Evangelii nuntiandi (69)

Redovnici

69. Redovnici u svom posvećenom životu nalaze naročito sredstvo za uspješnu evangelizaciju. Svojim najdubljim bitkom oni se uključuju u život Crkve, žedni Božje Posvemašnjosti, pozvani na svetost. Oni upravo svjedoče za tu svetost. Oni su utjelovljenje Crkve koja žudi da njome ovlada radikalizam blaženstava. Svojim životom oni su znak posvemašnjeg predanja Bogu, Crkvi, braći.

Oni dakle imaju posebnu važnost u području svjedočenja koje je, kao što smo već kazali, za evangelizaciju nešto osnovno. To šutljivo svjedočenje u siromaštvu i lišavanju, u čistoći i jednostavnosti, to predanje u poslušnosti, dok je u isto vrijeme poziv upućen svijetu i Crkvi, može biti i rječita propovijed kadra dirnuti same nekršćane dobre volje koji su osjetljivi za stanovite vrednote.

U tom smislu, lako naslućujemo kakvu ulogu u evangelizaciji imaju redovnici i redovnice koji se posvećuju molitvi, šutnji, pokori i žrtvi. Što se tiče drugih redovnika, oni se u velikom broju izravno daju na naviještanje Krista. Jasno je da i njihov misionarski rad zavisi o hijerarhiji i da se mora usklađivati s pastoralnim djelovanjem koje ona nastoji ostvariti. No, tko ne zna za velik doprinos koji su redovnici dali i koji još uvijek daju u evangelizaciji? Zahvaljujući svojim redovničkim zavjetima, oni su na najizvrsniji način dobrovoljci, slobodni da sve ostave i pođu naviještati Evanđelje do kraja zemlje. Oni su vrlo poduzetni i njihov apostolat često ima osebujnih crta i oštroumnosti koja izaziva divljenje. Oni su i velikodušni: često ih nalazimo kao misijske predstraže, na sebe preuzimaju najveće opasnosti za zdravlje i život. Doista, Crkva im mnogo duguje.