premaprimjeru Majke Franciske Lechner;
• činiti Božju ljubav vidljivom u svijetu;
• živjeti i svjedočiti Božje sinovstvo koje je temelj našegidentiteta, izvor duhovnosti, a ujedno i nadahnuće za apostolsko djelovanje.

Vijeće franjevačkih zajednica u HR i BiH 16. travnja 1996. godine donosi odluku o osnivanju Franjevačkoga instituta za kulturu mira. Fra Bože Vuleta je imenovan ravnateljem, a sestra Rebeka Anić djelatnicom na puno radno vrijeme. DotadašnjaKomisija za pravdu i mir sa sjedištem u Sinju prestaje s radom, a poslove preuzima Institut, koji u listopadu iste godine seli ured u Franjevački samostan sv. Ante u Splitu, gdje se nalazi sve do sada. (Rad iz djelokruga Komisije za pravdu i mir na razinama Južnoslavenske konferencije franjevačkih provincijala i Vijeća franjevačkih zajednica preuzima Institut). 

Početno djelovanje Instituta bilo je usredotočeno na solidarnost s izbjeglicama i žrtvama rata, i praštanje kao izravna pomoć stradalnicima. Djelatnici i suradnici Instituta surađivali su s brojnim udrugama, kako onima s prostora HR i BiH tako i inozemnim kojih je u to vrijeme bio značajan broj. U toj se suradnji još više pokazala važnost opraštanja za proces pomirenja, na čemu su djelatnici Instituta već radili u okviru rada Komisije za pravdu i mir. 

Adresa:

Poljudsko šetalište 4
21000 Split

E-mail:kultura-mira@st.t-com.hr

Telefon: 021 / 381-257

Žiro račun: IBAN: HR53 2407 0001 1005 6730 7
SWIFT: OTPVHR2X (Kod OTP banke d.d.)

Matični broj: 01204475

OIB: 27766497965

http://franjevacki-institut.hr

HUMANITARNO - KARITATIVNA ORGANIZACIJA "KRUH SV. ANTE"
FRANJEVAČKE PROVINCIJE BOSNE SREBRENE

Od mnogih će biti blagoslovljen onaj koji velikodušno daruje kruh (Sir 31,23)

POVIJEST

Štovanje sv. Antuna u Katoličkoj crkvi tako je rašireno da je postao omiljeni pučki svetac Katoličke crkve. Diljem svijeta sv. Ante je poznat po skrbi za siromašne i po brzoj pomoći u nalaženju izgubljenih stvari. Nakon smrti sv. Ante, ljudi su počeli osjećati čudotvornu Svečevu pomoć upravo onda kada su, moleći potrebnu milost, obećavali dati svoj prilog za siromahe. 

Tako se razvila praksa zvana «Punduspueri» („težina djeteta”), tj. da su majke davale siromasima onoliko kruha koliko je teško njihovo dijete. Koncem prošlog stoljeća, najprije u Italij i Francuskoj a onda pocijelom svijetu, nastat će institucionalizirani oblik davanja milodara za kruh gladnih na čast sv. Anti. Takvu vrstu pobožnosti prema sv. Anti nazivamo Kruh sv. Ante. Proširila se dosta rano u sve krajeve naše domovine. Postoji i danas u svim franjevačkim provincijama u Bosni Hercegovini Hrvatskoj. 

Kruh sv. Ante – potiče u nama dvije važne kršćanske odrednice. To je prije svega: biti kruh za druge, učiniti sebe kruhom, tj. biti okrepa, a ne zapreka bližnjem u življenju. Druga odrednica je solidarnost s čovjekom u potrebi.

Pitanje siromaštva i bogatstva pitanje je otajstva života, ljudske slobode i izbora, grijeha i obraćenja. Svaki čovjek ima svoje ljudsko dostojanstvo i zaslužuje pažnju i ljubav bližnjega. Zato je svaki vjernik bez  iznimke dužan svakodnevno razvijati ovu duhovnu dimenziju odgovornosti za drugoga i solidarnosti s drugim.

TKO SMO?

HKO “Kruh sv. Ante” želi biti ispružena ruka dobrih ljudi i zajedno s njima mijenjati lice svijeta, unijeti u njega više nade i sigurnosti.

Kruh sv. Ante je dobrotvorna ustanova Franjevačke Provincije Bosne Srebrene. Nastao je iz franjevačkog osjećaja prema bratu čovjeku, iz brige za ljude u potrebama kako duhovnim tako i materijalnim. Baštinik je prijašnje „Bratovštine kruha svetog Ante“ (1896.) i Humanitarnog društva „Kruh sv. Ante“ (1992.) Pod današnjim imenom je registriran u Federalnom ministarstvu pravde 2003. godine. Organizacija ima registrirane podružnice u Hrvatskoj (Zagreb), Austrija (Kufstein), Australija (Canberra),Švicarska (Jona), te neregistrirane ispostave u svim župama u kojima pastoralno djeluju bosanski franjevci.

DJELATNOSTI/PROJEKTI 

HKO „Kruh sv. Ante“, djeluje kroz desetak projekata i pomoć je iz prve ruke čovjeku uvećoj potrebi, siromašnima i obespravljenima. 

Područja djelatnosti su:

Pučke kuhinje: dvije u Sarajevu (Grbavica i Dobrinja) i jedna u Varešu; "Jela na kotačima" - jako bolesnim i nepokretnim osobama dostavlja se hrana na kućnu adresu. 

Služba medicinske pomoći: Kućna njega i Centar za fizikalnu terapiju u Sarajevu

Održivi povratak: Pomoć povratnicima, raseljenim osobama i drugim siromasima

Skrb za djecu: Dječji vrtić Framica u Busovači i igraonica Framica u Bugojnu.

Rad s mladima: Smještaj u Franjevačkom studentskom domu u Sarajevu, studentske stipendije, osnaživanje mladih kroz neformalno obrazovanje i volonterski rad kroz koji pomažu osobama u većoj potrebi. 

Terapijska zajednica „Izvor“ na Plehanu – zajednica za rehabilitaciju i resocijalizaciju ovisnika/ca o psihoaktivnim supstancama. 

Stariji za starije/Volontiranje 60+: pilot projekt posvećen osobama treće životne dobi. 

Usluge su dostupne svim ljudima u stanju potrebe bez obzira na vjeru, nacionalnost, kulturu, spol i jezik.

Pored navedenih aktivnosti, Organizacija je otvorena za sve vidove humanitarno-karitativnih djelovanja koja mogu doprinijeti poboljšanju kvalitete života pojedinaca i zajednice. 
Sredstva za djelovanje se prikupljaju u župama gdje pastoralno djeluju franjevci Bosne Srebrene, od međunarodnih i domaćih donatora, društveno odgovornih vladinih i privatnih poduzeća kao i preko podružnica HKO "Kruh sv. Ante" u Australiji, Austriji, Hrvatskoj i Švicarskoj. 

Dobri Bog i sv. Anto neka ih prate na putu zauzetosti za bližnjega!

HKO KRUH SVETOG ANTE
Aleja Bosne Srebrene 111;
Zagrebačka 18 (uredi)
BiH - 71000 Sarajevo

Tel: +387 (0)33 728 860 (centrala)
Fax: +387 (0)33 728 861
Email: kruhsvante@gmail.com

Dom Sv. Ana pruža psihosocijalnu potporu ženama i djeci - žrtvama obiteljskog nasilja. Smješta ih u pravilu do 6 mjeseci a izuzetno do godine dana. Uz osiguravanje usluga stanovanja, prehrane, brige o zdravlju, radi se na njihovom osamostaljivanju, djeluje se dakle psihoterapijski i resocijalizacijski. U sklopu Doma postoje i dvije "produžene ruke"; Izložbeno - prodajni centar i Savjetovalište Caritasovog doma Sv. Ana koji djeluju na zasebnim lokalitetima.

Misija 

Obuhvaća skrb o majkama, ženama i djeci - žrtvama obiteljskog nasilja, rad s počiniteljima nasilja a sve u duhu poštivanja dostojanstva ljudske osobe, ljudskih prava, jednakosti i inkluzije u društvenu sredinu.

Vizija

Sretno dijete i osnažena obitelj u zajednici.

Kapacitet Doma i oblikovanje stambenog i životnog prostora

Zgrada je u Rijeci, na tajnoj adresi. U vlasništvu je Caritasa Riječke nadbiskupije i dana je na korištenje Domu. Ima 658 m2 stambene površine i 38 m2 nadstrešnice. Osigurana je sa 16 vanjskih i unutarnjih kamera.
Smještajni kapacitet Doma je 37 osoba - 26 kreveta za odrasle te 11 dječijih kreveta (11 opremljenih soba sa 6 kupaonica). U Domu se nalazi igraonica, praonica rublja, kuhinja, ostave, blagovaonica, radni prostori ravnateljice i stručnog tima, art radionica, knjižnica, soba za individualni rad stručnog tima.
Eksterijer se prostire na cca 2703m2 u sklopu kojeg se nalazi botanički vrt, cvjetnjak, zeleni park i dječiji zabavni park, višenamjensko igralište sa stolnim tenisom i klupama. Okoliš je okružen zaštitnim zidom radi sigurnosti i oslikan radi ugodnijeg pogleda.

Sjedište

Osječka 84a, Rijeka
tel. Doma; 051/ 672-607 ; 678-137
fax: 051/ 678-136
e-mail: suzana.samardzic@ri.t-com.hr

Savjetovalište Caritasovog doma Sv. Ana

Osječka 84a, Rijeka
tel. / fax: 051/ 211-146
Kontakt telefon za klijente upućene na psihosocijalni tretman: 098/ 944 0289

Izložbeno - prodajni centar

Pomerio 3a, Rijeka
tel. 051/ 330-014

http://sv-ana.com

Podaci za novčane donacije

IBAN: HR1523400091110050790
(ukoliko se traži poziv na broj: model 00;
poziv na br: datum — npr. 23-11-2017)

Za inozemne donacije
IBAN: HR1523400091110050790
SWIFT (BIC) broj: PBZGHR2X

Hospicij

Ustanova palijativne zdravstvene skrbi, cjelovite skrbi za one čija bolest više ne reagira na postupke liječenja. Stacionarna palijativna skrb namijenjena je umirućima ,to jest onima kojima prema prosudbi liječničkog tima preostaje još najviše 3 mjeseca života.

Misija

Fizička, psihološka, duhovna i socijalna potpora bolesnicima u terminalnoj fazi bolesti. Suport njihovim obiteljima za vrijeme bolesti a potom i nakon smrti, u periodu žalovanja.

Ustroj i opće informacije

Hospicij "Marija K. Kozulić"
Ustanova za palijativnu zdravstvenu skrb
Osnivač: Caritas nadbiskupije Rijeka
Adresa: Tizianova 15, 51000 Rijeka
http://hospicij-marijakozulic.hr/

Tel: 051 / 585 - 061 (ravnateljica Daniela Orbanić)
Tel: 051 / 585 - 090 (medicinski tehničar Zvonimir Valeđić)
Fax: 051 / 585 - 091
e-mail:  hospicij@ri-nadbiskupija.hr

Žiroračun: Erste bank:
IBAN: HR40 24020061100636095
SWIFT/BIC: ESBCHR22
OIB: 60744919800

Ideja o osnutku Udruge javila se još davne 1969. godine,kada p. Antun Cvek zajedno s nekolicinom volontera započinje s radom u sklopu Prve karitativne grupe. Vođeni mišlju da svaki čovjek koji se nalazi u potrebi ima pravo na pomoć, svoj rad usmjerili su ka onima kojima je pomoć uistinu najpotrebnija.

KATOLIČKA UDRUGA “KAP DOBROTE” formalno je osnovana i registrirana pri Ministarstvu uprave Republike Hrvatske 19.12.1990. godine, a 14.05.1994. godine potvrđena je od Hrvatske biskupske konferencije dekretom kao privatno vjerničko društvo u Crkvi.

ANTUN CVEK osnivač je Udruge, osoba oko koje se okupljaju entuzijasti, ljudi dobre volje i jakog htjenja kako bi djelovali za dobro “malog” čovjeka. Kao svećenik i duhovnik pruža primjer duhovnog i materijalnoga pomaganja ljudima u potrebi.

Trenutno Udruga na različite načine skrbi za oko 160 osoba, većinom na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Pomaže starije osobe lošeg imovinskog statusa, osamljene, narušenog zdravlja… koje zbog navedenog ne mogu zadovoljavati svoje svakodnevne životne potrebe. Riječ je o osobama koje nerijetko žive u podrumskim i tavanskim vlažnim stanovima ili drugim neprikladnim prostorima. Često su bez grijanja, električne energije i pitke vode te im nedostaju osnovi uvjeti za život i očuvanje zdravlja. Naši korisnici su osobe koje se ne mogu brinuti za sebe, a o kojima se nema tko brinuti. Pomoć koju im pruža Udruga od životne im je važnosti u svakodnevnoj borbi za preživljavanje.

60-tak VOLONTERA svojim djelovanjem svakodnevno nastoji ublažiti nevolje i nedaće korisnika Udruge. Prioritet pri tome uvijek imaju osobe koje nemaju podršku obitelji niti zajednice, koji su ostavljeni i zaboravljeni od svih. Volonteri svojim nesebičnim radom svjedoče ljubav prema Bogu i bližnjemu. Uz volontere tu su zaposlenici: njegovateljica, gerontodomaćica, administratorica/radnica u praonici rublja, vozač/kućni majstor, radna terapeutkinja i socijalni radnik. Zaposlenici surađuju s volonterima, oni su tu kada volonteri ne mogu sami.

Pružanje pomoći potrebitima se sastoji od:

♥ redovitih posjeta, zajedničkog razgovora, molitve…

♥ obavljanja sitnih usluga poput; odlaska liječniku, u ljekarnu, nabavke kućnih potrepština, manjih popravaka po kući, organiziranje prijevoza i sl.

♥ usluge pomoći u kući; pomoć pri pospremanju, priprema obroka i sl.

♥ usluge njege u kući; pomoć pri osobnoj higijeni, vježbe, masaža i sl.

♥ usluge praonice rublja

♥ savjetodavne pomoći; upućivanje, informiranje i savjetovanje radi ostvarivanja socijalnih, zdravstvenih i drugih prava

♥ osiguravanje paketa namirnica i higijenskih potrepština

♥ osiguravanje drva za ogrjev

Adresa:

IV Stara Pešćenica 3
Zagreb

Tel: 01 2317 802

http://kap-dobrote.hr

E-mail: katolicka-udruga@kap-dobrote.hr

Bankovni račun

Privredna Banka Zagreb

SWIFT CODE: PBZGHR2X

IBAN: HR06 2340 0091 1000 2668 1

Osim hrane za ručak koja se priprema uz pomoć Udruge sv. Vinka, sestre pružaju ljudima i duhovnu pomoć, održavanje higijene i, koliko je moguće, pribavljanje odjeće. 

Korisnici su uglavnom stariji i bolesni ljudi – siromasi bez sredstava za život.  Svakodnevno dolazi oko 100 osoba.

Adresa

Gundulićeva 12
10000 Zagreb

U okrilju zajednice sestara milosrdnica u samostanu Majke Dobrog Savjeta u Rijeci djeluje i Kuća sestre Žarke, kuća u koju sestre primaju teške bolesnike, najčešće one koji boluju od zloćudne bolesti, a u nemogućnosti su pronalaženja smještaja tijekom vremena primanja terapije.

Adresa

Kuća sv. Franje
Ulica sv. Izidora 5, Odra,
10 020 Novi Zagreb

Tel: 01 / 6269-300
Fax: 01 / 6269-309

IBAN: HR4723600001101692350
SWIFT code: ZABAHR2X

„Kuća utočišta“ svakoga dana u vrijeme ručka primi 80 ljudi, nekada i 90. Dočekuje ih s. Emanuela Rakocija koja im podijeli hranu i obavezno uputi riječi ohrabrenja i nade. Kuća je osnovana u okviru samostana Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog, Provincije Majke Dobrog Savjeta u Kresnikovoj ulici u Rijeci. 

Sestre potrebnima ne nude samo hranu i utjehu. Oni koji žele mogu koristiti i kupaonu, okupati se, obrijati, oprati robu. Novopridošlima pomažu srediti papire za dobivanje socijalne skrbi, upućuju ih kako napraviti dokumente, kome se obratiti, na koje adrese kucati, nastoje im pronaći posao i pomažu u resocijalizaciji.

„Dođite braćo“, tako sestra Emanuela svakoga dana u 13 sati poziva svoje štićenike na ručak. Njih četrdesetak tada mirno ulazi u neveliku, ali prostranu blagovaonu Kuće utočišta, sjeda za stolove i, govoreći ispod glasa, čeka podjelu hrane. Gotovo još toliko ljudi staje u red pred omalenim pultom čekajući da u posudama dobiju obrok za ponijeti kući. Posude su svakojake, od pravih nosača porcija, željeznih spremnika s poklopcem, do raznih lonaca i padela ili improviziranih plastičnih posuda, najčešće ambalaže kakvog prijašnjeg prehrambenog proizvoda. Neki se smiju i šale veseleći se toplom ručku, neki šutke stavljaju svoj spremnik na pult i samo pogledom zahvaljuju kada im s. Emanuela taj spremnik napuni. Ona im uz hranu obavezno uputi i riječi ohrabrenja i nade. Nekad kroz duhovnu poruku, nekad kroz šalu.

Kada namiri one koji svoj ručak odnose kući, časna se može posvetiti onima koji ostaju na ručku u Kući utočišta. Svaki obrok započinje molitvom, običnom, skromnom, Oče naš, Zdravo Marijo… Mariji se zatim obrati još nekoliko glasova za stolovima, započinju poznatu molitvu koju svi zajedno dovrše. Zatim slijedi evanđelje koje čita jedan od korisnika, a na kraju s. Mirijam Radošević, ili tko drugi, protumači Božju riječ i prenese poruku Radosne vijesti. „Vjera i ljubav pomažu u teškim situacijama, Bog uvijek pomaže. To je poruka koju im mi, kao časne sestre, želimo prenijeti“, objašnjava s. Emanuela.

Korisnicima pomažu srediti potvrde za dobivanje socijalne skrbi, upućuju ih kako napraviti dokumente, kome se obratiti, na koje adrese kucati, nastoje im pronaći posao i pomažu u resocijalizaciji. „Nekad je stvarno teško, nađem se u čudu što učiniti. Svakakve sam sudbine upoznala. Mogu im ponuditi ono što im je u tom trenutku hitno, kupanje, hranu, ali kako dalje? Ako nemaju dokumente uputimo ih kako da to naprave. Fotograf Nikola Kurti primi ih u svojoj radnji u gradu i besplatno napravi fotografije za dokumente. To je već dobar početak“, kaže s. Emanuela. „Nastojimo ih što je više moguće osposobiti za samostalan život. Pokušavamo im naći posao. Uglavnom je to pomoć kod nekih obrtnika, građevinskih firmi, nekad ih zaposle u skladištu u kakvom trgovačkom centru. Situacija je sve teža iz godine u godinu, sve ih više dolazi tražeći pomoć, a posla je sve manje“.

„Kuća utočišta“ otvorena je 1. listopada 2007. godine s  ciljem pomaganja osobama koji su se zbog teških uvjeta života našli na margini društva (nezaposlenost, psihička bolest, ovisnost, beskućništvo). U  šestogodišnjem razdoblju pomoć je primilo 610 osoba, najmlađa korisnica imala je 16 godina, najstariji imaju preko 80. Puno je više korisnika, odnosno muških osoba, čak 87%.

Časne sestre same pokrivaju najveći dio troškova. Pomažu im Riječka nadbiskupija i Primorsko-goranska županija, a uvijek se nađu i povremeni donatori, uglavnom prehrambene tvrtke koje s vremena na vrijeme poklanjanju svoje proizvode. Pomoć je dakako dobrodošla!

Donacije se mogu uplatiti na račun
Družba sestara milosrdnica
IBAN HR58 2340 0091 1000 50286

Smješten je u selu Cugovec, svega 40 kilometara od Zagreba i 10 kilometara od Vrbovca, Stepinčev dom nudi privremeni i trajni smještaj pokretnim, polupokretnim i nepokretnim osobama, u jednokrevetnim, dvokrevetnim i trokrevetnim sobama. Izuzetnu skrb i profesionalnu zdravstvenu njegu koju omogućavamo našim  korisnicima upotpunjujemo s religiozno-duhovnom, kulturnom i zabavnom dimenzijom života. Stepinčev dom izgrađen je 2011. godine, i to prema zahtjevnim europskim standardima, u sklopu Kongregacije sestara Svetog Franje i samostana Majke Božje.

Adresa

Cugovec 170
10345 Gradec

tel: 01/2362-480
tel: 01/2726-609
mob: 099/2548-124
fax: 01/2790-008

E-MAIL: vanda.karanusic@stepincev-dom.com
www.stepincev-dom.com

Centar Marjanovac je mješovita terapijska zajednica koja pruža pomoć osobama s poteškoćama ovisnosti i djeluje već od 2000. godine. Udruga je neprofitabilna, nevladina i nekonfesionalna.

Profilirao se u terapijsko - odgojnu zajednicu koja od 2003. radi po Programu PROJEKT ČOVJEK Talijanskog Centra solidarnosti don Mario Picchi (CeIS) iz Rima. Snažno i progresivno razlučio je svoj vlastiti način terapijsko - odgojnog rada, koristeći oblike fleksibilnijeg i individualnijeg pristupa korisnicima služeći se interdisciplinarnim pristupom kroz timski rad operatera stručno osposobljenih za ovu djelatnost.                  

Mogući korisnici su sve one osobe (žene i muškarci) koje slobodno odluče suočiti se s problemom ovisnosti, zbog čega su došli u nesklad sa samima sobom, vlastitim emocijama, članovima obitelji ili društvenom zajednicom.

Punim nazivom „Udruga za promicanje dostojanstva ljudskog života i obrane nerođenog djeteta „Centar za nerođeni život- Betlehem“ sa sjedištima u Karlovcu i u Svetom Petru u Šumi (Istra), osnovao je katolički svećenik i redovnik- pavlin, otac Marko Glogović, uz pomoć svoje subraće pavlina te brojnih prijatelja i molitelja. Centar ima karakteristike jednog duhovnog pokreta, a djeluje dozvolom biskupa Porečko-Pulskog Msgr. Ivana Milovana, od 15. 9. 2004. (Gospa Žalosna), službenom je Udrugom postao 13. 5. 2008. (Gospa Fatimska). Na svetkovinu Bezgrešnog Začeća BDM, a 8. 12. 2004. osnovana je prva molitvena zajednica za nerođene i blagoslovljena prva (od četiri postojeće dosad) kapela Marije Majke Nerođenih, u Sv. Petru u Šumi.

“Betlehem“ se sastoji od dva „kamena temeljca“ a to su: molitva i djelovanje. Molitelji u pedesetak zajednica molitve i žrtve za nerođene (nazvanih „Treće srce“- uz Isusovo i Marijino, ja sam to „treće srce“ koje kuca za nerođene bližnje!) svakodnevno moli, uz tisuće individualnih molitelja, da svako začeto djetešce ugleda svjetlo dana. Molitva je naša snaga i po njoj dobivamo snagu u borbi s ovim velikim zlom.

Gotovo svaki veći hrvatski grad i mnoga manja mjesta ugostili su molitvenu zajednicu za nerođene, kojoj podršku i blagoslov pružaju naši biskupi i mnogobrojni župnici. Doznavši da se netko konkretno bori s napašću pobačaja, krećemo u akciju: jedni na koljena, drugi u post, a treći pokušavaju razgovorom i savjetom spasiti I DIJETE I MAJKU I OBITELJ. Jer, pobačaj ubija sve.

Što dalje? Nakon što, Božjom pomoću, spasimo dijete od abortusa, ili pak doznamo za siromašnu djecu i obitelji, prikupljamo pomoć u hrani, odjeći, higijenskim potrepštinama i slično, iskazujemo „ljubav na djelu“. Nije dovoljno samo pomagati moralno, duhovno ili pukim riječima, već i konkretnom, materijalnom pomoći. Stoga često organiziramo akcije, nakon kojih radosno gledamo sreću naših bližnjih. Naš je krajnji cilj osnovati „Obitelj sv. Josipa“ za trudnice i samohrane majke, obiteljski dom u kojemu ćemo moći pružiti sve što te drage majke trebaju, a život im je zbog raznih razloga isto uskratio. Želimo pomoći svima, bez obzira na vjeru ili narodnost. Želimo, da se sva dječica sretno rode- zato osobito molimo i za trudnice u rizičnim trudnoćama, kao i za neplodne bračne parove. Na godišnji skup Udruge, zvani „Molitveni Sabor za nerođene“ dolaze autobusi iz cijele Hrvatske… Vodimo i posebne seminare za izlječenje rana pobačaja, zatvorenog tipa, nazvane „LJUBAV LIJEČI ŽIVOT“, gdje se učimo uz pomoć Božje Riječi osloboditi krivnje i povjeriti se Milosrđu Božjem. Tiskamo knjige, brošure, slike, širimo pobožnost krunice i ostalih, sličnih stvari… Sve, da život nerođenog djeteta bude svetinja našem narodu!

ŠTO JOŠ ČINIMO, ZA KRISTOVE NAJMANJE?

Ponekim bolnicama pokušavamo otvoriti savjetovališta za trudnice… U desetak hrvatskih bolnica organizirali smo tjednu ili mjesečnu molitvu za spas nerođenih pred pobačajem… Osnovana je i Udruga „Gabrijel“ s ciljem pomaganja rođenoj djeci i obiteljima koji su se oduprli napasti usmrćivanja djeteta… Osnovali smo Molitveni Pokret Tješitelja Milosrdnog Isusa, koji širi tzv. Bijelu krunicu ili krunicu Nevine Dječice (priznatu od crkvenih vlasti, specifičnu krunicu apostolata za život) i čiji članovi vode mjesečna noćna molitvena bdijenja… Nudimo mogućnost „kumstva“ majci/ocu, koji su zbog siromaštva razmišljali o pobačaju, no ipak su rodili začeto dijete, a sada im je potrebna novčana i druga pomoć… Radosno se uključujemo u proslavu krštenja spašene djece, pripremajući krstitke ili rođendane… Promičemo „Mali krug srca za nerođene“ odnosno malene molitvene zajednice u kojoj svaki član jedan dan u tjednu moli za ove velike nakane, kao i druge molitvene inicijative… Skupljamo po župama i drugdje pomoć u odjeći i hrani za naše bebe i njihove obitelji, osobito kroz akcije u adventu i korizmi… Uz blagdane naših nebeskih zaštitnika i na važnije obljetnice organiziramo predavanja, koncerte, izložbe, na temu „život za nerođene“… Širimo pobožnost Krunice Suza Majke Marije kao i „Milosnu medalju“, a svaki naš molitelj dobiva posebno obilježje apostolata; medaljicu Majke Nerođenih i bedž sa našim logom… Voditeljica Udruge uključena je i u educiranje supružnika o prirodnom planiranju obitelji…

STOP SMRTNOJ KAZNI ZA NEROĐENE!
Molimo za nakane apostolata za život:

Omogućiti dostojan ukop tjelešca dječice usmrćene u pobačaju!
Proglasiti 21. travanj – dan legalizacije pobačaja u RH, kao nacionalni dan pokore i zadovoljštine za milijune ubijenih u majčinoj utrobi u našemu narodu
Osnovati „Obitelji sv. Josipa“, odnosno kršćanske obitelji otvorenog srca i doma, koje bi pružile sklonište i sigurnost djevojkama/ženama u blagoslovljenom stanju, koje bi inače podlegle namjeri abortusa
Podići spomenike Nevinoj dječici- mučenicima, u svim županijama i svim hrvatskim biskupijama
Osposobiti timove predanih vjernika, koji će voditi duhovne obnove i seminare za izlječenje rana nastalih pobačajem
Educirati voditelje tečaja kršćanskog planiranja obitelji, nasuprot zla „kontracepcije“
Osnivanje molitvenih zajednica klanjatelja pred Presvetim Otajstvom u svakoj župi, na nakanu prestanka pobačaja
Jednu crkvu/kapelu u Domovini odrediti za cjelodnevno klanjanje zadovoljštine za djeco-ubojstvo
Tiskanje jedinstvenog časopisa „za život“, koji bi se proširio po obiteljima i župama…
Utemeljenje Udruga liječnika, svećenika, političara, novinara „Za život nerođenih“

CILJ UDRUGE

„BETLEHEM“ je nevladina i profitabilna Udruga, kojoj je cilj molitvom, savjetom, žrtvom i na svaki drugi kršćanski način pomoći,da se djeca određena za pobačaj spase.

U tom smislu, pomažemo na sljedeće načine:

savjetovanjem trudnica, razgovorom sa obitelji
tiskanjem letaka
osnivanjima molitvenih zajednica „Treće srce“
održavanjem duhovnih obnova
osobnom ispovijeđu, duhovnom pomoći
razgovorom s liječnicima-kršćanima
obaviješću o domovima za prihvat trudnica OSAM MI JE TJEDANA!
organizacijom godišnjeg skupa- Molitvenog Sabora za Nerođene
gradnjom kapela Marije Majke života, Zaštitnice Nerođenih
zalaganjem za spomen-obilježja Nerođenim pobačenim Mučenicima
zalaganjem da se tjelešca pobačene djece dostojno pokopaju
prezentacijom filmova i sl. na temu pobačaja i radosti života
prikupljanjem pelena i hrane, odjeće za najmanje i njihove materijalno ugrožene obitelji
molitvom za neplodne bračne parove
molitvom za one koje proživljavaju teškoće u trudnoći

POMOZI NAM! HVALA OD SRCA!

Donacijom novca, hrane, odjeće, namještaja, higijenskih potrepština, osobito pelena, kolica, krevetaca, hodalica, trudničkih haljina…
Tiskanjem ili širenjem naših letaka „za život“….
Uključenjem u našu molitvenu zajednicu…
Savjetom, svjedočanstvom…

Žiro-račun
2484008-1104754353
HR5124840081104754353
Devizni Žiro račun:
Reiffeisen banka, Zagreb
IBAN: HR 512484008-1104754353, SWIFT: RZBHHR2X

Matični broj: 2397315 ; (Reiffeisen banka); Razred djelatnosti: 9499

Nadahnuti karizmom časnog sluge Božjeg fra Ante Antića, a u svrhu još većeg i zauzetijeg rada da se on što prije proglasi blaženim i svetim, franjevci Samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu, zamolili su Upravu Provincije Presvetog Otkupitelja da im dopusti osnivanje Humanitarne udruge „Fra Ante Antić“. Nakon dopuštenja Uprave Provincije, slijedeći zakonsku proceduru, pristupilo se osnivanju Udruge. Ovih dana stigao je dopis nadležnih tijela o početku rada Udruge.

U Udruzi su angažirani vjernici i štovatelji fra Ante Antića koji će uz Vicepostulaturu o. Antića pridonijeti promicanju glasa o njegovoj svetosti. U radu Udruge naglasak je stavljen prije svega na molitvu za proglašenje o. Antića blaženim i svetim; zatim na širenje glasa svetosti časnog sluge i na upoznavanje njegovog života i svetosti; te konačno na karitativni rad.

U molitvenom dijelu plan je da se svakog 16. u mjesecu organizira cjelodnevno klanjanje pred Presvetim u crkvi Majke Božje Lurdske s ciljem da se fra Ante Antić što prije proglasi blaženim. Navedeni datum izabran je u spomen na njegov zemaljski rođendan, 16. travnja. Prvog četvrtka u mjesecu, koji je već u samostanu određen kao fra Antin dan, nakon molitve na grobu časnog sluge, organizirao bi se i dodatni molitveni program. Članovi Udruge bi svakog četvrtka prije večernje mise animirali i molitvu Gospine krunice s tekstovima iz spisa o. Antića i na taj način pokušali što više ljudima približiti fra Antin život i njegovu karizmu.

U svrhu promicanja glasa o svetosti fra Ante Antića cilj je da se kroz društvene medije svakodnevno ljudima približi život i karizma časnog sluge. Također, želja Udruge je i da kroz tiskane materijale informira ljude o fra Antinom životu i putu svetosti. U pripremi je prigodno izdanje fra Antinih misli za svaki dan koje bi bile poticaj za razmišljanje i molitvu.

Karitativni rad Udruge zamišljen je kao pomoć potrebitima, a na poseban način onima koji dolaze u Zagreb u svrhu liječenja ili slično, a nemaju mogućnost smještaja. Znajući kako je čovjek u bolesti i nemoći osjetljiv i potreban posebne pažnje, Udruga će posebnim osjećajem brinuti i za duhovnu pomoć svojih korisnika. Kroz različite humanitarne akcije želi se osvijestiti ljude o fra Antinomu karitativnom djelovanju i svesrdnom pomaganju ljudima u nevolji te u djelo provesti fra Antino geslo: Kad vam netko učini dobro, ono se mora nastaviti umnažati da bi bilo još veće dobro.

Udruga će naglasak stavljati i na povlačenje financijskih sredstava iz socijalnih programa EU fondova. S tim sredstvima žele sugrađanima koji su u potrebi omogućiti bolji i lakši život.

Za ostvarenje ovih programa i planova potrebni su ljudi, stoga je cilj Udruge osnivanje mreže prijatelja fra Ante Antića, bilo za molitveni dio, bilo za promicanje glasa svetosti, bilo za karitativno područje. Zato je u Udruzi svatko dobrodošao.

Udrugu će voditi i službeno zastupati Stjepan Kelčić koji će i koordinirati njezin rad. Predsjednik nadzornog odbora uvijek će biti gvardijan Samostana Majke Božje Lurdske.

Časni sluga Božji fra Ante Antić za vrijeme svoga višegodišnjeg boravka u Zagrebu (1946. – 1965.) ostavio je velik i neizbrisiv trag, ne samo na području duhovnosti, već i na karitativnom polju. Svima koji su pokucali na njegova vrata tražeći pomoć, on je, po providnosti Božjoj, našao načina da pomogne. Kod njega se na osobit način mogla prepoznati živa i djelotvorna vjera (usp. Jak 2,14-26).

PODACI O UDRUZI:

Humanitarna udruga

„Fra Ante Antić“

Vrbanićeva 35

10000 ZAGREB

OIB: 70145052604

mail: udruga.faa@gmail.com;

Internet stranica: udruga-faa.hr

Br. mob: 00385 95 5814-183

IBAN: HR47 2340 0091 1110 90248

Za donacije iz inozemstva: SWIFT CODE: PBZGHR2X

Udruga Sveti Lovro, Zajednica Cenacolo

Kučari 1, 10340 Vrbovec - Croatia
tel +385 01 27 26 515
fax +385 01 27 26 516
www.zajednicacenacolo.hr
info@zajednicacenacolo.hr

Udruga sv. Vinka Paulskog je međunarodna, katolička, karitativna i volonterska udruga laika koja djeluje širom svijeta. Njezino osnivanje vezano je uz osobu pariškog studenta blaženog Frederika Ozanama (1813-1853), koji je primijetio da u tom velikom gradu ima mnogo starijih ljudi i žena koji žive bijedno zbog starosti, bolesti i siromaštva. Surađujući sa sestrom Rosalie Rendu (1786-1856), članicom Kćeri kršćanske ljubavi, godine 1833. okupio je svoje kolege studente sa željom da zajednički nađu neko rješenje i pomognu potrebnima. Tako je nastala zajednica dragovoljaca, koja se poslije prozvala Udruga svetog Vinka Paulskog.

Djelovanje Udruge u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je prva udruga osnovana 1858. u Zagrebu, pod pokroviteljstvom i odobrenjem kardinala Jurja Haulika. Djelovala je neprekidno do završetka Drugog svjetskog rata, a njezino djelovanje je obnovljeno 1992. osnivanjem Konferencije svetog Sebastijana u Rijeci. Danas udruga djeluje u četrdeset konferencija diljem Hrvatske. Temelj djelovanja udruge duhovnost je svetog Vinka Paulskog i blaženog Frederika Ozanama.

Svrha i cilj

Osnovno je poslanje udruge ublažavanje patnje i promicanje ljudskog dostojanstva i osobne nepovredivosti nemoćnih osoba koje članovi udruge posjećuju, a sve u cilju izgradnje društva mira, ljubavi i pravednosti.
Humanitarna aktivnost odvija se u svim oblicima djelovanja.
Svrha i cilj osnivanje udruge je pomaganje svim osobama koje su u potrebi i kojima je ugrožena materijalna i moralna egzistencija bez obzira na vjeru, rasu, naciju spol i spolnu orijentaciju s ciljem sprečavanja i socijalne isključenosti navedenih osoba i rješavanja njihovih egzistencijalnih problema. Pomaže im da budu ravnopravni članovi društvene zajednice. Svrha udruge je da pomaže i osobama u potrebi bez obzira na vjeru, rasu, naciju i spol kojima nije ugrožena materijalna egzistencija, ali se osjećaju osamljeni, napušteni i zaboravljeni od uže i šire zajednice te je poslanje udruge da im pomogne vratiti samopouzdanje i da ponovno pronađu smisao svog života.
Nadahnjujući se zasadama Svetog pisma, uz pomoć molitve i vjerni učenju Crkve, članovi udruge se u najrazličitijim prilikama svakidašnjeg života i u svakom trenutku trude biti svjedocima Kristove ljubavi.
Članovi udruge međusobno su povezani zajedničkim duhom siromaštva i jedinstva te zajedno s onima kojima nastoje pomagati tvore u svijetu jedinstvenu obitelj.
Kao laička organizacija sveopćeg katoličkog značenja, udruga je otvorena svima koji žele svoju vjeru živjeti kroz ljubav i služenje braći. U nekim prigodama bit će moguće uključiti u aktivnosti konferencija i članove iz dugih kršćanskih crkava ili pak drugih konfesija ukoliko poštuju identitet udruge te iskreno prihvaćaju njezina načela, u onolikoj mjeri koliko to dopuštaju razlike u vjeri. U takvim se slučajevima treba konzultirati s mjesnom biskupskom konferencijom.
Udruzi nije strano nijedno djelo kršćanske ljubavi.

Djelatnosti

Udruga obavlja sljedeće poslove i djelatnosti:

• pruža duhovnu i materijalnu pomoć svima kojima je ona potrebna, osobito starim, bolesnim i osobama s posebnim potrebama, bez obzira na vjeru, rasu, naciju, ideologiju, podrijetlo i društveni stalež, istodobno poštujući dostojanstvo svake osobe i štiteći njezin duhovni integritet
• osobito skrbi o beskućnicima, ovisnicima svih vrsta, manjinama, na pr. Romima, obiteljima s više djece, samohranim roditeljima, ženama i djeci žrtvama nasilja, djeci i mladima bez roditelja koji se nalaze u domovima za nezbrinutu djecu, djeci i mladima s mentalnim poteškoćama, djeci s posebnim potrebama i mladima, stipendiranju školovanja djece i mladih koji dolaze iz obitelji kojima je ugrožena egzistencija, poduka i pomoć u učenju
• svojim djelovanjem obuhvaća svaku vrstu pomoći koja se pruža kroz međusobne susrete članova udruge i onih koji su u potrebi
• nastoji otkriti, ublažiti i otkloniti uzroke patnji
• humanitarna pomoć
• terapijska i socijalna aktivnost, hagioterapija, palijativna skrb, a to će raditi isključivo za to osposobljene osobe.
• kontinuirano prikuplja materijalna sredstva za osiguravanje programa pomoći (izradom rukotvorina članova radi prikupljanja dragovoljnih priloga )
• prodaja rukotvorina
• organizira oblike pomoći u cilju ublažavanja posljedica nesreća i katastrofa
• stvara uvjete prevencije radi izbjegavanja mogućih nastupa štetnih posljedica
• educira svoje članstvo za pružanje svih oblika duhovnih i ostalih vrsta pomoći
• surađuje sa službenim zdravstvenim, humanitarnim, vjerskim i državnim institucijama koje se bave socijalnom skrbi i sličnim djelatnostima i nastoji aktivno sudjelovati u socijalnoj politici zemlje
• u svome djelovanju neprestano se nastoji obnavljati i tako ići u korak s promjenjivim prilikama u svijetu, ostajući osjetljiva za sve oblike siromaštva i bijede, osobito proučavajući nove oblike siromaštva kao i postupke koji će im omogućiti bolje prepoznavanje osoba kojima je potrebna pomoć
• trajno u molitvi, članovi udruge zazivaju milost u svaku ljudsku dušu, želeći pobuditi osjećaje milosrdne ljubavi u svakom čovjeku
• međunarodna humanitarna pomoć
• međunarodna prijateljstva – bratimljenja

Adrese

J.Dobrile 6, 52000 Pazin
HRVATSKA
e-mail: ssvp@ssvp.hr
web: www.ssvp.hr

Predsjednik: Igor Pranić
Tel.: 031/ 675-615
Mob.: 098/786-726

Dopredsjednica: Anđelka Samardžić
Mob.: 099/672-6104

Tajnica: Verica Užarević
Mob.: 092/299-9130

Blagajnica: Branka Lakošeljac
Mob.: 091/951-0331

Duhovnik: p.Dario Grbac
Mob.: 091/893-1112

https://ssvp.hr

Karitativna udruga "Panis vitae"

Trg G. Bulata 3
21 000 SPLIT
Tel. 021/344-998

Voditelj: Fra Kruno Bekavac

ZAKLADA IVANOVA KUĆA (ZIK) je inspirirana na životu Sluge Božjega brata Ivana Bonifacija Pavletića, rođenog 25.06.1864. u Zbjegovači, selu nedaleko Kutine u Hrvatskoj. U dobi od 23 godine, nakon što je izučio postolarski zanat, ušao je u mladu Družbu Sinova Bezgrješnog Začeća (CFIC) u Rimu, koju je osnovao blaženi Luigi Maria Monti 1857. godine u bolnici Santo Spirito in Sassia, nedaleko bazilike svetog Petra. Sinovi Bezgrješnog Začeća u Katoličkoj crkvi laička su Družba čija je karizma inspirirana na prispodobi o Milosrdnom Samaritancu: biti bližnji! 

Pomoć bolesnima i mladeži u potrebi - dva su cilja koja Družba ostvaruje u više od 20 zemalja diljem svijeta: u Europi, Africi, Aziji, Latinskoj Americi i Sjevernoj Americi.

Najvjerniji tumač Utemeljitelja, Ivan, u Družbi je dobio ime Bonifacije (u to vrijeme redovnici su mijenjali imena); njegova prvotna briga bila je pomaganje bolesnima i odgoj mladih redovnika. Umro je u Rimu 4. studenog 1897. kao učitelj novaka od tuberkuloze u dobi od 33 godine na glasu svetosti. 

Puno puta pokušalo se započeti proces za beatifikaciju i kanonizaciju, ali tek 13. svibnja 2016., Rimska biskupija, nadležna za stvar, službeno je započela Kauzu za njegovu beatifikaciju i kanonizaciju. 

ZIK je osnovana upravo u svrhu da se u Hrvatsku, njegovu Domovinu, donese duh Ivana Bonifacija. Zato ZIK ima za ciljeve: 

(1) Razvijanje volonterstva radi promicanja društvene solidarnosti te pomoći oboljelima od Alzheimerove bolesti i drugih demencija te članovima njihovih obitelji, pružanje psihosocijalne podrške te savjetovanje radi prevencije bolesti i promicanja zdravlja. 
(2) Pružanje pomoći mlađim punoljetnim osobama koje dolaze s područja zahvaćenih prirodnim nepogodama te pomoći volontera i stručnih osoba u postupku njihovog socijalnog uključivanja u društvo. 
San ZIK-a je izgraditi Dnevni centar u Kutini, Moslavina, za starije osobe koje pate od različitih demencija s posebnim osvrtom na Alzheimerovu bolest

Zaklada Marija De Mattias osnovana je odlukom uprave Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb 2007. u Zagrebu, a Rješenjem Središnjeg državnog ureda za upravu od 8. lipnja 2007. upisana je u Zakladni upisnik (Zakladna knjiga br. 1, registarski br. Zakladnog uloška 109).

Zaklada MDM temelji svoje poslanje na karizmi svete Marije De Mattias – karizmi solidarnosti sa siromasima. Djelovanjem izražava poštovanje prema svakoj osobi jer je plaćena Isusovom Krvlju (prema Konstitucijama ASC).

Svojim djelovanjem pridonosi uspostavi „lijepog poretka stvari što ga je Krist utemeljio u svojoj Krvi“ (MDM, pismo iz 1838.g.).

Misija

Misija Zaklade Marija De Mattias je promicanje humanitarnog i socijalnog djelovanja te zauzimanje za solidarnost, pravdu, ljubav i mir u društvu.

Vizija

Zaklada Marija De Mattias svojim djelovanjem teži unapređenju ljudskog i kršćanskog dostojanstva svakog čovjeka u društvu, a osobito ranjivih skupina.

Ciljevi Zaklade MDM:

• poticanje građanstva na humanitarno djelovanje i socijalnu osjetljivost, te sudjelovanje u ‘uspostavi ljepšeg poretka stvari’
• pružanje potpore mladima u školovanju
• organiziranje različitih preventivnih i socijalizacijskih programa za djecu, mlade, obitelji, starije, nemoćne i osobe s invaliditetom
• podrška osobama s invaliditetom kroz jačanje socijalne integracije
• zauzimanje za solidarnost i pravdu u društvu
• poticanje umrežavanja socijalnih usluga u lokalnoj zajednici

Adresa

Tuškanac 56, 10000 Zagreb, Hrvatska
OIB: 61107208595
Tel: +385 1 4834 299
Fax: +385 1 4834 281
Mob: +385 99 4949 492
E-mail: info@zaklada-mdm.hr
E-mail: zaklada-mdm@klanjateljice.hr
Web: www.zaklada-mdm.hr

Zaklada Sveti Benedikt benediktinskog samostana u Zadru.

Zaklada „Blažena Marija Petković“ za pomoć i školovanje siromašne i bolesne djece i mladih, obiteljima s brojnom djecom, starijim osobama, te osobama slabijeg imovinskog stanja, službeno je ustanovljena i predstavljena na 113. rođendan Bl. Marije Petković, 10. prosinca 2005. godine, u župi sv. Josipa, Zagreb, Trešnjevka.

Svrha je Zaklade:

• u duhu karizme Blažene Marije Petković pomoć siromašnoj i bolesnoj djeci;
• skrb za školovanje djece i mladih slabijeg imovinskoga stanja;
• pomoć obiteljima s brojnom djecom, starijim osobama kao i drugima kojima je pomoć potrebna;
• utemeljiti ustanove, društva, dane i nagrade blažene Marije Petković za odrasle, djecu i mlade s kojima sestre djeluju.

Zaklada je svojim djelovanjem prigoda za one koji imaju materijalna dobra, da ne ostanu u njima zarobljeni nego da u velikodušnosti osjete radost davanja. Skrbeći za one koji oskudijevaju potičemo i druge da spoznaju kako sredstva kojima raspolažu nisu svrha samima sebi nego sredstvo za ostvarenje daleko vrjednijega cilja življene ljubavi prema bližnjemu! Po ovoj Zakladi svatko može postati graditelj boljega svijeta i sigurnijega društva, u kojemu solidarnost i međusobno uvažavanje pobjeđuju ravnodušje i osamljenost.  
 

Uprava Zaklade

s. M. Jasna Crnković, upraviteljica
Mallinova 4, 10000 Zagreb
Tel: 01 46 36 797;  01 46 77 609;  fax: 01 4677 986
zaklada.bmp@zg.t-com.hr
http://marijapropetog.hr/marija1/zaklada-blazena-marija-petkovic

Žiro račun: Partner banka d.d. Zagreb,  IBAN  HR68 2408 0021 1000 2217 2

Devizni račun: Partner banka d.d. Zagreb,  BIC PAZGHR2X  

Osnivanje Zaklade "Biskup Josip Lang" za stare, bolesne i nemoćne osobe

Malo dobrote prema čovjeku više vrijedi nego silna ljubav prema čovječanstvu, stara je narodna poslovica.

Sluga Božji, pomoćni zagrebački biskup, Josip Lang bio je veliki prijatelj i dobročinitelj siromaha i nevoljnika pa je stoga veoma prikladno da naša Zaklada nosi ime po tom čovjeku Božjem i velikom prijatelju siromaha.

Briga za nemoćne i solidarnost za siromasima sastavni je dio ignacijevske duhovnosti i isusovačkog poslanja.

Zaklada je također djelo naših vjernika laika, pa i svih drugih ljudi dobre volje koji žele činiti dobro, koji žele činiti nešto lijepo za Boga i čovjeka. Isus nam daje do znanja da je Bogu drago milosrđe i da ga cijeni i nagrađuje više negoli naše žrtve. A sv. Pavao nas potiče da činimo dobro svima dok za to imamo povoljnu priliku.

Svrha Zaklade jest trajno pružanje novčane i drugih oblika potpore starim, nemoćnim i bolesnim osobama kao i promicanje povlaštene ljubavi za siromašne. Svrha je Zaklade promicanje pravde u prijateljstvu i suživotu sa siromasima. Svrha Zaklade je i davanje inicijative, kao i samo osnivanje te organiziranje staračkih domova, te prihvatilišta za najnemoćnije.

Zaklada "Biskup Josip Lang" je ostvarenje snova i želja p. Antuna Cveka koji se već 30 godina brine za stare, bolesne i napuštene osobe. Uvidjevši da bi se organiziranom akcijom moglo puno više pomoći takvim osobama, uz pomoć svoje redovničke zajednice, Družbe Isusove i odobrenjem državnih vlasti, Crkvenih poglavara i suradnjom vjernika laika osniva Zakladu 2002. godine

Želimo na ovaj način okupiti što veći broj dobrih ljudi i ustanova koji će svojom materijalnom, financijskom i duhovnom molitvenom akcijom i osobnim zalaganjem pomoći u ostvarenju glavne svrhe ove Zaklade, a ona se sastoji u trajnoj materijalnoj, psihološkoj i duhovnoj pomoći starim, bolesnim, nemoćnim, napuštenim i traumatiziranim osobama. Naše prvo konkretno djelo bilo je organiziranje interdisciplinarnog seminara za traumatizirane branitelje Domovinskog rata i članove njihovih obitelji. Seminar je vodio vlč. Zlatko Sudac uz pomoć nekoliko svećenika, pravnika i psihijatara. 
Zaklada je financijski pomogla nekoliko siromašnih obitelji i pojedinaca. U želji da što više senzibiliziramo javnost za socijalni apostolat organiziramo posjete starim i bolesnim osobama u domovima umirovljenika u Zagrebu.

Zaklada ima u planu osnivanje mini staračkih domova obiteljskog tipa, tj. do 20 osoba.

ADRESA:

Palmotićeva 33
10000 Zagreb

Telefon: ++385 (0)1 4803 043
Fax:       ++385 (0)1 4803 043

E-mail: info@zbjl.hr

Žiro račun: 2340009-1110097040

IBAN: HR4323400091110097040

Devizni račun: 2500978-070021 (PBZ)
SWIFT: PBZGHR2X

OIB: 26940922943

Donatorski humanitarni tel. broj Zaklade: 060 9012 (6,25 kn)

Preko brojnih župskih karitasa djeluju i redovničke zajednice.