Školske sestre franjevke - Bosansko-hrvatska provincija Prečistog Srca Marijina

Prve sestre naše kongregacije, na poziv franjevaca Bosne Srebrene, došle su u Bosnu 1929. godine iz Maribora. U Visoko su došle 22 sestre, a u franjevačku bogosloviju u Sarajevu njih 6, za vođenje kućanstva u ova dva odgojna zavoda.

U želji da i na ovim prostorima otpočnu djelovati u duhu vlastite karizme, one 1936. godine otvaraju dječji vrtić i nižu stručnu školu u Varešu i Novom Šeheru.

Bosansko-hrvatska provincija Prečistog Srca Marijina osnovana je 1942. godine u iznimno teškim okolnostima. Prvom provincijalkom imenovana je s. M. Verena Dijaković, imala je sjedište u Visokom, a od 1958. godine provincijsko sjedište je u Sarajevu.

Nakon II. svjetskog rata sestrama su oduzeti vrtići i škole i one su tada morale tražiti nove putove i načine opstanka te se počinju više baviti domaćinskim poslovima u župama i u franjevačkim samostanima.

Gotovo od samih početaka, u ratnim i poratnim prilikama, u teškim uvjetima života, sestre u Bosni kao i na prostorima Hrvatske otvaraju nove podružnice: u Virovitici, Kloštru Ivaniću i drugdje, pa iz istih razloga provincija nosi naziv Bosansko-hrvatska. Od 1957. godine, sve do danas Kloštar Ivanić je kolijevka našeg novicijata, gdje su odgajani naraštaji naših sestara.

Šezdesetih godina, osobito nakon Koncila, sestre se počinju osposobljavati za katehizaciju i za vođenje crkvenog pjevanja, koje preuzimaju postupno po župama i samostanima u kojima su do tada djelovale. Ubrzo odlaze u Njemačku i Austriju, u sjemeništa, u staračke domove, u hrvatske katoličke misije, kako bi svećenicima pomogle u pastoralnom i karitativnom radu, a i zaradile za naš svakodnevni život, izobrazbu, gradnju novih kuća, prijeko potrebnih za život i rad.

Sestre su uvijek nastojale odgovoriti na potrebe Crkve i vremena, prilagođavajući se svakoj situaciji.

Tako su i u Domovinskom ratu, koji je znatno utjecao na život, rad, djelovanje i planiranje naše zajednice, uz svu patnju, nedaće i strahote rata, ostajale na svojim mjestima s narodom, gdje je god bilo moguće. Osobito je teško bilo našim sestrama u Fojnici, Sarajevu, Bugojnu, Travniku, Jajcu, Bosanskoj Posavini, kao i u drugim podružnicama odakle je naš narod prognan.

Ostale smo bez mnogih svojih kuća i podružnica, mnoge sestre morale su u progonstvo, trebalo je naći krov nad glavom - nova prebivališta i nova radna mjesta. Zbog ratnih neprilika, nemogućnosti komunikacije i rada, provincijsko sjedište u tijeku rata privremeno je preseljeno iz Sarajeva u Zagreb. Od ožujka 1997. ponovo je u Sarajevu. Iako i same u teškoj situaciji, nastojale smo drugima pomoći, aktivno se uključujući u karitativni rad, prihvaćajući prognanike i izbjeglice u naše kuće, prikupljajući hranu, lijekove, odjeću i obuću za najpotrebitije. Na te, kao i na druge načine, naše sestre pokušavaju pomoći ovom našem napaćenom narodu i barem supatništvom u svakodnevnim brigama i mukama učiniti život osmišljenijim i radosnijim na svim prostorima na kojima su nazočne tijekom svoje povijesti. Sestre su se vratile i vraćaju s našim narodom na mjesta odakle su bile prognane, gdje god je to sada moguće. Među prvim povratnicima u Jajce bile su i naše sestre, koje tu pastoralno i karitativno djeluju. I na drugim mjestima obnavljamo naše porušene samostane, zaživio je opet Centar za duhovnost u Bugojnu. U Bučićima kod Novog Travnika uređena je sestrinska kuća, osnovana nova redovnička zajednica, odakle sestre odlaze raditi u škole, župe i bolnicu u Novoj Biloj. U Busovači sestre su posredstvom humanitarnih organizacija uredile općinski dječji vrtić i preuzele njegovo vođenje.

Usprkos svemu, osjeća se nova dinamika življenja u duhovnom i svjedočanskom načinu služenja i djelovanja. Svoju karizmu nastojimo još više produbiti i u praksi živjeti. Danas naše sestre djeluju u 42 podružnice: predaju vjeronauk u osnovnim i srednjim školama, vode crkveno pjevanje, rade u crkvenim ustanovama, bolnicama, đačkim i staračkim domovima, dječjim vrtićima i u službi svojih i drugih samostanskih zajednica. U posljednje vrijeme sve više sestara završava više i visoke škole, studije. Sestre naše provincije djeluju u nekoliko zemalja. U Bosni i Hercegovini u 24 podružnice djeluje 108 sestara, u Hrvatskoj u 12 podružnica živi i radi 117 sestara, u Njemačkoj, Austriji i Italiji djeluje 39 sestara u 6 podružnica, od čega njih 10 radi u hrvatskim katoličkim misijama u Beču, Mainzu i Berlinu.