Papina poruka za Svjetski dan mira 2025.

Donosimo u cijelosti poruku pape Franje za 58. Svjetski dan mira koji se slavi 1. siječnja 2025. na temu "Oprosti nam grijehe naše, mir nam svoj daj".

PORUKA SVETOGA OCA
FRANJE
ZA
58. SVJETSKI DAN MIRA

1. SIJEČNJA 2025.

Oprosti nam grijehe naše, mir nam svoj daj

I. U osluškivanju vapaja ugroženog čovječanstva

1. Na pragu ove nove godine koju nam je darovao Nebeski Otac, vremena jubileja posvećenog nadi, upućujem svoje najiskrenije želje za mirom svim ženama i muškarcima, posebno onima koji osjećaju kao da ih je životna situacija bacila na koljena, da su osuđeni zbog svojih pogrešaka, shrvani osudom drugih i ne vide više nikakve perspektive za svoj život. Želim svima vama nadu i mir, jer ovo je Godina milosti koja dolazi iz Spasiteljeva Srca!

2. Katolička Crkva slavi 2025. godinu kao svetu godinu, Jubilej, događaj koji srca ispunjava nadom. „Jubilej“ potječe iz drevne židovske tradicije prema kojoj je zvuk ovnujskog roga (yobel na hebrejskom) svakih četrdeset i devet godina najavljivao milost i oslobođenje za sav narod (usp. Lev 25, 10). Ovaj svečani poziv, prema toj zamisli, trebao je odjeknuti cijelim svijetom (usp. Lev 25, 9), kako bi se obnovila Božja pravda na raznim poljima života: u korištenju zemlje, u vlasništvu nad dobrima, u odnosima s bližnjima, osobito prema najsiromašnijima i onima koji su pali u nemilost. Zvuk roga podsjećao je sav narod, i one bogate i one koji su osiromašili, da nitko ne dolazi na svijet osuđen na potlačenost: mi smo braća i sestre, djeca istoga Oca, rođeni da živimo u slobodi, u skladu s voljom Gospodnjom (usp. Lev 25, 17.25.43.46.55).

3. I danas je Jubilej događaj koji nas potiče da težimo uspostavi Božje oslobađajuće pravde diljem svijeta. Umjesto ovnujskog roga, na početku ove godine milosti poslušajmo „očajnički vapaj za pomoć“ [1] koji se, poput glasa krvi pravednoga Abela, uzdiže iz mnogih krajeva zemlje (usp. Post 4, 10) – molba koju Bog uvijek uslišava. Mi se pak osjećamo pozvanima dići svoj glas i prokazivati mnoge situacije u kojima se zemlju iskorištava, a bližnjega tlači [2]. Takve nepravde ponekad poprimaju oblik onoga što je sv. Ivan Pavao II. nazvao „strukturama grijeha“ [3] jer nisu rezultat nedjelâ nekolicine, nego su se, da tako kažemo, konsolidirale i oslanjaju se na mrežu suučesništva.

4. Svatko od nas mora se na neki način osjećati odgovornim za pustošenje kojemu je izložen naš zajednički dom, počevši od onih djelovanja koja, pa i neizravno, potiču sukobe koji trenutno muče čovječanstvo. Tako nastaju i isprepliću se različiti, ali međusobno povezani sistemski izazovi koji muče naš planet. [4] Tu posebno mislim na svakovrsne nejednakosti, na nehumano postupanje s migrantima, na srozavanje okoliša, na pomutnju koju se, na kažnjiv način, stvara dezinformacijama, na odbijanje uključivanja u bilo kakav oblik dijaloga i znatno financiranje vojne industrije. Sve su to čimbenici koji predstavljaju stvarnu prijetnju opstanku cijelog čovječanstva. Stoga na početku ove godine želimo poslušati vapaj čovječanstva, kako bismo se, svi zajedno i svaki ponaosob, osjetili pozvanima raskinuti okove nepravde i naviještali Božju pravdu. Poneko sporadično djelo filantropije nije dovoljno. Potrebne su, naprotiv, kulturne i strukturne promjene kako bi se mogla dogoditi trajna promjena [5].

II. Kulturna promjena: svi smo dužnici

5. Ovaj jubilejski događaj poziva nas da pokrenemo različite promjene kako bismo se suočili s trenutnim stanjem nepravde i nejednakosti, spominjući se da zemaljska dobra nisu namijenjena samo nekolicini privilegiranih, već svima [6]. Dobro je podsjetiti na ono što je napisao sv. Bazilije Cezarejski: “Ali reci mi, što je tvoje? Odakle si sve to uzeo da postane dijelom tvoga života? (…) Nisi li potpuno gol izašao iz utrobe svoje majke? Nećeš li se, isto tako, gol u zemlju vratiti? Odakle ti to što sada imaš? Ako kažeš da se to dogodilo igrom slučaja, niječeš Boga, ne poznaješ Stvoritelja i nisi zahvalan Darovatelju“ [7]. Kad nestane zahvalnosti, čovjek više ne prepoznaje Božje darove. Ipak, Gospodin, u svom beskrajnom milosrđu, ne napušta grešno čovječanstvo, nego potvrđuje dar života spasonosnim oproštenjem ponuđenom svima po Isusu Kristu. Zato nam je Isus, učeći nas „Oče naš“, rekao da molimo: „otpusti nam duge naše“ (Mt 6, 12).

6. Kad osoba zanemari svoj odnos s Ocem, počinje misliti da našim odnosima s drugima može upravljati logika izrabljivanja u kojoj si jači uzima pravo vršiti zlosilje nad slabijim [8]. Kao što su u Isusovo doba elite profitirale na patnji najsiromašnijih, tako i danas, u međusobno povezanom globalnom selu [9], međunarodni sustav, ako nije nadahnut duhom solidarnosti i međuovisnosti, rađa nepravde, pogoršane korupcijom, koje predstavljaju klopku za siromašne zemlje. Logika iskorištavanja dužnika jezgrovito opisuje i trenutnu „dužničku krizu“ koja pritišće mnoge zemlje, prije svega one na jugu svijeta.

7. Ne umaram se ponavljati da je vanjski dug postao instrument kontrole kojim neke vlade i privatne financijske institucije bogatijih zemalja beskrupulozno i bezobzirno iskorištavaju ljudske i prirodne resurse najsiromašnijih zemalja, naprosto kako bi zadovoljile zahtjeve vlastitih tržišta. [10] Osim toga, razni narodi, već opterećeni međunarodnim dugom, prisiljeni su snositi i teret ekološkog duga razvijenijih zemalja. [11] Ekološki dug i inozemni dug dvije su strane iste medalje, odnosno načina razmišljanja koji se vodi logikom eksploatacije koja ima svoj vrhunac u dužničkoj krizi. [12] U svjetlu ove jubilarne godine, pozivam međunarodnu zajednicu da poduzme mjere za otpis vanjskog duga, priznajući postojanje ekološkog duga između Sjevera i Juga. To je poziv na solidarnost, ali prije svega na pravednost. [13]

8. Kulturna i strukturalna promjena potrebna da se prebrodi ovu krizu dogodit će se kad konačno svi priznamo da smo djeca jednog Oca i priznamo da smo svi njegovi dužnici, ali i da trebamo jedni druge, u skladu s logikom zajedničke i diversificirane odgovornosti. Moći ćemo tada „jednom zauvijek otkriti da smo potrebni jedni drugima i da smo dužnici jedni drugih“ [14].

III. Put nade: tri moguća djelovanja

9. Ako uzmemo k srcu te prijeko potrebne promjene, ova godina milosti Jubileja moći će za svakog od nas predstavljati priliku da ponovno krenemo putom nade. Nada se rađa iz iskustva Božjeg milosrđa koje je uvijek bezgranično [15].

Bog, koji nikome ništa ne duguje, ne prestaje razdjeljivati milost i milosrđe svim ljudima. Izak iz Ninive, otac istočne Crkve iz 7. stoljeća, napisao je sljedeće: „Tvoja je ljubav veća od dugova mojih. Koliko je samo valova u oceanu! A ipak to je ništa u usporedbi s brojem mojih grijeha. Ali ako moje grijehe stavim na vagu, oni su kao zrnce prašine u usporedbi s tvojom ljubavlju“ [16]. Bog ne mjeri zlo koje čovjek čini, već je neizmjerno „bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi“ (Ef 2, 4). Istodobno, On također sluša vapaj siromaha i krik zemlje. Dovoljno je samo na trenutak zastati, na početku ove godine, i misliti na milost kojom nam On neprestano oprašta grijehe i otpušta svaki naš dug, pa da nam srce preplave nada i mir.

10. Zato Isus u molitvi Očenaš, nakon što smo zamolili Oca da nam oprosti grijehe, donosi vrlo zahtjevne riječi: „kao što i mi otpuštamo dužnicima svojim“ (usp. Mt 6, 12). Da bismo drugima oprostili njihove prijestupe i dali im nadu, potrebno je da naš vlastiti život bude ispunjen tom istom nadom, plodom našeg iskustva Božjeg milosrđa. Nada je preobilna u velikodušnosti, lišena kalkulacija, ne zavlači ruku u džep dužnikâ, nije zaokupljena vlastitom dobiti, već ima samo jedan cilj na umu: podići pale, povijati srca skršena, osloboditi od svake vrste ropstva.

11. Želim stoga na početku ove Godine milosti predložiti tri djelovanja koja mogu vratiti dostojanstvo životima čitavih naroda i omogućiti im da ponovno uprave svoje korake putom nade, kako bi se prebrodilo dužničku krizu i kako bi se svi mogli ponovno prepoznati kao dužnici kojima je oprošteno.

Ponavljam, prije svega, apel koji je uputio sv. Ivan Pavao II. prigodom Jubileja godine 2000. da se „razmisli… o trajnom smanjenju, ako ne baš o potpunom oprostu, međunarodnog duga, koji opterećuje sudbinu mnogih naroda“ [17]. U znak priznavanja svog ekološkog duga, razvijenije zemlje trebale bi se osjećati pozvanima učiniti sve što je u njihovoj moći da otpišu dugove onim zemljama koje nisu u stanju vratiti iznos koji duguju. Naravno, kako bi se osiguralo da to ne bude izolirani čin milosrđa, koji prijeti ponovnim pokretanjem začaranog kruga financiranja i zaduživanja, potrebno je također osmisliti novi financijski okvir koji će dovesti do stvaranja globalne financijske povelje utemeljene na solidarnosti i skladu među narodima.

Pozivam, k tome, na čvrstu opredijeljenost za promicanje poštivanja dostojanstva ljudskog života od začeća do prirodne smrti, kako bi svaka osoba mogla voljeti svoj život i s nadom gledati u budućnost, želeći razvoj i sreću za sebe i svoju djecu. Bez nade u život, naime, teško da će se u srcima mladih javiti želja za rađanjem novog života. Ovdje bih vas posebno želio još jednom pozvati na konkretnu gestu koja može pomoći njegovanju kulture života, a to je ukidanje smrtne kazne u svim zemljama. Ta mjera, naime, osim što ugrožava nepovredivost života, uklanja također svaku ljudsku nadu u oproštenje i obnovu. [18]

Nadalje, na tragu svetog Pavla VI. i Benedikta XVI. [19], usuđujem se također uputiti još jedan apel, za dobrobit budućih naraštaja. U ovom vremenu obilježenom ratovima iskoristimo barem jedan određeni postotak novca, koji se koristi za naoružanje, za uspostavu Globalnog fonda za definitivno iskorjenjivanje gladi i olakšavanje obrazovnih aktivnosti u najsiromašnijim zemljama usmjerenih na promicanje održivog razvoja i borbu protiv klimatskih promjena [20]. Moramo raditi na tome da se otkloni svaki izgovor koji bi mlade ljude mogao potaknuti da svoju budućnost smatraju beznadnom ili da kuju osvetu za prolivenu krv svojih dragih. Budućnost je dar koji nam treba omogućiti da prevladamo pogreške iz prošlosti i gradimo nove putove mira.

IV. Cilj mira

12. Oni koji, kroz predložene geste, krenu putom nade moći će vidjeti kako je toliko žuđeni cilj mira sve bliže. Psalmist nas utvrđuje u tom obećanju: „ljubav će se i vjernost sastati, pravda i mir zagrliti“ (Ps 85, 11). Kad odložim oružje dužništva i ponovno otvorim sestri ili bratu put nade, pridonosim obnovi Božje pravde na ovoj zemlji i zajedno s tom osobom krećem prema cilju mira. Kao što je rekao sv. Ivan XXIII., pravi mir može doći samo iz srca razoružanog od tjeskobe i straha od rata [21].

13. Neka 2025. bude godina u kojoj će rasti mir! Onaj istinski i trajni mir, koji nadilazi granice pojedinostî sporazumâ ili ljudskih kompromisa [22]. Tražimo istinski mir, koji Bog daruje razoružanom srcu: srcu koje nije proračunato pa gleda što je moje a što tvoje; srcu koje pobjeđuje sebičnost i spremno pruža ruku drugima; srcu koje se ne oklijeva prepoznati dužnikom prema Bogu i stoga je spremno opraštati dugove koji opterećuju druge; srcu koje nadilazi tjeskobu glede budućnosti nadom da svaka osoba može biti izvor za izgradnju boljeg svijeta.

14. Razoružavanje srca je gesta koja uključuje sve, od prvog do posljednjeg, od malih do velikih, od bogatih do siromašnih. Ponekad je dovoljno nešto tako jednostavno kao što je „osmijeh, gesta prijateljstva, bratski pogled, iskreno slušanje, nesebično služenje“ [23]. Tim malim, a zapravo velikim gestama napredujemo prema cilju mira, a njemu ćemo brže prispjeti što više na putu kojim ćemo prolaziti zajedno s ponovno pronađenom braćom i sestrama budemo otkrivali da smo se već promijenili u odnosu na to kakvi smo krenuli. Mir ne dolazi samo s prestankom rata, već s početkom novog svijeta, svijeta u kojem otkrivamo da smo se promijenili, da smo više ujedinjeni i više braća i sestre nego što smo to ikad mogli i zamisliti.

15. Gospodine, daj nam svoj mir! To je molitva koju uzdižem Bogu, upućujući svoje srdačne želje za novu godinu šefovima država i vlada, čelnicima međunarodnih organizacija, vođama raznih religija i svim ljudima dobre volje.

Gospodine, otpusti nam duge naše,
kao što i mi otpuštamo dužnicima našim
i u tom krugu praštanja daj nam svoj mir,
onaj mir koji samo Ti možeš dati
onome koji dopusti da mu se srce razoruža,
onome koji s nadom želi otpustiti dugove svojoj braći,
onome koji bez straha priznaje da je tvoj dužnik,
onome koji ne zatiskuje uši pred krikom najsiromašnijih.

Iz Vatikana, 8. prosinca 2024.

FRANJO
_____________________________________

[1] Spes non confundit. Bula proglašenja redovnog jubileja godine 2025. (9. svibnja 2024.), 8.
[2] Usp. sv. Ivan Pavao II., Apost. pismo Tertio millennio adveniente. Nadolaskom trećeg tisućljeća (10. studenoga 1994.), 51.
[3] Enc. Sollicitudo rei socialis (30. prosinca1987.), 36.
[4] Usp. Govor sudionicima susreta održanog u organizaciji Papinske akademije znanosti i društvenih znanosti (Discorso ai partecipanti all’Incontro promosso dalle Pontificie Accademie delle Scienze e delle Scienze Sociali), 16. svibnja 2024.
[5] Usp. apost. pob. Laudate Deum (4. listopada 2023.), 70.
[6] Usp. Spes non confundit. Bula proglašenja redovnog jubileja godine 2025. (9. svibnja 2024.), 16.
[7] Homilia de avaritia, 7: PG 31, 275.
[8] Usp. enc. Laudato si’ (24. svibnja 2015.), 123.
[9] Usp. Kateheza, 2. rujna 2020.: L’Osservatore Romano, 3. rujna 2020., str. 8.
[10] Usp. Obraćanje sudionicima susreta “Debt Crisis in the Global South” (Discorso ai partecipanti all’Incontro “Debt Crisis in the Global South”), 5. lipnja 2024.
[11] Usp. Discorso alla Conferenza degli Stati parte alla Convenzione quadro delle Nazioni Unite sui cambiamenti climatici (COP 28) (Govor na Konferenciji država stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime), 2. prosinca 2023.
[12] Usp. Discorso ai partecipanti all’Incontro “Debt Crisis in the Global South”, 5. lipnja 2024.
[13] Usp. Spes non confundit. Bula proglašenja redovnog jubileja godine 2025. (9. svibnja 2024.), 16.
[14] Enc. Fratelli tutti (3. listopada 2020.), 35.
[15] Usp. Spes non confundit. Bula proglašenja redovnog jubileja godine 2025. (9. svibnja 2024.), 23.
[16] Discorso X (Terza collezione), Preghiera con cui i solitari si intrattengono, 100-101: CSCO 638, 115. Sveti Augustin ide čak tako daleko da kaže da Bog nikada ne prestaje biti čovjekov dužnik: „I ‘jer je vječno milosrđe’ tvoje ti se udostojavaš onima kojima sve dugove otpuštaš postati još dužnik svojim obećanjima“ (usp. Ispovijesti, Knjiga peta, Glava 9, 17: PL 32, 714).
[17] Apost. pismo Tertio millennio adveniente (10. studenoga 1994.), 51.
[18] Usp. Spes non confundit. Bula proglašenja redovnog jubileja godine 2025. (9. svibnja 2024.), 10.
[19] Usp. sv. Pavao VI., enc. Populorum progressio (26. ožujka 1967.), 51; Benedikt XVI, Discorso al Corpo Diplomatico accreditato presso la Santa Sede (Govor diplomatskom zboru akreditiranom pri Svetoj Stolici), 9. siječnja 2006.; Isti, Posinod. apost. pob. Sacramentum caritatis (22. veljače 2007.), 90.
[20] Usp. enc. Fratelli tutti (3. listopada 2020), 262; Discorso al Corpo Diplomatico accreditato presso la Santa Sede, 8. siječnja 2024.; Discorso alla Conferenza degli Stati parte alla Convenzione quadro delle Nazioni Unite sui cambiamenti climatici (COP 28), 2. prosinca 2023.
[21] Usp. enc. Pacem in terris (11. travnja 1963.), 61.
[22] Usp. Momento di preghiera nel decennale dell’“Invocazione per la pace in Terra Santa” (Molitva na desetu obljetnicu „Molitve za mir u Svetoj zemlji“), 7. lipnja 2024.
[23] Spes non confundit. Bula proglašenja redovnog jubileja godine 2025. (9. svibnja 2024.), 18.