Franjevke od Bezgrješnog začeća iz Dubrovnika

Povijest ove redovničke zajednice seže u daleku prošlost. Dok većina redovničkih ustanova u Crkvi ima svoje točno određene početke i svoje utemeljitelje, Družba sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika je na neobičan način započela svoj povijesni hod. Na početku naše družbe izmjenjivale su se kroz stoljeća skromne djevojke - trećoretkinje, zvane “dumne’ (od lat. domina što znači gospođa). Stanovale su na poluotočiću Danče, zapadno od stare dubrovačke gradske jezgre. Taj je poluotočić puna dva stoljeća služio Dubrovačkoj Republici za smještaj okuženih. U ono doba kuga je često harala našim krajevima (1430.­1640.).

Godine 1457. Senat Dubrovačke Republike daje sagraditi na Dančama lazaret i crkvicu Gospe od milosti, u narodu poznate pod imenom Gospa od Danača. Ta je crkvica (kasnije proširena) naša sadašnja samostanska kapela, i danas omiljeno svetište Dubrovčana, osobito pomoraca. O iskrenoj privrženosti dubrovačkog puka i njegovih pomoraca ovom svetištu svjedoče mnogobrojne sačuvane zavjetne pločice. Pomorci osobito vjeruju u pomoć Gospe od Danača i zagovorne molitve sestara. Kada god svojim brodovima prolaze pored naše crkvice, brodskim sirenama pozdravljaju Svetu Mariju od milosti, a sestre im otpozdravljaju zvonjavom zvona.

Godine 1457., kada je sagrađena crkvica, sagrađena je i mala kuća za svećenika koji se brinuo za duhovne potrebe bolesnika i dva poslužnika. Ne možemo sa sigurnošću utvrditi kada se na Dančama nastanjuju pobožne djevojke. Možemo samo pretpostavljati da su i one činile djela kršćanske ljubavi dvoreći okužene. U dokumentima pronađenim u Dubrovačkom arhivu, “dumne” na Dančama prvi put se spominju 1644. godine. Lazaret za okužene se u to vrijeme preselio u istočni dio grada, a one su ostale kao čuvarice crkve i groblja. Bavile su se još posluživanjem bolesnika po kućama i ručnim radom. Ove pobožne djevojke­pučanke, živjele su poput redovnica nastojeći iz dana u dan oko osobnog i zajedničkog usavršavanja u kršćanskom životu. Franjevci iz samostana Male braće primali bi ih u Franjevački svjetovni red i brinuli se za njihov duhovni život. Od 1709. zajednica se službeno zove “Dumne trećoredice sv. Franje”.

Dubrovački biskup dr. Josip Marija Carević (poslije, u II. svjetskom ratu, mučen je i ubijen zbog svoje vjere) 1923. godine dokida ustanovu doživotnog mandata poglavarice sestara na Dančama te imenuje poglavaricom mladu i poduzetnu sestru Margaritu Milin (rođ. 1891. na otoku Ugljanu). Ona je sve svoje sposobnosti uma i srca posvetila temeljitoj obnovi zajednice te stoga s pravom nosi ime obnoviteljice Družbe. Godine 1925. franjevački general o. Bernardin HIumper priznao je zajednicu kao samostalnu ustanovu i pripojio je Franjevačkom redu pod nazivom “Dražba sestara Bezgrešnog začeća III. reda sv. Franje”.

————————————————————————————————————————

Stoljetna jednostavnost života zajednice počinje se naglo mijenjati. Godine 1926. sagrađen je novi dio kuće na Dančama u kojem sestre otvaraju djevojački dom, a 1929. preuzimaju franjevački samostan u Stonu, gdje otvaraju dječje zabavište i domaćinsku školu za djevojke mjesta i okolice. Ujedno pomažu svećeniku u pastorizaciji župe. Uz odobrenje dubrovačkog biskupa Carevića, 1932. godine započinje prvi novicijat na Dančama, a sljedeće godine, na blagdan sv. Elizabete Ugarske, devet sestara polaže prve redovničke zavjete.

Među njima je i s. Margarita Milin, prva generalna poglavarica i obnoviteljica ove mlade zajednice s bogatom prošlošću. Na poziv franjevca o. Leonarda Ruskovića, 1938. devet sestara odlazi u daleku Argentinu, gdje preuzimaju brigu za napuštenu djecu u nekoliko zavoda. Sestre ostaju u Argentini do 1963.

Poslije II. svjetskog rata Družba se pod vodstvom s. Margarite pomladila i umnožila. Sestre su počele djelovati u više župa u dubrovačkoj biskupiji. Družba je zatim postupno širila svoju djelatnost i na područja izvan dubrovačke biskupije, u Domovini i inozemstvu. Usprkos siromaštvu, u školama su se osposobljavale mlade sestre za pastoralnu, medicinsku i odgojiteljsku djelatnost. Godine 1969. odlaze prve sestre u Njemačku, radeći sa starcima i po hrvatskim katoličkim misijama, a 1980. počinju djelovati među hrvatskim iseljenicima u Kanadi.

Na Generalnom kapitulu 1973. preuređene su Konstitucije u skladu sa smjernicama II. vatikanskog sabora. Družba dobiva novi naziv: Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika. Sveta kongregacija za redovnike i svjetovne institute Družbu je 1983. godine uzdigla u red ustanova papinskog prava i ujedno odobrila i potvrdila obnovljene Konstitucije. Zajedno s Konstitucijama prihvaćeno je i novo “Pravilo i život braće i sestara trećega samostanskoga reda sv. Franje”, koje je potvrdio papa Ivan Pavao II. 1982. godine.

————————————————————————————————————————

Glavna svrha Družbe je unapređivati kršćanski odgoj, činiti djela kršćanske ljubavi i pomagati u župskom apostolatu. U skladu s ovom svrhom, sestre danas imaju vlastitu predškolsko-odgojnu ustanovu i nastoje kršćanski odgajati malenu djecu, poučavaju djecu i mlade kršćanskom nauku u školama i župama, vode crkveno pjevanje i na razne načine pomažu svećenicima u pastoralnom radu, bilo iz svojih vlastitih kuća ili stanujući u župama. Organiziraju i vode u svojim kućama susrete za mlade, služe starcima i bolesnima u bolnicama ili staračkim domovima. Na taj način ova franjevačka zajednica želi ostati vjerna svojoj karizmi, jer su od početka njezine sestre njegovale ljubav prema bolesnima i djeci. Također nastoji svim silama ostati kreativno vjerna franjevačkom duhu jednostavnosti i poniznosti, siromaštva i međusobne ljubavi.