Mala franjevačka obitelj

Kako i gdje je nastala Mala franjevačka obitelj?
 
MFO je nastala 1929. g. u Bresci (Italija). Utemeljio ju je sluga Božji p. Ireneo Mazzotti, OFM, (1887-1976), zajedno sa sestrom Vincenzom Stroppa (1893-1982). Ona je u sebi nosila žarku želju za posvemašnjom posvetom Bogu usred svijeta. Potaknute istim idealom, njoj su se pridružile još tri trećoredice. Tako je počela živjeti mala zajednica koja je s vremenom izrasla u Institut. Apostolskom konstitucijom “Provida Mater Ecclesia” 1947. g. Crkva je priznala svjetovne institute kao novi oblik posvećenog života u čijem krilu je i MFO.
 
Dekretom Svete Stolice od 1. listopada 1983. godine MFO je promaknuta u svjetovni institut papinskog prava. Povjerena je nadležnosti tadašnje Kongregacije za redovnike, sadašnjoj Kongregaciji za ustanove posvećenog života i društva apostolskog života.
 
Ideal sestre MFO jest: “Živjeti život jedinstva s Bogom, u ćeliji duše, usred svijeta” (Vincenza). Nastojimo što vjernije opsluživati Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista po primjeru sv. Franje živeći u poslušnosti, siromaštvu i čistoći, prema smjernicama naših Konstitucija. Ne nosimo uniformu niti bilo koji drugi izvanjski znak koji bi nas izdvajao iz sredine u kojoj živimo. Uzdržavamo se vlastitim radom u onom zanimanju za koje smo se osposobile. Kako bismo bolje svjedočile vjeru u svojoj sredini, neprimjetno, neuočljivo, ali stvarno, kao kvasac u tijestu, čuvamo diskreciju o svojoj posveti. To je svojstveno svim svjetovnim institutima. 
 
Najviše sestara živi u Italiji i Brazilu, a zatim u Španjolskoj, Hrvatskoj, Sloveniji, Portugalu, Malti, Austriji, Belgiji i Francuskoj, te u Meksiku, Čileu, Gvatemali, Paragvaju i u Kanadi. Trenutno u Institutu ima oko 850 sestara.
 
Počeci MFO u Hrvatskoj i Sloveniji
 
Počeci MFO u Hrvatskoj i Sloveniji vezani su uz župu sv. Nikole biskupa u Rijeci. Pedesetih godina, usred komunizma koji je Crkvi branio svako okupljanje laika, župnik fra Krsto Marinov, OFM, održava vjeronauk za djevojke. Četiri djevojke bile su zainteresirane za duhovni poziv, ali ne u samostanu nego “iz svijeta za svijet u kojem žive”. Zajedno s fra Krstom tražile su način da to i ostvare. On ih je odgajao u duhu Asiškoga Siromaha, koji je dobro znao čovjeku približili Krista i pomoći mu da otvori srce za sjeme Božje riječi. Kako bi ih zaštitio od bezbožnog režima, fra Krsto je u svojoj župi odlučio osnovati Treći red, čije bi “srce” bile upravo ove posvećene djevojke. Prve zavjete su položile 8. prosinca 1958. g. i nazvale se “Zaručnice siromašnog Krista”. Nekoliko godina kasnije sestre su saznale da u Italiji postoji “Piccola Famiglia Francescana” koja živi identičnu karizmu. Godine 1966. postale su dio te obitelji. Danas MFO u Hrvatskoj ima 22 članice, a zajedno s 3 sestre u Sloveniji sačinjavamo jednu regiju Instituta.
 
Organizacija Instituta
 
Institutom upravlja centralna predsjednica sa svojim vijećem. Sjedište Instituta je u Italiji. MFO je organizirana u regije, a regije u grupe. Svaka razina Instituta ima svoju upravu. Prema Konstitucijama i u duhu vjernosti franjevačkoj karizmi duhovni asistenti su franjevci.
 
Formacija
 
Kad se govori o posvećenom životu, redovito se podrazumijeva redovnički život pa se spominje: kuća matica, kuća odgoja... Naš život nije organiziran na takav način. Kad djevojka odluči pristupiti Institutu, ostaje ondje gdje je i bila. Ako osjeća potrebu, ona može doći živjeti u mjesto gdje je veći broj sestara, te tako izbliza upoznati zajednicu. No, to zajedništvo se ne odvija u četiri zida, već u međusobnom susretanju, sestrinskoj ljubavi i blizini, u molitvi i u zajedničkom radu. Djevojka u osobnim susretima sa sestrom odgovornom za formaciju upoznaje zajednicu, a tako upoznaje i sebe te uočava da li je to način života na koji je Bog poziva. Dakle, formacijski hod odvija se u svijetu. Ona i dalje mora raditi ako radi, studirati ako studira tj. treba normalno živjeti. Formacija počinje ulaskom u Institut i traje devet godina (tri godine do posvete i daljnjih šest do definitivnog uključenja). Kroz to vrijeme sestra stječe potrebitu ljudsku i kršćansku zrelost kako je predviđeno planom formacije u Institutu, spajajući kontemplaciju i akciju, živeći usred svijeta, a zajednica joj je i moralna i fizička potpora.
 
Zavjeti
 
Mi sestre MFO zavjetujemo djevičanstvo, siromaštvo i poslušnost kao izraz ljubavi i osobnog odgovora na Božji poziv. Na taj način svoj život u punini darujemo Bogu i slobodne smo za služenje braći kojoj smo poslane. Zavjetom djevičanstva obvezujemo se na život u celibatu. Zavjetom siromaštva obećajemo Bogu odgovorno i ograničeno služenje vremenitim dobrima. Zavjetom poslušnosti osluškujemo Božji glas u vlastitom životu, prihvaćanjem posredovanja Crkve i odgovornih u Institutu. Svoj život i vršenje zavjeta podastiremo i provjeravamo u razgovoru s glavnom sestrom.
 
Mjesto MFO u okviru velike franjevačke obitelji
 
Ako razmišljamo o mjestu MFO u bogatstvu franjevačkih obitelji, mi smo na neki način poput FSR-a i FRAME posve ucijepljene u svijet, kako bismo po primjeru svetog Franje po svakom stvorenju slavile svevišnjega, svemogućega, dobrog Gospodina. Trudimo se promicati i podržavati svaki zdravi, društveni, kulturni i rekreativni pothvat. Sestra MFO po svojoj potpunoj posveti Bogu u svijetu i po svojim Konstitucijama pozvana je dragovoljno sudjelovati, uživati i svjedočiti: ljepotu, radost i vječnu suvremenost kršćanskog života i pozivati stvorenja da hvale Stvoritelja.