Sestre Presvetog Srca Isusova (SCJ)

O divno Srce mog Isusa,
Ti si moj život!
O srce puno ljubavi,
Ti si radost svijeta!

Pogledaj informativnu brošuru

U XIX. stoljeću, nastankom romantizma, nastaje jedno novo religiozno buđenje, koje čovjeka ponovo sagledava u svoj cjelovitosti satkanoj od razuma, srca, volje i fantazije. Tada se osjeća također i novo buđenje laikata u Crkvi te procvat života posvećenog Bogu. Istodobno se počela razvijati pobožnost “srca”. Tada na europskom katoličkom zapadu niču nove pobožne udruge i osniva se također veliki broj muških i ženskih kongregacija posvećenih Presvetom Srcu Isusovu. Upravo iz tih mnogih udruga proizašle su neke redovničke zajednice pod istim nazivom, kao što je i Družba sestara Presvetog Srca Isusova, koja se također razvila iz katoličke udruge Kćeri Presvetog Srca Isusova, koju je u Trstu 1879. godine osnovao o. Arcangelo da Camerino, franjevac kapucin, u suradnji s nekoliko djevojaka, među kojima je bila i Marija Kozulić, kasnije utemeljiteljica Družbe.

Rođena je u Rijeci 20. rujna 1852. godine u dobroj kršćanskoj obitelji hrvatskog podrijetla iz Malog Lošinja.

Marija je primila dobar kršćanski odgoj i naslijedila ljubav i pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu. Već u ranom djetinjstvu Marija je pokazivala težnju za pobožnošću i za duhovnim životom. Bila je vrlo krhkog zdravlja, ali puna ideala za pomoć bližnjemu i proslavu Kristova Srca.

Školuje se najprije u Rijeci, a zatim u Gorici u Italiji završava studij za učiteljicu zabavišta. Poznavala je više stranih jezika, bila je učiteljica glazbe; žena široke naobrazbe i velike kulture. Godine 1879. postaje članicom spomenute udruge u Trstu. Tu ostaje deset godina i posvećuje se djeci, mladeži, osobito siromašnim i napuštenim djevojčicama, poučavajući ih u vjeri i kršćanskom moralu, šireći pobožnost Presvetog Srca Isusova.

Godine 1889. vraća se u rodni grad Rijeku gdje nastavlja karitativno-odgojni rad kao ravnateljica istoimene udruge. Iako iz plemićke obitelji, imala je posebno veliku ljubav i srce prema siromašnima. Uvidjevši tako veliku socijalnu, vjersku i moralnu bijedu u tom gradu, 1895. godine osniva Zavod Presvetog Srca Isusova za žensku mladež i dječji vrtić. To je bilo utočište za siromašne i napuštene djevojčice bez obzira na vjeru i narodnost.

Kako je njezino djelo kao zauzete vjernice, katoličke intelektualke dobivalo sve veće razmjere, piše Konstitucije pod vodstvom oca Arcangela da Camerina, koje je odobrio senjsko-modruški biskup Antun Maurović 6. srpnja 1899. godine. Time je osnovana nova redovnička zajednica posvećena Presvetom Srcu Isusovu, u Rijeci, na hrvatskom tlu.

Služenje Majke Krucifikse (to joj je redovničko ime) malenom bratu nastavlja se dalje po služenju njezinih duhovnih kćeri prema Konstitucijama Družbe kako ona sama zapisa: “Sestre će pod obvezu savjesti primati u svoj Institut najveći mogući broj djevojčica i napuštenih i onih koje su u bilo kakvim opasnostima. Skrbit će se za njihov kršćanski odgoj i obrazovanje te ih uvoditi u sve ženske poslove sve do 18. ili 20. godine života.” (Konst. 1899. str. 4.)

Središte duhovnosti Sestara Presvetog Srca Isusova je čašćenje otajstva Presvetog Srca Isusova i ostalih od Crkve prihvaćenih pobožnosti, promicanje čašćenja i pobožnosti u svijetu te osobito prianjanje i osobno svakodnevno otvaranje i predanje sebe Presvetom Srcu Isusovu.

Godine 1914. sestre su otvorile prvu filijalu izvan Rijeke u Risiki na otoku Krku. Tu su se skrbile za djecu i mladež poučavajući ih u domaćinskim poslovima. Kasnije se krčki biskup Antun Mahnič zauzeo da ostanu tamo.

---

HRVATSKA GRANA SESTARA PRESVETOG SRCA ISUSOVA

Nakon I. svjetskog rata počinje povijest hrvatske grane družbe. Godine 1920. Družba se dijeli na hrvatsku i talijansku granu zbog nacionalnih napetosti unutar same zajednice, kada je Rijeka potpala pod Italiju.

Iste godine, devet sestara Hrvatica odlaze na područje novoosnovane države SHS i živi najprije kratko vrijeme u Risiki i Vrbniku, a zatim providonosnim posredovanjem književnika i pjesnika Vladimira Nazora dolaze u Dječji dom u Crikvenicu, gdje je on bio ravnatelj.

Dana 29. rujna 1922. godine umire na glasu svetosti u Rijeci Majka Krucifiksa.

Godine 1927. hrvatske sestre su kupile kuću u Crikvenici. To je bila i prva kuća matica i zavod za siročad te su stoga Sestre Presvetog Srca Isusova dugo bile poznate pod nazivom “crikveničke sestre”.

Godine 1934. dekretom Svete kongregacije za redovnike pobožna bratovština sestara postaje redovnička zajednica biskupskog prava.

Nakon II. svjetskog rata sestre su se našle pred novim iskušenjima, onemogućene da djeluju sukladno vlastitoj karizmi.

Međutim, sestre pronalaze nove oblike služenja, poslušne glasu Crkve preuzimaju župni apostolat na brojnim župama i crkvenim ustanovama u riječko­senjskoj nadbiskupiji, krčkoj i porečko-pulskoj biskupiji i u zagrebačkoj nadbiskupiji. Šezdesetih godina Družba je proširila svoje djelovanje i izvan granica Domovine, u Austriji i Njemačkoj, otvarajući nova polja rada u bolnicama, staračkim domovima i dječjim domovima.

U Domovini danas sestre vode dva dječja vrtića i dva staračka doma, djeluju u katehizaciji u školama i župama i rade u nekim crkvenim ustanovama.

Godine 1992. Družba je dobila papinsko odobrenje u povodu 70. obljetnice smrti svoje Utemeljiteljice. Ta godina milosna je godina za cijelu Družbu u buđenju svijesti karizmatske djelatnosti. Plod je to milosnog djelovanja Duha Svetoga koji će zasigurno uroditi obilnim plodovima u nadolazećem trećem tisućljeću.

---

KARIZMA JE DJELO DUHA SVETOGA

Redovnički život je po svojoj naravi karizmatski jer nastaje i živi darom Duha Svetoga. Vrhovno pravilo redovničkog života jest slijediti Krista čistoga, siromašnoga i poslušnoga i svaki red ili družba ima svoju posebnu narav i vlastitu svrhu – karizmu, a sve su karizme djelo Duha Svetoga. «Svakome se daje objava Duha na opću korist» (1Kor 12, 7).

Posebna karizma svakog reda ili družbe očituje se u posebnim duhovnim značajkama i u njezinim apostolskim aktivnostima, a zajednički su joj elementi - radikalnost u nasljedovanju Krista, duhovnost usko vezana uz karizmu utemeljitelja i apostolska aktivnost koja može biti posebna, ali također i zajednička drugim redovničkim zajednicama. Utemeljiteljimâ redovničkih zajednica u Crkvi darovane su ne samo posebne milosti s duhovnim pozivom, nego izvanredne milosti, darovi Duha Svetoga, da budu začetnici jedne nove karizme kojom će obogatiti cijelu Crkvu u određenom vremenu.

Vjerodostojnost karizme se prepoznaje po ljubavi koje nema bez vjere, a koja se očituje po služenju bližnjemu. Svaka je karizma – dar od Boga, koji uvijek mora biti na korist bližnjemu, za dobro Crkve. Kršćanske ljubavi nema bez vlastitoga darivanja, stoga svaka karizma uključuje prihvaćanje odricanja, žrtve ili križa. «Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja» (1 Kor 1, 18). Karizma Utemeljitelja se očituje kao posebno nadahnuće i iskustvo djelovanja Duha Svetoga, preneseno svojim sljedbenicima odnosno duhovnim sinovima ili kćerima.

Redovničko življenje prema vlastitoj karizmizahtijeva poznavanje života i djela te duhovnosti utemeljitelja, koja je sadržana u Pravilima i Konstitucijama i spisima utemeljitelja.

---

KARIZMA DRUŽBE

Karizma Družbe sestara Presvetog Srca Isusova je karizma naše utemeljiteljice Majke Marije Krucifikse Kozulić. U imenu Družbe iščitava se njezin duh i identitet. Sestre Presvetog Srca Isusova su pozvane ljubavlju Kristova Srca ljubiti Boga i bližnjega i svojim predanjem, molitvom i apostolskom djelatnošću u duhu naknade i zadovoljštine pridonositi rastu kraljevstva Božjega na zemlji i spasenju svih ljudi (usp. Konstitucije II/6). Družba sestara Presvetog Srca je aktivna apostolska redovnička zajednica karitativnog usmjerenja. Prema karizmi Utemeljiteljice sestre Presvetog Srca Isusova pozvane su od kontemplacije na akciju i obrnuto. Utemeljiteljica je u svom životu i u svom vremenu ostvarila zahtjeve Evanđelja, a kontemplacija i apostolat su joj bile nedjeljive stvarnosti, čime je ona uzor svakoj svojoj sljedbenici.

Majka Krucifiksa je pod duhovnim vodstvom o. Arkanđela iz Camerina, kapucina, s kojim je utemeljila Družbu, nadahnuta kršćanskom ljubavlju da u svom životu ostvari program evanđeoskih Blaženstava. Ona je usvojila u svom životu program Blaženstava tako što se sva posvetila odgojno-pastoralnom radu sa siromašnom i napuštenom djecom i mladeži, da im vrati ljudsko i kršćansko dostojanstvo. Utemeljiteljica se u duhu evanđeoske jednostavnosti i poniznosti radikalno opredijelila za nasljedovanje Krista siromašnog i predanog u Očevu volju, odrekavši se svakog posjedovanja i navezanosti na zemaljska dobra. U evanđeoskom nadahnuću Majke Krucifikse da život svoj dade za druge po Kristovu primjeru, sadržana je bit njezine karizme, a time i karizme Družbe. Snagu za svoje predanje Bogu u službi malenih i siromašnih crpila je iz susreta s euharistijskim Isusom i kontemplacije otajstva neizrecive otkupiteljske ljubavi Kristova probodena Srca. Duhovna i apostolska dimenzija karizme Družbe izražena je u Pravilima i Konstitucijama Družbe i spisima Utemeljiteljice, a temelji se na Evanđelju i na iskustvu nadahnutu Evanđeljem. Družba je tijekom povijesti rasla i razvijala se odgovarajući na zahtjeve Evanđelja i potrebe Crkve i uz početnu je karizmu, prihvaćala i proširivala polje apostolata. I danas nakon 110 godina svoga postojanja, Sestre Presvetog Srca Isusova kao čuvarice i promicateljice karizme Majke Krucifikse, snagom svoga poziva, nastoje biti pažljive na znakove vremena i zajedno gledati okom Utemeljiteljice i okom Crkve današnje potrebe svijeta. Sestre žive po svetim zavjetima siromaštva, čistoće i poslušnosti Bogu, koji ih čine slobodnima i raspoloživima za nove poticaje Duha Svetoga.

---

DUHOVNOST DRUŽBE

Sve apostolske djelatnosti Družbe sestara Presvetog Srca Isusova plod su i izričaj konkretne utjelovljene duhovnosti u životu i djelovanju svake pojedine njezine članice.

Duhovni život je proživljavanje zajedništva s Bogom koje se manifestira u služenju bližnjemu. Duhovnost svake sestre Presvetog Srca Isusova temelji se na radikalnom odgovoru Bogu u življenju evanđeoskog poziva, te prianjanju uz duh i karizmu svoje Utemeljiteljice.

U središtu je duhovnosti Utemeljiteljice temeljno ostvariti jedinstvo s Kristom i živjeti za druge. U temelje svoga asketsko-duhovnoga puta i nastojanja oko savršenosti i svetosti Utemeljiteljica je stavila ponizno služenje potrebnima u jednostavnosti i malenosti. Njezine su riječi: «Duh neprestane molitve dovodi do sjedinjenja s Bogom.» «Blažene li mene, kako sam sretna! Našla sam svoju ljubav: sjedinjena sam sa svojim Bogom (u svetoj pričesti), već ga nosim u srcu. Kako da ne uzvratim ljubavlju Onomu koji me je toliko ljubio.» Život je Majke Krucifikse bio trajna molitva i sva se darovala za siromašne kao žrtva naknadnica za grijehe svijeta iz ljubavi prema Kristu u službi Crkve. Duhovno iskustvo Majke Krucifikse raslo je i razvijalo se iz njezine povezanosti s Isusom Kristom i njegovom riječju – Evanđeljem. Za svoje sljedbenice ona je uzor i učiteljica molitve.

---

PRESVETO SRCE ISUSOVO NADAHNUĆE ZA APOSTOLAT

Utemeljiteljica je udahnula svojoj Družbi kristocentričnu i marijansku duhovnost. To znači da je duhovnost Družbe sva upravljena Kristu po Mariji. Ona je duhovnost na neki način sažela u tri riječi: «Jaslice, križ, euharistija. To su tri čuda ljubavi.» To je duhovnost utjelovljenja, duhovnost križa i euharistijska duhovnost, a sve je to objava neizrecive dobrote i ljubavi Božjega Srca, koju je Majka Krucifiksa radosno naviještala, izbavljajući druge iz duševnih i materijalnih patnji. Dakle, središte duhovnosti sestara Presvetog Srca Isusova je štovanje otajstva Kristova probodena Srca, molitvom i ostalim od Crkve prihvaćenim pobožnostima u svijetu, te osobno predanje i posveta Presvetom Srcu Isusovu pod zaštitom Bezgrješne Djevice. Utemeljiteljica je Družbu posvetila Presvetom Srcu Isusovu, i glavni je blagdan Družbe Presveto Srce Isusovo. U činu posvete Presvetom Srcu Isusovu izražena je sva sinteza duhovnosti Presvetog Srca Isusova. Tim činom sestre preuzimaju obvezu da će usvajati iste osjećaje Kristova Srca (usp. Fil 2, 5-8). Za Utemeljiteljicu je Kristovo Srce bilo škola kontemplacije i ljubavi prema bližnjemu. Srcem Isusovim ona je gledala svijet i zato je uočavala potrebe ljudi oko sebe. Sestre kontemplacijom otajstva Kristova probodena Srca, uranjaju u razmatranje cjelokupnog misterija spasenja muke smrti i uskrsnuća Kristova, koje Crkva slavi u svetom Vazmenom trodnevlju, a koje je u središtu čitave kršćanske duhovnosti.

«Učite se od mene jer sam blaga i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.» Ili «Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.» Ove molitvene zazive često susrećemo kod Majke Krucifikse. U ovoj molitvi Isus nam je očitovao stav svoje duše, svoga srca, i u kontekstu čašćenja otajstva Kristova Srca, sestre nastoje usvajati kreposti blagosti i poniznosti. Štujući Kristovo Srce, sestre se klanjaju onom Srcu koje je, nakon što nas je ljubilo do kraja, kopljem probodeno i iz kojega je potekla krv i voda, neiscrpan izvor novoga života. «Doista iz rebra je Krista, usnulog na križu, proisteklo čudesno otajstvo čitave Crkve» (SC 5). Tu neizmjerna ljubav Božjega Srca, koja je kulminirala žrtvom na križu za naš spas, sestre nastoje obznanjivati ovom svijetu svojim životom i apostolskom djelovanjem.

---

EUHARISTIJA ŽIVOT DRUŽBE

U duhovnom životu Sestara Presvetog Srca Isusova pridaje se važnost intenzivnom sakramentalnom životu u čijem je središtu Euharistija. Euharistija je najveći dar ljubavi Božjega Srca cijeloj Crkvi i, kao što je u središtu svakog kršćanskog života, tako je na povlaštenom mjestu u duhovnosti sestara Presvetog Srca Isusova.Uz štovanje otajstva Presvetog Srca usko su vezane euharistijske pobožnosti.

Život Majke Utemeljiteljice bio je sav prožet Euharistijom u kojoj je ona pronašla izvor, snagu i dušu svog apostolata. Sveta misa je bila vrhunac njezine molitve. U svetoj misi ona je gledala plamen ljubavi Božjega Srca. U Euharistiji se događao njezin susret s Presvetim Srcem Isusovim. I sestre u svakodnevnom euharistijskom slavlju sjedinjuju svoje srce s euharistijskim Isusom, i nastavljaju život poput produžene svete mise u dnevnoj adoraciji moleći i prinoseći svako svoje djelo za spasenje svih ljudi. Molitva adoracije i zadovoljštine prema Konstitucijama poseban je element duhovnosti Sestara Presvetog Srca Isusova. Po molitvi adoracije pred Svetootajstvom, sestre su pozvane biti sudionice u Kristovoj muci i odgovoriti na poziv Isusov iz maslinskog vrta: «Bdijte i molite da ne padnete u napast» (Mt 26, 41). Doista, Isus je onaj koji je jedini mogao dati zadovoljštinu Ocu nebeskom za grijehe cijeloga svijeta. Utemeljiteljica je preporučila svakoj svojoj sljedbenici: «Zaustavi se pred tabernakulom, divi se Isusu i njegovoj velikoj ljubavi što je ostao s nama po prisutnosti u Presvetom Oltarskom Sakramentu i tu slušaj što Isus govori tvom srcu po svojoj neizmjernoj dobroti.» Sestre nastoje svojom molitvom i djelotvornom ljubavlju dati zadovoljštinu za uvrede koje se nanose Božanskoj Ljubavi. Tako ispunjavaju oporučni poziv svoje Utemeljiteljice koja je rekla: «Sestre se zavjetuju da će se brinuti za spasenje duša.»

---

DJEVICA MARIJA MAJKA DRUŽBE

Štovanje i pobožnost prema Bl. Djevici Mariji u životu naše Utemeljiteljice ima tako značajnu ulogu da bi se naša Družba s pravom mogla nazvati Družbom Srca Isusova i Marijina. Kao što je sva bila obuzeta štovanjem Presvetog Srca Isusova, jednakim marom i žarom ona štuje i ljubi Bl. Djevicu Mariju. Za Majku Krucifiksu ljubav prema Bl. Djevici Mariji je nešto sasvim naravno i razumljivo, jer ona jednostavno kaže: «Tko ne štuje Majku, nije dostojan Sina.» Ljubav prema Isusu vodi je prema Mariji i obrnuto. Duša Majke Krucifikse bila je sva urešena marijanskim krjepostima. Njezina duhovnost je i marijanska duhovnost. Sav svoj život i djelovanje, svoje siromašne djevojčice i svoju Družbu stavila je pod moćnu zaštitu Bezgrješne Djevice Marije. Imala je majčinsko srce prema svojim siroticama i svojim duhovnim kćerima. Odlikovala se majčinskom blagošću i nježnošću prema slabima i malenima. Svojim je duhovnim kćerima preporučila da svaki dan svoj dnevni posao i svaku dužnost od jutra do večeri započinju sa Zdravomarijom. Utemeljiteljica preporučuje Majci Božjoj sve potrebe Crkve, koju je osobito ljubila i za koju se žarko molila, sve grješnike i siromašne. Marijansku i raspjevanu dušu Majke Krucifikse prepoznajemo i u bogatstvu njezinih pjesama i hvala koje je spjevala u čast Mariji. Ljubav i pobožnost prema Bl. Djevici Mariji, kojom je bila obdarena naša Utemeljiteljica, zalog je i baština cijele naše Družbe i svake pojedine sestre.

---

UZORI I ZAŠTITNICI DRUŽBE

Duhovnost Sestara Presvetog Isusova očituje se i u štovanju nebeskih zaštitnika Družbe, koje je sestrama u Konstitucijama odredila Utemeljiteljica za uzor i nasljedovanje. Uz Presveto Srce Isusovo i Bezgrješno Začeće, blagdani Družbe su: sv. Josip, sv. Franjo, sv. Antun Padovanski i sv. Margareta Alacoque.

Sv. Josipa je Utemeljiteljica nazivala «sveopćim zaštitnikom Crkve», i kao što je on bio glavar i čuvar Svete Obitelji Isusa i Marije, tako ga je ona izabrala za branitelja i zaštitnika Družbe, da bdije nad svim njezinim sljedbenicama i onima za koje se one skrbe.

Družbu je Utemeljiteljica osnovala uz pomoć o. Akanđela, kapucina, i jasno je da je sv. Franju stavila za zaštitnika Družbe, da ga sestre slijede u jednostavnosti, poniznosti i siromaštvu, slobodne od svakog posjedovanja. Nasljedujući sv. Franju, Utemeljiteljici je bilo jasno da se odricanjem i siromaštvom ne gubi, nego dobiva.

Sv. Antuna Padovanskog  je Utemeljiteljica izabrala kao «Velikog čudotvorca i providonosca Družbe, osobito čudesnim djelima kruha za siromašne» kojima se sestre posvećuju.

Sv. Margaretu Alacoque nastoje sestre nasljedovati u ljubavi i pobožnosti prema Božanskom Srcu, kako je to činila Utemeljiteljica, promičući pobožnost Srcu Isusovu u Crkvi i svijetu i moleći da Božja ljubav zahvati sve ljude, po Isusovoj riječi: «Oganj dođoh baciti na zemlju i što hoću drugo, nego da sve zahvati» (Lk 12, 49).

s. Dobroslava Mlakić