Salezijanci (SDB)

Sveti Ivan Bosco, općenito zvan “don Bosko”, svetac je i utemeljitelj. Živio je u Torinu od 1815 do 1888. god. Uklopio se u zbivanja svoga vremena snagom sveca i djelima utemeljitelja.

Papa ga je proglasio službeno ocem i učiteljem mladeži, jer su mladi bili psihološki, duhovni i organizacijski motiv njegova života i rada. Vjernički ga osjećaj zaziva za zaštitnika na mnogim područjima svakidašnjeg života.

Iz njegove svetosti nikla je u crkvi brojna duhovna obitelj, koja danas širom svijeta ima veliki broj grana koje se nadahnjuju na njegovu duhu i šire njegovu duhovnost. To su u prvom redu salezijanci, kojima je don Bosco dao svoje najbolje snage i nadahnuća. Nastali su od dječaka i mladića, što ih je don Bosco okupljao i zbrinjavao sve od godine 1841. u svom oratoriju sv. Franje Saleškoga u Valdoccu u Torinu. S njima je 1859 godine započeo organizirano djelo ljubavi prema mladima, osobito najzapuštenijima. 1862. torinski nadbiskup odobrava Udruženje, a nakon brojnih nedaća, nerazumijevanja pa i osporavanja godine 1874. sv. Otac Pio IX. proglašava konačni tekst Konstitucija Družbe sv. Franje Saleškoga. Naglo širenje Družbe po Italiji, a i širom svijeta govori o snazi Duha koji prati don Boscovo djelo. On sam uvijek ga opisuje kao Marijino djelo za dobro mladih i jednostavnoga puka.

Od drugih grana zgodno je navesti sljedeće: Sestre salezijanke pod nazivom kćeri Marije Pomoćnice, muškarce i žene u svijetu iz svih mogućnih zvanja okupljene u salezijance - suradnike; one koji su po salezijanskim ustanovama primili temelje odgoja a zatim organizirani u don Boscove bivše učenike, djevojke i mladiće sa zavjetima u svijetu okupljene u svjetovnom institutu kao don Boscove dobrovoljke ili kao dobrovoljce s don Boscom i mnoge druge. Svi oni širom svijeta rade za spasenje mladih. Svima im je zajednički don Boscov preventivni sustav, življen na način odgojne metode, pastoralne metodologije i duhovnih sadržaja.

Od don Boscove svetosti ostaje nam znakovito svjedočanstvo svetaca koji su je znali pretvoriti u svoj vlastiti put: među njima ima svetih svećenika i svetih laika, svetaca mladenačke i odrasle dobi, svetaca posvećenog života ali i u svijetu: oni su osobiti milosni dar Gospodnjeg Duha.

Mnoga djela u korist mladih plod su don Boscova utemeljiteljskog srca: škole, oratoriji, omladinski centri, zanatske škole, odgojni domovi, domovi za djecu i mlade s odgojnim teškoćama, župe, misijska djela, izdavačke kuće i druga djela s područja sredstava društvenog priopćavanja. Po svim ovim crkvenim i društvenim inicijativama želio je da se osigura mogućnost odgoja dobrih kršćana i poštenih građana.

Da bi sva ova djela u korist mladih i puka mogla što bolje ispuniti svoju svrhu osnovao je za njihovo poznavanje, širenje i materijalno podržavanje već davne 1877. godine glasilo koje danas izlazi na mnogim jezicima i u mnogim narodima: Salezijanski vjesnik (kod nas poznat pod imenom: Don Bosco danas).

Don Bosco se osobito zauzimao na području društvenog priopćavanja. Osobno je bio pisac, publicist i izdavač.

SALEZIJANCI U HRVATSKOJ

Don Boscu su još za života pristizale molbe hrvatskih biskupa da salezijanci dođu i započnu svoje blagotvorno djelovanje među mladima. Ipak tek su njegovi nasljednici mogli ostvariti te želje. U Hrvatsku salezijanci dolaze preko Istre, tj. Rovinja godine 1913. u sklopu Austrougarske monarhije i u Zagreb iz Ljubljane godine 1922. Ipak kao svoju kolijevku salezijanci osjećaju crkvu Marije Pomoćnice kršćana i omladinski dom u Zagrebu na Knežiji, gdje se salezijansko djelovanje moglo ostvariti prema izvornoj utemeljiteljevoj širini. Djela u korist mladih počela su nicati i hvatati maha: Rijeka, Split, Donji Miholjac, Podsused i Marijin dvor u Diošu. Na crkvu u Hrvata pa tako i na salezijanska djela u povojima pao je mraz komunističkog jednoumlja i stjerao sveukupno djelovanje u “sakristiju”.

S obzirom da je Duha Svetoga nemoguće sputati on je po novim i brojnim zvanjima počeo jačati crkvu za moguće poslanje u tim olovnim vremenima, ali i spremajući je za nova vremena o kojima je bilo teško i sanjati a kamoli im se nadati. Tako su i salezijanci rasli brojem i mogućnostima. Godine 1972. djele se od tadašnje jugoslavenske salezijanske provincije Ćirila i Metoda i dobivaju vlastitu Hrvatsku salezijansku provinciju sv. Ivana Bosca. Rad se odvija većinom na župama.- Nabrajam one u kojima još i danas djeluju: u Zagrebu (marija Pomoćnica - Knežija; sv. Ivan Bosco - Podsused; sv. Ana - Rudeš i Duh Sveti u Jarunu), Rijeci (Marija Pomoćnica, sv. Josip i sv. Ante), Splitu ( Pomoćnica kršćana - Kman), Zadru (Gospa Loretska - Arbanasi), Badljevini, Ivanovu selu, Siraču, Donjoj Obriježi, Belom Manastiru, Prvić Luci i u Šepurinama, Končanici i Novoj Mokošici. Još za vrijeme komunizma osnovan je 1975 godine Katehetski salezijanski centar i djelovao je u Rijeci i Križevcima Srednja vjerska škola za spremanje svećenika. Ljetni rad s ministrantima na otoku Prviću te različiti oblici druženja mladih bili su inicijative koje su spremale salezijance za osobno djelovanje nakon 1990. godine u oslobođenoj Domovini, novoutemeljenoj državi Republici Hrvatskoj.

Osnivanje Salezijanske klasične gimnazije u Rijeci te Opće gimnazije za sportaše, zatim katoličkog školskog centra - Don Bosco u Žepču, s osobitim naglaskom na radničku mladež po znatnoj školi, zatim osnivanje Centra za mladež - “Ivan Pavao II” u Splitu nove su inicijative u kojima salezijanci nastoje iskazati svoju cjelovitu odgojnu brigu za dobro mladih. Tu su zatim i inicijative rada među studentima u zagrebačkim studentskim domovima, katehetski i odgojni rad u sklopu Policijske akademije u Zgrebu, škola animatora pod geslom “mladi za mlade”, oratorijski rad u Rijeci, Zagrebu, Splitu i Novoj Mokošici. Svetištae “Sveta Mati Slobode” nova je inicijativa koja na zahvalnom sjećanju prema palima za slobodu tijekom cijele hrvatske povijesti, a osobito nedavnog domovinskog rata, želi nuditi djeci i mladima različite organizirane odgojne oblike i inicijative u otkrivanju i rastu njihove istinske slobode života i rada.

Sve se to odvija i danas na dva kolosijeka: osobnim životom posvećenim Bogu, ostvarivanjem pluta vlastite svetosti kao i poslanjem među mladima i jednostavnim pukom na zajedničkom putu rasta po odgoju.

Svaki mladić ili djevojka koji žele svoj život darovati Bogu živeći i radeći za mlade mogu to i danas ostvariti u različitim granama salezijanske obitelji. Don Boscove riječi vrijede i danas: “Svakome tko mi se želi pridružiti mogu obećati: komadić kruha, puno rada i mjesto u raju.”