Lazaristi (CM)

Osnovao ju je sv. Vinko Paulski, rođen 1581. godine u mjestu Pouy u Francuskoj. Već kao dijete, živio je među siromasima i poznavao njihove uvjete života. God. 1600. postao je svećenik. Najprije se želio riješiti siromašnih prilika u kojima je rođen. Najvjerojatnije je računao na kakvu unosnu svećeničku službu, da bi se onda mogao povući u mirovinu i vratiti k svojima, koji su se toliko za nj žrtvovali. Međutim, kad je mislio da je već nešto postigao, upravo je tada uvidio, da to nije to.

Pod vodstvom učitelja duhovnog života, obuzela ga je misao, da mora nastojati oko stjecanja što većeg savršenstva. I Božja providnost ga je po raznim događajima i kušnjama opet dovela k siromasima, te im je posvetio sav svoj život. Izbliza je upoznao svijet i njegovu bijedu, ratove, progone, zločine, grijeh i neznanje, bilo među siromašnima, bilo među bogatima i među svećenstvom.

Vršeći svećeničku službu u siječnju 1617. kod seoceta Gannes, kad su ga pozvali jednom uglednom čovjeku koji je ležao na samrti, te 25. siječnja iste godine u Folleville-u, shvatio je, da je nužno naviještati evanđelje siromasima. Tako je dan Obraćenja sv. Pavla, kako je i sam tvrdio, bio početak njegovog poziva i Misijske družbe.

Kolovoza, iste godine, u mjestu Chatillon-les-Dombes, ustanovio je bratovštinu kršćanske ljubavi za pomoć bolesnicima, koji su bili bez ičije pomoći. Postalo mu je jasno, da naviještanje evanđelja i pomaganje siromaha idu zajedno. Njegovo je duhovno iskustvo dozrijevalo, kada je u osobi siromaha gledao Krista i služio mu. Štoviše, misao na Krista, koga je Otac poslao naviještati Radosnu vijest siromasima, postala je središtem njegovog života i apostolskog rada.

Prve je suradnike, god. 1625. oko sebe sabrao, da bi s njima evangelizirao seoski puk. Slijedeće su se godine obvezali, da će živjeti zajedno radi istog cilja. Uvidjeli su da se plodovi pučkih misija neće moći sačuvati, ako se ne pobrinu za odgoj svećenika. S tim su djelom započeli god. 1628. u mjestu Beauvais, držeći duhovne vježbe za ređenike, na želju biskupa.

Pariška Crkva, videći dobro, tko je Vinko i što sa svojom zajednicom čini za duhovnu obnovu naroda preko misija, duhovnih vježbi zaređenike i ljude svih društvenih slojeva, dodijelila je Misijskoj družbi priorat sv. Lazara u Parizu. Tu je smjestio svoje. Iz tog središta ili kuće matice odlazili su misionari u razne dijelove Francuske, u druge države Europe i na Madagaskar. Po tom su središtu misionari dobili još i ime “lazaristi”. Članove Misijske družbe u zemljama gdje se govori španjolski nazivaju “paules”, a u anglosaksonskim “vincentian fathers”. U Hrvatskoj je u uporabi naziv “lazaristi”.

Vinko je nastojao pridobiti što više suradnika, bogatih i siromašnih, da bi mogao pomagati u raznovrsnim potrebama. Upotrebljavao je sva sredstva, pa tako i letke za vrijeme rata, da obavijesti Parižane što se događa u provinciji i da probudi u njima sućut za bijedne. Posredno i neposredno ih je poticao, da pomognu siromasima. U gorljivosti za siromahe usavršio se, kada je godine 1648. Poslao svoje misionare među pogane na Madagaskar.

Kako je Družba rasla, polako si je zacrtala svoj poziv, uređenje i zajednički život. Brižno je branila svoju osobitost - da je svjetovna ustanova, iako su njezini članovi utvrđivali svoju postojanost zavjetom siromaštva, čistoće i poslušnosti. Članovi mogu biti svećenici ili braća. Nisu redovnici. Misijska družba je družba apostolskog života, to znači, da njeni članovi žive u zajednici zato, da bi se što više predali i posvetili misionarskom apostolatu, bilo među nekršćanskim zemljama, bilo među raskršćanjenim slojevima i područjima zemalja, koje se smatraju pokrštenima.

Vinkovi misionari osjećaju da ih je Bog pozvao evangelizirati siromahe. Njihovo je geslo “Poslao me navijestiti Radosnu vijest siromasima”. Tu osobitu pažnju za najzapostavljenije i najodbačenije Vinkovi misionari dijele sa drugim družbama i udrugama, nastalim iz njegovog duha (Kćeri kršćanske ljubavi, Sestre milosrdnice, Marijine sestre, Vinkove konferencije itd.), koje tvore veliku vinkovsku obitelj.

Misionari sv. Vinka su u Hrvatsku došli god. 1958. iz Slovenije i nastanili se u Vrapču. Tu u Zagrebu, školovali su se njihovi đaci iz Slovenije, Hrvatske i ostalih dijelova bivše Jugoslavije. Danas zajednica lazarista u Hrvatskoj ima samo jednu kuću i to u Vrapču sa deset članova (6 svećenika, 2 brata laika i 2 bogoslova). Djelatnost je u najvećoj mjeri usredotočena na tri župe. Jedna od njih je u okviru psihijatrijske bolnice - Vrapče. Vinko je imao posebnu ljubav prema duševnim bolesnicima. Jednom je prilikom izjavio, da bi mu bilo najteže, kad bi morao otići iz sv. Lazara i ostaviti te siromahe.