Misionarke ljubavi

Svaka sestra polaže četiri zavjeta: siromaštvo, čistoću, poslušnost i predano služenje najsiromašnijima medu siromasima.

..............................

Utemeljenje družbe Misionarke ljubavi
Loretske sestre iznenadile su se Terezijinom odlukom da ode iz reda, a i Rim se protivio osnivanju nove redovničke zajednice. Ipak, započela je najprije sa siromašnom djecom, oprala ih, poučavala u vjeri, čitanju i pisanju, bila im kao majka pa su je i prozvali Majka Terezija. U početku ih je bilo petero, a danas je na tome mjestu moderna škola koju pohađa više od 5000 djece

Odluka o napuštanju sestara loretinki nije bila nimalo jednostavna, štoviše bolna. O tome je Majka Terezija jednom prilikom kazala: Bilo mi je teže napustiti svoju redovničku zajednicu negoli svoju obitelj, svoj narod, svoju domovinu… Tamo sam bila potpuno zadovoljna, sretna, ali kad sam čula glas Božji, morala sam slušati Boga…

Don Lush Gjerghi u knjizi Ljubav na djelu piše da je ponovno čula glas Božji, doživjela njegovo svjetlo, putujući na duhovne vježbe. O tome se povjerila svome duhovniku: Oče, ovako se dogodilo 10. rujna 1946. Putovala sam vlakom prema Darjeelingu, gradu podno himalajskih planina, i čula glas Božji. Jednom drugom prilikom o tome je kazivala: Bio je to glas Božji i ja sam bila duboko uvjerena da me On zove. To je ‘zvanje u zvanju’ ili drugo moje zvanje. Poruka mi je bila jasna: moraš izaći iz samostana da pomogneš siromasima živeći s njima…
..............................

Prva noć među siromasima
Loretske sestre bile su iznenađene Terezijinom odlukom. Generalna majka ipak joj je dala pismenu dozvolu uz napomenu da se obrati Svetoj Stolici. Nadbiskup Calcutte, nakon što ju je brižno saslušao, rekao je odlučno ne! I Rim se protivio osnivanju nove redovničke zajednice, uz obrazloženje da je ženskih redova ionako dosta. Pronađeno je kompromisno rješenje eksklaustracije, odnosno odlučeno je da će Terezija živjeti i djelovati izvan svoje zajednice, ali će pravno i dalje biti ovisna i pod jurisdikcijom loretinki, a osobno će je voditi sam nadbiskup.
Prvu noć provela je pod vedrim nebom, među svijetom bijede, siromaštva, gladi, bolesti, u četvrti Tiđila i Motiđil. Bila je duboko potresena užasnim prizorima, riječi su kojima don Lush opisuje početak Terezijina novog zvanja. Sama Majka Terezija novi je život izrekla molitvom koja je izvirala iz njezina srca: Bože, upotrijebi me kako hoćeš... Ako nikako ne budem mogla pomoći ovim bijednim ljudima, onda mi daj barem snage da umrem s njima i da im svjedočim tvoju ljubav!
Započela je najprije radom sa siromašnom djecom. Oprala ih je, učila da budu čisti, da se lijepo ponašaju, bila im je kao majka, stoga su je upravo oni prozvali Majka Terezija. Poučavala ih je u vjeri, a potom ih počela učiti čitati i pisati. Zemlja im je služila kao ploča. U početku ih je bilo petero u školi, a danas se na tome mjestu nalazi moderna škola koju pohađa više od 5000 djece.
..............................

Centar za umiruće
Prve su je slijedile djevojke kojima je godinama bila učiteljica i ravnateljica u školi Saint Mary. Tako je počela nova redovnička zajednica. Prvo zvanje bijaše Indijka Shabashini Dash, plemenita djevojka iz bogate obitelji.
Majka Terezija sastavila je pravila za prvih dvanaest sestara koje su sačinjavale novu družbu, Misionarke ljubavi. Na blagdan Gospe od krunice, 7. listopada 1950., Rim je odobrio pravila, a već godine 1965., dekretom Kongregacije za redovnike Decretum laudis, Misionarke ljubavi priznate su kao Družba sestara papinskog prava.

U međuvremenu, osim siromašnoj djeci, sestre su počele pomagati i njihovim obiteljima. Godine 1952. Majka Terezija otvorila je u Calcutti centar za umiruće, Nirmal Hriday, što znači Prečisto Srce. Za one koji su napušteni od svih umirali po ulicama grada, to je bilo i ostalo utočište u kojem su im Misionarke ljubavi pružale utjehu u posljednjim trenucima života.
S vremenom se glas o Majci Tereziji i njezinim sestrama poširio ne samo Indijom, nego i po cijelom svijetu. Prisutne su u gotovo dvjesto zemalja. U Hrvatsku, u Zagreb, stigle su 1979. godine. Broj sestara i zvanja neprekidno raste pa je tako među Misionarkama ljubavi i nekoliko hrvatskih sestara.
..............................

Meditacije o životu
Ukratko, Majka Terezija i Misionarke ljubavi posvuda su postale simbol borbe za život. Gdje god je život u opasnosti, one su na djelu, u blizini su potrebnima svojom pažnjom, ljubavlju i služenjem. Za života je Majka Terezija dizala svoj glas protiv ratova, ali i protiv pobačaja koji je smatrala najvećom opasnosti za mir u svijetu. Borila se i protiv droge i protiv prostitucije, a već za Božić 1985. godine Misionarke ljubavi otvorile su u New Yorku jedan centar za oboljele od AIDS-a. O njima je govorila: Bolesni od side ljudi su, naša braća i naše sestre. Naša jedina dužnost jest ljubav i praštanje cijelim srcem. Ti jadni ljudi mnogo pate zbog te strašne bolesti, zasad neizlječive, i mi im pružamo sve do zadnjeg daha… Svoju životnu filozofiju Majka Terezija zabilježila je u meditaciji jednostavno nazvanoj Život je…:
Život je prilika - iskusi je/ Život je ljepota - divi joj se/ Život je san - učini ga stvarnim/ Život je izazov - suoči se s njim/ Život je zadatak - izvršavaj ga/ Život je igra - igraj se/ Život je dragocjen - njeguj ga/ Život je bogatstvo - čuvaj ga/ Život je ljubav - uživaj ga/ Život je tajna - pronikni je/ Život je obećanje - ispuni ga/ Život je tuga - nadiđi je/ Život je himna - pjevaj je/ Život je borba - prihvati je/ Život je tragedija - uhvati se s njom u koštac/ Život je avantura - usudi se/ Život je sreća - zasluži je/ Život je život - brani ga.