Klanjateljice Krvi Kristove (ASC)

Marija De Mattias često je govorila da je mjesto Klanjateljice tamo gdje ljudi najviše trpe, gdje je najveće siromaštvo.

..............................

Adoratrices Sanguinis Christi, ASC

Utemeljiteljica družbe sestara Klanjateljica Krvi Kristove je sveta Marija De Mattias. Rođena je 4. veljače 1805. u Vallecorsi (Italija) u tadašnjoj Papinskoj državi. Djetinjstvo i mladost je proživjela u burnim vremenima napoleonskog i post-napoleonskog doba obilježenog osvajačkim ratovima i prolijevanjem krvi.

Početkom 19 stoljeća u Rimu se rađa pokret Krvi Kristove čiji članovi štujući “cijenu našeg spasenja” žele dati zadovoljštinu za mnogu nevino prolivenu krv i doprinijeti pomirenju. Zahvaćen ovom duhovnošću, rimski svećenik, sv. Gašpar del Bufalo (1786-1837) uz poseban poticaj i dozvolu pape Pia VII. utemeljio je 1815. godine družbu Misionara Predragocjene Krvi. Misionari su krenuli sa sveobuhvatnim planom obnove naroda, pozivajući na obraćenje i pomirenje propovijedajući neizmjernu Božju ljubav koja se očitovala u Isusu Kristu. Gašpar i njegovi sljedbenici su preko pučkih misija dolazili do svih slojeva društva. Širili su na poseban način štovanje Krvi Kristove i isticali vrijednost svake ljudske osobe i svake duše jer je plaćena najvišom cijenom: Krvlju Isusa, Sina Božjega.

Susret s Misionarima obilježio je i budući život Marije De Mattias. Duh Sveti je u njenom srcu probudio želju da mu se posveti i čini dobro. Dok je tražila gdje ju Bog želi u njeno su rodno mjesto došli Misionari. Potaknuta primjerom i žarom Gašpara del Bufalo i ona je poželjela postati misionarka.

Nakon savjetovanja s misionarima, molitve i nekoliko godina pripreme, Marija De Mattias prihvaća poziv biskupa i otvara školu za siromašne djevojčice u malom mjestu Acutu, nedaleko Rima i tamo 4. ožujka 1834. utemeljuje Družbu Klanjateljica Krvi Kristove. Cilj zajednice bio je trajno se u životu i radu klanjati raspetom i uskrslom Kristu i na taj način sudjelovati u Njegovom djelu otkupljenja.

Kao sredstva za postizanje ovog cilja izabrala je Marija De Mattias evangelizaciju i promicanje dostojanstva ljudske osobe na poseban način siromaha.

Bilo je to nastojanje da se poučavanjem u školama koje su tada bile osobito potrebne i drugim apostolskim djelima pomogne svima da upoznaju ljubav radi koje je Isus prolio svoju Presvetu Krv. Marija De Mattias je govorila da “škola nije svrha nego samo sredstvo koje pomaže doći do duša”. U Krvi Kristovoj, prolivenoj iz ljubavi, nalazila je nadahnuće za rad s djevojčicama, djevojkama i ženama, te po tome sudjelovala u “obnovi svijeta”.

Ubrzo su joj se pridružile i druge djevojke koje su s njom dijelile život i rad. Družba se već za života Utemeljiteljice proširila izvan Italije, a kasnije i po cijelom svijetu.

Marija De Mattias je umrla u Rimu 20. kolovoza 1866. Papa Pio XII proglasio ju je blaženom 1. listopada 1950., a Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je svetom 18. svibnja 2003.

..............................
Prve Klanjateljice Krvi Kristove došle su u naše krajeve iz Austrije 7. listopada 1879. na poziv trapista Franza Pfanera, priora samostanu “Marija Zvijezda”. One su u blizini Banja Luke počele razvijati svoju prosvjetnu i karitativnu djelatnost.

Pored prvog samostana koji su nazvale “Nazaret”, gdje je bilo sirotište i škola, otvorile su ubrzo i druge škole u Banja Luci i okolici: Bos. Aleksandrovac, Nova Topola, Bos. Gradiška te u drugim mjestima po Bosni: Zenica, Bihać, Jajce. Prvu su zajednicu u Zagrebu Klanjateljice otvorile 1933. godine. Svršetak II svjetskog rata donio je velike promjene: oduzete su i zatvorene sve škole kao i većina sestarskih kuća.

Apostolsko djelovanje provincije, koje je u prvih 65 godina imalo gotovo isključivo pedagoško obilježje, poprimilo je novi oblik. Sestre počinju raditi u župama, bolnicama, staračkim domovima, vrtićima.

Otvaranje manjih zajednica dovodi sestre sve više u kontakt s ljudima te počinju organizirati i voditi razne susrete, duhovne obnove i duhovne vježbe. Nove su zajednice otvorene u raznim dijelovima Hrvatske, Bosne i Hercegovine, a nekoliko zajednica i u Njemačkoj. Godine 1963. jedna grupa sestra odlazi u Australiju gdje se posebno posvećuju radu među hrvatskim iseljenicima, te se s vremenom sve više uključuje u djelovanje lokalne Crkve. Danas tamo djeluje 8 Klanjateljica u dvije zajednice: u Sydneyu i Adelaideu.

Od samog su početka Klanjateljice osim škole u svom apostolatu posvećivale veliku pažnju djevojkama i udanim ženama. Preko njih su dolazile do obitelji i tako davale svoj doprinos u obnovi društva.

Danas su sestre uključene u mnoga djela pastoralne, prosvjetne i karitativne naravi, a po izvornom nadahnuću nastoje se uvijek iznova usmjeravati na one pothvate koji danas pomažu istinskoj duhovnoj obnovi društva.

Na razini Družbe nakon II vatikanskog koncila sve veći naglasak se stavlja na misionarsko djelovanje; pomalo se napuštaju tradicionalna djela apostolata (velike škole i razni instituti) a nastoji se dati prednost djelovanju među siromasima i onima do kojih još uvijek nije stigao navještaj Evanđelja. Gotovo su sve provincije preko svojih članica prisutne u misijskim zemljama Azije, Afrike i Južne Amerike gdje na poseban način uz navještenje Evanđelja rade na promicanju dostojanstva žene, zaštiti djece i siromaha svake vrste.

Družba sestara Klanjateljica Krvi Kristove prisutna je na svim kontinentima, a organizirana je u 8 regija: Brazil, Indija, Italija, Schaan (Liechtenstein), Sjedinjene Američke Države, Tanzanija, Wroclaw (Poljska), Zagreb. Po osnutcima i misijama prisutna je u Guinea Bissau i Mozambiku, zatim u Koreji i Filipinima, u Španjolskoj, Argentini i Boliviji, te u Sibiru, Bjelorusiji, Australiji, Albaniji, Peruu i Guatemali.