Zlatni jubilej

UVOD

Iščitavajući pažljivo ovu monografiju kao malu retrospektivu života i djelovanja redovništva u Republici Hrvatskoj kroz proteklih 50 godina, vrlo se lako može uočiti složenost povijesnoga konteksta djelovanja na našim prostorima.

Naime, tu se isprepliću dva politička previranja: pad jugoslavenskog totalitarističko-komunističkog režima i stvaranje nezavisne i demokratske Republike Hrvatske. Upravo se u ovom povijesnom kontekstu stvaraju dvije konferencije, kao predstavništva i predsjedništva muškog redovništva pod nazivom Konferencija viših redovničkih poglavara, te ženskog redovništva pod nazivom Unija viših redovničkih poglavarica na teritoriju RH i BiH.

Unatoč ovoj složenosti, uočljiva je trajna prisutnost vodstva i ljubavi milosrdnog Oca koji je kroz ovo razdoblje pratio živote redovnika i redovnica pronalazeći nove puteve za nova vremena, zalaganjem redovničkih poglavara i poglavarica, koji su kroz mudro vodstvo i otvorenost poticajima Duha Svetoga stvarali novu kvalitetu života i djelovanja za hrvatsko redovništvo na ovim prostorima.

Slavljem zlatnoga jubileja otvaramo novu stranicu života kojom želimo najprije zahvaliti dobrom Bogu za tolike primljene milosti tijekom proteklih 50 godina, kako za naše redovništvo tako za cijeli naš hrvatski narod. Također, ovo je prilika i potreba preispitivanja našega života i djelovanja u mjesnoj Crkvi, u stvaranju novih perspektiva za zrelo i odgovorno redovništvo za novo vrijeme, puno izazova i neizvjesnosti, u krajnjoj netoleranciji koju donosi demokracija, koja se, na žalost, sve češće očituje kao demonkracija…  Na nama je da budućim mlađim generacijama pokažemo put i budemo prepoznatljiva vrijednost kvalitete života svjedočeći eshatološku stvarnost, već sad i ovdje, kroz poslanje i evanđeosko svjedočanstvo života. Samo smo takvi potrebni Crkvi i svijetu danas, kao svjedoci redovničkoga života koji je dar Duha Svetoga Crkvi.

I.  Nastanak i razvoj Konferencije i Unije

Nakon svršetka Drugoga svjetskoga rata Papa Pio XII. promovirao je obnovu redovništva apostolskom konstitucijom Sedes Sapientiae 31. svibnja 1956. Godine 1965. osnovana je Unija vrhovnih poglavara,  a 8. prosinca 1965. osnovana je Međunarodna unija vrhovnih glavarica, kao prvi plod dekreta Perfectae caritatis. Pismo Kongregacije za redovnike od 17. ožujka 1966. definira ulogu Konferencije u pojedinim narodima, koja usklađuje djelatnosti redovnika kao i programe po kojima redovnici surađuju s raznim institucijama ili društvima.

Kongregacija definira odnose između biskupa i redovnika u smjernicama danim 14. svibnja 1978. i kojima se ističe da Konferenciju osniva Sveta Stolica, a po svojoj se naravi razlikuje od Biskupske konferencije. Ona unaprjeđuje redovnički život ne dirajući vlastitu narav pojedinih instituta te pruža bratske inicijative za suradnju.

            Konferencija (u početku se zvala Vijeće) viših redovničkih poglavara u tadašnjoj Jugoslaviji osnovana je 15. svibnja 1968. godine, a njezini su glavni ciljevi bili:

• traženje rješenja za pitanja redovničkog života
• dublje upoznavanje odluka Sv. Stolice  
• suradnja s crkvenom hijerarhijom
• duhovno pomaganje i pružanje pastoralnih usluga ženskom redovništvu.

Kroz proteklih 50 godina statuti Konferencije mijenjali su se tri puta:

• 1968. pri nastanku Konferencije
• 1994. razdvajanjem slovenskog dijela Konferencije
• 2011. ujedinjenjem paralelne ženske Konferencije, kada odobrenjem Svete Stolice 12. svibnja 2011. nastaje Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica - HKVRPP (tekst novog statuta prikazan je u cijelosti u monografiji).

Nastanak i razvoj Konferencije za redovnike, koji je prikazan u ovoj monografiji, povjeren je fra Ljudevitu Maračiću pa dopustite da kažem nekoliko riječi o nastanku i djelovanju ženske Konferencije, unije, te ujedinjenja muške i ženske Konferencije, kojoj sam, zajedno s mojim Vijećem, dala svoj skromni obol.

I. 1. Osnivanje Unije viših redovničkih poglavarica

Godine 1957. osnovano je dijecezansko udruženje redovnica koje je postojalo deset godina i za to vrijeme zbližilo sve redovničke zajednice. Unija je doista nastala iz Dijecezanskog odbora za redovnice zagrebačke nadbiskupije zalaganjem nadbiskupa Franje Šepera, koji je 27. prosinca 1966. uputio pismo Dijecezanskom odboru redovnica s mišlju kako bi trebalo pristupiti osnivanju Vijeća viših redovničkih poglavarica budući da i redovnici takvo nešto pripremaju.

Sveta Stolica je 21. ožujka 1967. odobrila osnivanje Nacionalne unije viših poglavarica ženskih redovničkih družbi, a 28. kolovoza 1967. imenovan  je pripravni odbor na čelu sa s. Ancilom Buntak. Dekretom Svete Stolice od 5. travnja 1968. osnovana je Unija viših redovničkih poglavarica. U statutima Unije ističe se da je redovnički život izražaj svetosti Crkve, koji povezuje bratsku vezu između raznih družbi, proučava probleme raznih Družbi, promiče apostolski duh i napredak redovništva, podupire apostolat ženskih zajednica u suradnji s mjesnom Crkvom, episkopatom i dijecezanskim klerom. Sveta Stolica, dakle, odobrava Uniju viših redovničkih poglavarica u Jugoslaviji te ju uspostavlja kao crkvenu moralnu osobu i istim ju dekretom proglašava osnovanom. Novost Unije za razliku od Konferencije jest u tome da je Kongregacija imenovala asistenta s trogodišnjim mandatom, koji sudjeluje na sastancima, ali ne glasuje. Prvi asistent bio je fra Damjan Damjanović, OFM.

Unija se redovito sastajala na svojim plenarnim skupštinama, organizirala zajedničke projekte, kao što su tečajevi za odgojitelje, glazbena izobrazba redovnica, osniva interdijecezansku gimnaziju za redovnice Marianum, osniva prve katehetske škole. U stalnom su odnosu s Konferencijom kroz mješovite komisije Biskupske konferencije, vijeća Viših redovničkih poglavara jugoslavije i povezane s Crkvenom hijerarhijom.

I. 2. Nove povijesne okolnosti

U razdoblju od 1972. do raspada Jugoslavije, Konferencija i Unija djeluju posve samostalno uz dosta zajedničkih programa. Redovnici i redovnice ravnopravno sudjeluju na godišnjim redovničkim tjednima, organiziraju zajedničko vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica, a zajednička je izdavačka djelatnost.

Vijeće viših redovničkih poglavara Jugoslavije je na plenumu u Samoboru 1977. godine preimenovano u Konferenciju viših redovničkih poglavara jugoslavije (KVRPJ), dok je Unija na svojoj plenarnoj skupštini u rujnu iste godine odbacila takav prijedlog i zadržala naziv Unija viših redovničkih poglavarica Jugoslavije (UVRPJ).

Redovnici i redovnice iz Slovenije i Bosne i Hercegovine sudjeluju zajedno u radu Konferencije i Unije sve do raspada Jugoslavije. Slovensko redovništvo službenim je činom odvojeno od Hrvatskog na plenumu 19. listopada 1992., dok je redovništvo u Bosni i Hercegovini odvojeno tek 2000., kada je Sveta Stolica osnovala Konferenciju viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (HKVRPP BiH).

Dekretom od 24. rujna 1994. Sveta je Stolica odobrila obnovljene statute i preimenovala Konferenciju u Hrvatsku konferenciju viših redovničkih poglavara (HKVRP) te dekretom od 12. rujna iste godine odobrila statute i preimenovala Uniju u Hrvatsku uniju viših redovničkih poglavarica (HUVRP).

I. 3. Ujedinjenje hrvatske Konferencije i Unije

Na generalnoj skupštini od 27. listopada 2010. Kongregaciji za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života upućena je molba za sjedinjenje Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica. Priložen je i novi statut Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, usvojen na istoj generalnoj skupštini. Kongregacija je odobrila novi Statut 12. veljače 2011. i time spojila Hrvatsku konferenciju i Uniju u Hrvatsku konferenciju viših redovničkih poglavara i poglavarica. U dekretu Kongregacije ističe se uvjerenje da će novo ujedinjenje Konferencije dati nov polet u službi čitavog Božjeg naroda u Republici Hrvatskoj te osnažiti zajedništvo i duboku suradnju s episkopatom i svima onima koji rade na izgradnji Božjega kraljevstva.

Razlozi o potrebi spajanja Konferencije i Unije navedeni su u pismu od 11. listopada 2010., koje su tadašnji predsjednik i predsjednica uputili svim poglavarima i poglavaricama. U pismu se, između ostaloga, ističe činjenica da su te dvije pravne institucije gotovo u svemu djelovale zajedno, imaju zajedničko sjedište, objavljuju zajednički vjesnik te većina komisija djeluju zajedno. Nadalje, navodi se da je Hrvatska mala zemlja, koliko je god u našim srcima velika, i da je sve manje zvanja. U njoj djeluje oko 1000 redovnika i 3000 redovnica, a smanjenjem broja članova biti će smanjeni i organizacijski planovi. Također, želi se postići jedinstvena slika redovništva u Crkvi i hrvatskom društvu te zajednički zastupati interese redovništva. Bitan je razlog, također, činjenica  da se redovnički život prema crkvenim dokumentima u bitnim elementima ne razlikuju muške i ženske ustanove, jer bitne odrednice redovništva su posvećenje zavjetovanjem evanđeoskih savjeta i bratski život u zajedništvu.

II. Ustroj, programi i odnosi  Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica

Hrvatska Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica svoju prisutnost i djelovanje ostvaruje kroz godišnja plenarna zasjedanja, rad Predsjedništva i tajništva, te razna povjerenstva kao što su:

• Povjerenstvo za predškolski odgoj
• Povjerenstvo za početnu formaciju redovnika i redovnica
• Povjerenstvo za trajnu formaciju redovnika i redovnica
• Povjerenstvo za medicinske sestre, članice redovničkih ustanova
• Povjerenstvo za sredstva društvenog komuniciranja i izdavačku djelatnost.

HKVRPP, osim navedenih povjerenstava, od 2013. godine organizira dvogodišnji studij Teologije posvećenog života, škole stranih jezika, godišnje redovničke dane, radi na projektu opskrbe redovničkih kuća energentima.

Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica kroz vrijeme svoga postojanja posebno je povezana s Kongregacijom za posvećeni život u Rimu, s predstavnicima europskih redovničkih Konferencija te posebno s Biskupskom konferencijom preko Mješovite komisije HBK i HKVRPP.

II 1. Vizija i poticaji za budućnost

Kroz pedesetogodišnju prisutnost djelovanja dviju Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica s ponosom i radošću moguće je gledati u budućnost. Nedavna proslava Godine posvećenog života, koju je Papa Franjo proglasio godine 2014./2015. u povodu obilježavanja 50. obljetnice dekreta Perfectae caritatis, dala je redovništvu novu nadu i poticaje. Sveti Otac tom prigodom poziva redovništvo da „gleda u prošlost sa zahvalnošću, da živi sadašnjost svekolikom ljubavlju i prigrli budućnost s nadom“. Upravo u Godini posvećenog života nastali su novi projekti koje je HKVRPP pokrenuo: susret mladih redovnika i redovnica, sportske igre redovnica, redovnički bend, pokrenute su javne tribine, prigodne akademije, tiskanje okružnica.

Doista bi se moglo ustvrditi da je nedavno priznavanje nove i jedinstvene Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica te odobrenje promijenjenih Statuta doprinijelo novom zamahu, ohrabrenju i zauzetijem radu redovnika i redovnica. Kroz plenume, rad svih tijela, susrete odgojitelja, redovničke tjedne, izdavačku djelatnost, veze s inozemstvom, rad mješovite Komisije, odnose s HBK te istinskim zalaganjem komisija i povjerenstava, HKVRPP, doista ostvaruje svoje poslanje u mjesnoj Crkvi, koje je i te kako prepoznatljivo na ovim prostorima.

U Monografiji je navedeno deset savjeta prema kojima bi se trebala poboljšati kvaliteta rada HKVRPP-a, a mogu poslužiti Predsjedništvu u promišljanju budućeg djelovanja i stvaranju programa rada HKVRPP-a.

II. 2. Korisne informacije

U rubrici Servisne informacije nalaze se statistički podatci redovnika i redovnica te adresar muških i ženskih zajednica u RH. S obzirom na statistiku zanimljivo je istaknuti da je 1969. godine u hrvatskom narodu bilo 7.500 redovnica te 2.500 redovnika. Raspadom Jugoslavije 1991. godine, Hrvatska ima 4.700 redovnica i 1.950 redovnika dok je 2015. bilo 2.739 redovnica i 896 redovnika.

U povijesno-pravnom prilogu nalaze se pojedini Statuti Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica.

U završetku Monografije fra Ljudevit Maračić u svome sjećanju na pokojnoga fra Hadrijana Boraka ističe njegov hvale vrijedan doprinos u poslijekoncilskoj obnovi našega redovništva.

Zaključak

Proslava zlatnoga jubileja HKVRPP-a obvezuje nas da se prije svega prisjetimo u duhu zahvalnosti svih poglavara i poglavarica koji su kroz proteklih 50 godina dali svoj doprinos kako bi redovništvo u Hrvatskoj bilo prepoznatljiv znak Kristove prisutnosti u domovinskoj Crkvi i hrvatskom narodu. Neka dobri Bog pokojne članove nagradi vječnim životom, a živima bude istinski izvor vjere, nade i ljubavi. Dopustite mi da posebno istaknem fra Ljudevita Maračića, ovdje prisutnog među nama, koji je svojom dugogodišnjom suradnjom i zalaganjem za hrvatsko redovništvo bio svojim iskustvom uključen u mnoge projekte HKVRPP-a, u pravnom smislu.

Također, svi mi redovnice i redovnici dugujemo neizmjernu zahvalnost Bogu za milosno vrijeme u kojem živimo, a posebno što smo bili svjedoci demokratskih promjena naše domovine Hrvatske i slobode hrvatskoga naroda, koja je plaćena tolikim žrtvama nevinih života, a koji su nas zadužili da gradimo novu budućnost u kojoj ćemo darivati sami sebe.

Monografija je bogat zbir povijesnih činjenica o životu i radu hrvatskog redovništva kroz proteklih 50 godina. Obogaćena je raznim dokumentima i podatcima koji će svakako predstavljati nezaobilazan izvor informacija za sve one koji budu istraživali povijest redovništva u Hrvatskoj.

Iskrene čestitke svima onima koji su uložili mnogo truda da Monografija ugleda svjetlo dana, posebno predsjedniku fra Juri Šarčeviću, predsjedniku HKVRPP-a, s. Ireni Olujević, tajnici, i gospodinu Marinku Nikoliću.

Dopustite mi reći osobnu poruku svim poglavarima i poglavaricama, članicama HKVRPP-a: Nema dobrih projekata bez kvalitetnih osoba. Nema kvalitetnog rada za zajedničko dobro i budućnost hrvatskog redovništva bez kvalitetnih članova, počevši od Predsjedništva pa do rada u tajništvu i angažmana u raznim povjerenstvima. Neka Vam, dragi i poštovani poglavari, ne bude teško dati najkvalitetnijeg člana za ove službe jer one su prevažne za naše zajedničko dobro, tim više što svi očekujemo kvalitetu i boljitak naših zajedničkih institucija. Od srca vam hvala na pozornosti!

Sarajevo, na dan sv. Terezije Avilske, 2016.