Školske sestre franjevke - Mostarska provincija Svete Obitelji

Kratki povijesni prikaz

Školske sestre franjevke došle su iz Maribora u Hercegovinu (Mostar) godine 1899. na poziv mostarskog biskupa fra Paškala Buconjića i na molbu da preuzmu sirotište za nezbrinutu hercegovačku djecu.

Školske sestre našle su u Hercegovini plodno tlo za obogaćivanje novim zvanjima. Već od 1902. godine djevojke se prijavljuju za kandidatice te odlaze u Maribor u postulaturu i novicijat. Većina ih se poslije novicijata vraća u Hercegovinu, tako da zajednica raste i širi se u Hercegovini. Čini se da su se djevojke dosta teško uklapale u slovensko okružje, pa su često obolijevale. Stoga biskup fra Alojzije Mišić traži osnivanje novicijata u Mostaru, što je i učinjeno godine 1923. Provincija se osniva tek 1932. godine.

Nakon osamostaljivanja, provincija doživljava svoj uspon i procvat, što je zaustavljeno u godinama poslije II. svjetskog rata, posebice 1949., kad je provinciji zaprijetilo uništenje. Godine 1948. ukinut je novicijat, ali je ponovo osnovan 1954. u Bijelom Polju. Od tada provincija iznova počinje doživljavati svoj uspon brojčano, a i materijalno se oporavlja.

Karizmu Družbe - život po Evanđelju u redovničkoj zajednici iz ljubavi prema Bogu i po Franjinu duhu pokore, veselja i jednostavnosti, odgoj mladeži, te obavljanje drugih apostolskih djela u službi Crkve - sestre oživotvoruju različito prema danim prilikama. Odgoj mladeži u provinciji zaživljava kao prvotna zadaća, ali zajednica je otvorena za potrebe trenutka, pa u njoj dosta rano zaživljavaju i druge djelatnosti.

Apostolsko djelovanje

Rad u sirotištu prvo je apostolsko djelovanje Školskih sestara franjevki Provincije Svete Obitelji u Hercegovini. Ova djelatnost onemogućena je u komunističkom sustavu, da bi ponovo zaživjela tijekom Domovinskog rata.

Od izbijanja rata u Bosni i Hercegovini 1992. sestre okupljaju ratnu siročad i skrbe za njih. To prerasta u odgojnu ustanovu “Majčino selo” u kojoj danas sestre, uz tridesetak nezbrinute djece, skrbe i o drugim socijalnim slučajevima. U toj odgojnoj ustanovi sestre rade s djecom u dječjem vrtiću.

U doba stvaranja hrvatske države postupno oživljava i proširuje se rad s mladima, koji je bio zatrt tijekom komunističkog režima. Tako sestre pastoralno djeluju držeći vjeronaučne poduke u župi i u školi, u domovini i inozemstvu; vode crkvene zborove; organiziraju i predvode odgojno-molitvene seminare za djevojke; pripremaju radio-emisije s duhovnom porukom.

Ostale djelatnosti

Njega bolesnika djelatnost je koja je u Družbi zaživjela odmah iza odgoja mladih. U ovoj provinciji njega bolesnika započela je u prosincu 1929. U Mostaru je taj rad nastavljen i proširen poslije II. svjetskog rata radom u bolnicama, jedno vrijeme njegom bolesnika u privatnim kućama, radom s umobolnom djecom u domovima, njegom staraca u staračkom domu u Njemačkoj. Danas sestre rade u bolnicama i u ostalim zdravstvenim ustanovama te u staračkom domu u Njemačkoj.

Izrada crkvenog ruha bila je sastavni dio rada sestara u stručnim školama; danas se sestre još bave izradom crkvenoga ruha u dvjema radionicama.

Sakristanska služba i uređenje crkava zapažen je i vrlo kreativan rad naših sestara. Rad u kućanstvu u župama, u samostanima, u internatima djelatnost je kojoj su se sestre ponešto posvećivale i u vrijeme prije II. svjetskog rata. Poslije rata, pa sve do danas, to je postala gotovo glavna djelatnost u provinciji.

Socijalni i karitativni rad zaživio je u domovini tijekom Domovinskog rata, a u inozemstvu je to dodatni i usputni posao koji najčešće obavljaju vjeroučiteljice.

Naša osobitost je otvorenost za potrebe trenutka. Kad se tome doda i otvorenost, jednostavnost i veselost kao odraz franjevačke karizme i ovoga mentaliteta, onda je to kvaliteta koja zajednicu čini elastičnom i sposobnom za uklapanje u vrijeme i mentalitet.