Papa svjetovnim institutima: Učinite svijet prisutnim u Crkvi

Dokument Provida Mater Ecclesia objavljen 1947., a praćen je motu proprijem Primo feliciter, objavljenim samo godinu dana poslije. Time je tadašnji papa Pio XII. prepoznao važan oblik svjedočenja među katoličkim laicima, priznajući posvećenu svjetovnost kao službeni stalež posvećenog života u Katoličkoj Crkvi.

Dokument pape Pija XII. bio je na određeni način revolucionaran, piše papa Franjo. Zahvalio je pripadnicima svjetovnih instituta za njihovo služenje i svjedočanstvo, koje će nastojati obnoviti na idućoj skupštini koja je u pripremi. Papa Franjo je u poruci istaknuo kako bi rado došao na zaključak toga susreta. Želio bih vas pozvati, piše Papa, da napose u narednim mjesecima zazovete Duha Svetoga kako biste u svakom članu svjetovnih laičkih instituta obnovili stvaralačku i proročku snagu koji je tako veliki dar Crkvi prije i poslije II. vatikanskog sabora.

Papa je primijetio veliki izazov kojim se instituti suočavaju u odnosu svjetovnosti i posvećenja. Kada je riječ o posvećenom životu, lako je asimilirati se s redovnicima. Međutim, Papa je istaknuo želju da ih karakterizira njihovo prvotno proroštvo, napose krsni aspekt svjetovnih instituta. Potaknuo ih je neka ih vodi želja da žive „svetu svjetovnost“, s obzirom da su laička institucija. Vi ste jedna od najstarijih karizmi i Crkva će vas uvijek trebati, naglasio je. No, vaše se posvećenje ne smije miješati s redovničkim životom. Krštenje predstavlja prvi i najradikalniji oblik posvećenog života, ističe Papa.

Krštenje nas čini Kristovim pripadnicima, stoga – svetima. Zapravo, krštenjem smo uglavljeni u vječnom zajedništvu s Bogom i jedni s drugima, navodi. Ovo nepovratno sjedinjenje korijen je svake svetosti, a također je i snaga kojom se svojevrsno odvajamo od svjetovnoga. Krštenje je stoga izvor svakog oblika posvećenja, zaključuje Papa.

Vaši su zavjeti pečat vaše predanosti Kraljevstvu te specifična narav vaše karizme, jer vas svjetovni instituti pozivaju da budete radikalni, ali i slobodni i kreativni u svjedočenju. Vi jeste institucije, ali nikada se ne institucionalizirajte, istaknuo je papa Franjo. Također je pozvao posvećene laike neka, poput „sjemena i kvasca“ ne budu anonimni. Naime, kako objašnjava: „Više volim reći da ste skriveni unutar stvarnosti, poput sjemena u zemlji ili kvasca u tijestu. A za sjeme ili kvasac se ne može reći da je anoniman. Sjeme je premisa života, kvasac je neophodan sastojak kako bi kruh imao mirisa. Stoga vas pozivam da produbite smisao i način svoje prisutnosti u svijetu te da u svom posvećenju obnove ljepotu i želju za sudjelovanjem u preobražavanju stvarnosti“.

No, ima i jedan „novi korak“ na koji Papa poziva: da učine svijet prisutnim u Crkvi. Kako navodi, mnoga su egzistencijalna pitanja kasno stigla na stolove biskupa i teologa. Vi ste predvidjeli brojne promjene, ističe, pozivajući pripadnike svjetovnih instituta da budu poput „prijemnih antena“, prenoseći tako poruke.

Papa se dotiče i načina življenja vjere, povjeravajući posvećenim laicima zadaću u odnosu na „društvenu i ekološku degradaciju današnjeg svijeta“. Ističe problem autoreferencijalnog, zatvorenog, neutjelovljenog i ravnodušnog vjerskog mentaliteta. Svjetovni su instituti poput protuotrova za te pojave. Posvećena svjetovnost proročki je znak koji nas potiče da Očevu ljubav otkrivamo životom, a ne riječima; da je svakodnevno pokažemo na ulicama svijeta, ističe Sveti Otac.

Posvećena svjetovnost poziv je na provođenje u praksi evanđeoske slike kvasca i soli. Stoga, Papin poziv glasi neka pripadnici svjetovnih instituta budu kvasac istine, dobrote i ljepote, odnosno sol koji daje okus – jer bez okusa, želje i čuđenja, život postaje bezokusan, a inicijative sterilne. Poruku papa Franjo zaključuje pozivajući se na riječi pape Pavla VI. koji poručuje pripadnicima svjetovnih instituta kako su u svijetu kako bi svjedočili da ga Bog voli i blagoslivlja. Posvećeni su za svijet koji iščekuje njihovo svjedočanstvo kako bi pristupio slobodi koja daje radost, hrani radost, priprema budućnost.