Benin

Apostolat Marijinih sestara u mjestu Affamey

Prije 25 godina Marijine sestre su na poziv tadašnjeg biskupa Porto – Nova mons. Vincent Mensah po prvi puta stupile na Afričko tlo. Tada je počela jedna lijepa priča koja je u počecima bila sve samo ne lijepa. Početne poteškoće nisu bile nimalo lagane međutim uz velika odricanja sestre su započele svoj rad u mjestu Affamey koje se nalazi u ugroženom području Benina. Mjesto okružuje voda, močvarno tlo tako da razno razne teške bolesti lokalnom stanovništvu a ni sestrama nisu strane. Započele su svoj apostolat pružajući pomoć bolesnicima jer se prva bolnica nalazila stotinama kilometara dalje i cjelokupnom stanovništvu bila je nedostupna.

Danas 25 godina kasnije svakodnevno u njihovu ambulantu i dalje dolazi između 50-100 ljudi tražeći onu osnovnu zdravstvenu njegu ili savjet sestara.

˝Kao što je Marija hitila svojoj rođakinji Elizabeti u posjetu tako neka i Marijine sestre hite potrebnima u njihove domove˝ Ovu rečenicu je s.L.Brandis osnivačica Marijinih sestara ostavila u nasljeđe svojim sestrama a sestre u Beninu su je ozbiljno shvatile i izvršavale neovisno o tome koliko teški i često opasni putovi po Afričkim bespućima bili. Ljudi su naviknuli da će sestre doći, bilo u sušnom periodu godine bilo u kišnom kada seljani putem pomažu gurajući automobil sa sestrama i lijekovima koji često zapadne u rupe, kanale, provalije ili se prevrne. Kako lokalno stanovništvo kaže i ptice na grani znaju da će sestre redovito doći i u ta zabačena sela koja su svi zaboravili.

S vremenom sestre su počele primati prve djevojčice pod svoj krov. Trenutno se u njihovom sirotištu nalazi 40 djevojčica bez odgovarajuće roditeljske skrbi te sestre s njima dijele sve što imaju. Brinu se za njihov odgoj, školovanje, zdravlje, pružaju im budućnost koju ne bi imale u često vrlo surovoj okolini. Zajednica Affamey već 25 godina živi punim plućima, formacija novakinja preseljena je u Malanhoui no i ovako je zbog potreba djece i bolesnika postala premalena, kuća prokišnjava, djevojčice spavaju po dvije na jednom krevetiću, ponekad nema dovoljno lijekova i mjesta za sve bolesnike no usprkos svemu ona živi, a živjet će i dalje. Sestre su započele izgradnju novog većeg dječjeg sirotišta kako bi se djevojčice mogle preseliti u novi suhi i sigurni dom a njihove sobe bi preuredile i prilagodile za bolesnike. Novi dječji dom i prilagodba postojeće kuće za bolesnike ovisi o dobroti ljudskih srdaca. Vjerujemo u Božju providnost i nadamo se da će izgradnja uskoro završiti na radost cijelog Affameya i okolice.

Apostolat Marijinih sestara u mjestu Malanhoui

Nakon 10 godina rada hrvatskih misionarki javljaju se i prve domaće djevojke sa željom da postanu Marijine sestre od čudotvorne medaljice. Skućena kuća i dispanzer u Affameyu su postali pretijesni za misionarke, bolesnike, djecu i za sve zainteresirane djevojke koje su željele ući u formaciju te je bilo nužno da se formacija i osposobljavanje djevojaka odvoji kako bi stekle potrebno znanje za život na koji ih Bog poziva. Za kuću formacije izabrano je maleno mjestašce Malanhoui blizu glavnog grada a opet dovoljno udaljeno kako bi se osigurao potrebni mir za početak formacije. Uz pomoć dobročinitelja iz više zemalja sestre grade kuću. Kroz formaciju djevojke dobivaju duhovnu, teološku, ali i onu praktičnu podlogu koja ih osposobljava za rad u najtežim uvjetima.

Nakon završene formacije odatle izlaze nove mlade Marijine sestre koje žele biti kao Marija, njihov uzor. Žele biti službenica Gospodnja svakodnevno govoreći Isusu DA i to mu neprestano potvrđivati žrtvujući se i radeći za Njegove bolesne i najmanje u potrebi.

Apostolat Marijinih sestara u glavnom gradu Porto-Novo

Nakon završenog novicijata mlade sestre, juniorke odlaze u daljnju kuću formacije na dodatno obrazovanje koje pruža glavni grad kako bi što uspješnije mogle vršiti svoj apostolat. Paralelno s dodatnim obrazovanjem sestre odlaze u siromašne kvartove glavnoga grada tražeći i posjećujući napuštene starce u ruševnim kućercima. Njihovi posjeti su često jedina utjeha tim od svijeta zaboravljenim ljudima. 

Sestre također održavaju kapelicu ˝Vječnog klanjanja˝ koja je otvorena u župi Presvetog Srca Isusovog te sudjeluju u radu župe pripremajući djecu i odrasle za primanje Svetih sakramenata.

Apostolat Marijinih sestara u mjestu Biro

Misija u Biro-u otvorena je prije 7 godina. Mjesni biskup Martin godinama je slušao o tome što sestre rade na jugu zemlje, fasciniran tim činjenicama htio je za svoj narod isto te ih je godinama pozivao. Sestre sada pojačane s domaćim zvanjima konačno su se mogle odazvati i tako otvoriti novu misiju na sjeveru Benina. U dogovoru s biskupom koji im je nudio nekoliko gradova u njegovoj biskupiji gdje bi mogle započeti svoj apostolat sestre biraju Biro – selo u koje niti jedna druga redovnička zajednica nije htjela doći. Vodila ih je misao, tamo gdje nitko ne želi ići, jer je kako se govorilo preteško, mora da su i potrebe najveće, tamo moramo poći. Nisu se prevarile. Zatečeno stanje ih je zaprepastilo, poteškoće su bile velike, prepreke su iskakale na svakom koraku. No znale su gdje su protivštine najveće Bog sigurno ima poseban plan iako se on u počecima ne vidi. I tako su našle svoj novi dom tamo negdje na kraju svijeta gdje nije bilo kršćana, pristupnih putova, struje, pitke vode, u susjedstvo gubavaca i djece koja su prognana iz svojih domova i rade kao robovi. Mukotrpan rad, odricanje i žrtvovanje sestara Bog je vrlo brzo obilno nagradio. Uspjele su sagraditi svoju kuću (prve dvije godine spavale su u zemljanom kučerku bez prozora i bez ikakve sigurnosti te bi sestre drugih redovničkih zajednica kada bi ih posjetile odlazile sa suzama u očima, zazivajući blagoslove na Marijine sestre za sve što čine u takvim uvjetima). Ubrzo se oko sestara počeo okupljati velik broj djevojčica koje su htjele izbjeći svoju gorku sudbinu, te su sestre uz pomoć donacija izgradile internat za djevojčice kako bi ih spasile od prerane udaje sa 13 ili 15 godina. 60-tak djevojčica koje žive sa sestrama imaju često bolne, stravične sudbine te im je život kod sestara jedina utjeha i spas. Velik broj djece iz sela također dolazi svakodnevno na svoj često jedini obrok u danu ili po neki savjet i poduku sestara. Bog je i dalje bio naklonjen sestrama i tom području tako da su 2013. izgradile i mali dispanzer – ambulantu kako bi dokraja ispunile svoj životni poziv i ostvarile karizmu Družbe. Do tada su prvu zdravstvenu pomoć pružale bolesnicima ispod slamnate sojenice. Sestre se u ovoj teškoj ali istovremeno i radosnoj, punoj života zajednici ne libe niti jednog posla bilo da to znači šivanje odjeće djeci, predavanje francuskog jezika, matematike, vjeronauka, obrađivanja polja ili zamatanja krvarećih udova gubavcima. One svoj DA Isusu radosno nastoje svakodnevno izreći.