Franjevci (OFM) (Provincija Presv. Otkupitelja sa sjedištem u Splitu)

Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, sa sjedištem u Splitu, nastala 1735., diobom od Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Djelomično je nasljednica bogate duhovne franjevačke baštine koja je, na području na kojem danas Provincija djeluje, nastala već u razvijenom srednjem vijeku sa samostanima koje su obdarivali hrvatski velmože Šubići i Nelipići (Splitska kustodija, Slavenske franjevačke provincije, 1239). S tog se područja, naime, još prije osnivanja Provincije, istaklo više redovnika koji su iznikli iz naroda i živjeli za Boga i narod, od kojih svakako treba spomenuti jeruzalemskog mučenika sv. Nikolu Tavelića. U obrani domovine i kršćanske vjere franjevci su često stradali, a njihove nastambe i crkve u kojima su obnavljali svete obrede više su puta kroz mučnu povijest sve do domovinskog rata pretvarane u ruševine i zgarišta. No, upravo je na tom području iz te religiozne baštine, niknula najstarija, izvorna, do danas očuvana hrvatska ženska redovnička udruga osnovana u Šibeniku 1673, kojoj su franjevci provincije Presvetog Otkupitelja bili duhovni vođe. Baštineći bogato filozofsko i bogoslovno naslijeđe na tom su području niknula i filozofsko-teološka učilišta od kojih su najpoznatija trogodišnja filozofska te četverogodišnja bogoslovna učilišta u Šibeniku (1699,1714) i Makarskoj (1708,1736.) od kojih je šibensko 1735. proglašeno generalnim učilištem I. stupnja s pravom pripremanja lektora, odnosno profesora, priznatih u Franjevačkom redu. Preustrojstvom školstva od njih je 1936. nastala Franjevačka visoka bogoslovija u Makarskoj. Franjevci su osnovali i prvu javnu gimnaziju s nastavnim hrvatskim jezikom na hrvatskom jugu (ujedinjena u Sinju 1854). Prožeti ljubavlju prema Bogu i ljudima, vjeri, crkvi, domovini i znanosti, franjevci provincije Presvetog Otkupitelja trsili su se da bi svoj život založili na Božju čast i korist bližnjemu. Među njima su se istakli nacionalni i duhovni preporoditelji i pisci: Grabovac, Knežević i Kačić; pokretač ideje o hrvatskom ujedinjenju fra Andrija Dorotić; biskup Milinović; otac starohrvatske arheologije fra Lujo Marun; teolog fra Karko Balić i mistik fra Ante Antić. Uz njih su djelovali mnogi manje poznati ali vrijedni redovnici: molitelji, propovjednici, mučenici, znanstvenici, profesori, skupljači narodnog blaga, i nadasve brojni župnici, vjerovjesnici i vjeroučitelji po župama u manjim gradovima kao što su Drniš, Sinj, Knin, Imotski, Makarska, Metković, ali i u većim gradovima Splitu, Šibeniku i Zagrebu, te u misijama i među Hrvatima u svijetu. Posebnu pozornost zaslužuju najnepoznatiji koji su svoj život utrošili među siromašnim svijetom po selima, živeći skromnim bogoljubnim i čovjekoljubnim životom, njegujući religioznu svijest vjernika i opće vrednote koje su ljudima među kojima su djelovali davali snagu izdržljivosti.