U duhovnom centru "Marijin dvor" u Lužnici 25. i 26. svibnja 2011., na temu: Odgoj u suvremenim društvenim i redovničkim prilikama okupilo se više od 50 odgojitelja i odgojiteljica. Vijećanje je započelo molitvom srednjeg časa nakon koje je moderator prvog dana vijećanja, p. Dalibor Renić, DI, pozdravio je sve prisutne na početku jubilarnog, 40-og vijećanja, te je zatim dao riječ don Ivanu Marjanoviću, SDB, koji se u ime HKVRP-a obratio prisutnima.
Don Ivan se u svom pozdravnom govoru osvrnuo na temu vijećanja. Potaknuo je prisutne da sagledaju svoj život i poslanje u duhu teme te koliko je važno praćenje onih koje odgajamo. Istaknuo je da je praćenje zapravo kao drugovanje – to je život i suživot i dijeljenje onoga što mi jesmo. Odgoj je proces i služenje da netko tko je kandidat u redovničkoj zajednici postane ono na što ga Bog zove. U tom smislu zajednica je neizbježna. Naglasio je da nismo mi prvi odgojitelji nego Bog – Duh Sveti i sve ono što Bog čini i prije nego je nas pozvao da budemo pratitelji tim osobama. Svima je poželio uspješan rad.
Potom je moderator najavio s. Valentinu Mandarić, franjevku od Bezgrešne, predavačicu prvog dana vijećanja.
Prvi dio predavanja s. Valentina Mandarić posvetila je analizi ambijenta u kojem mladi žive i koliko je važno znati tko oblikuje današnjeg mladog čovjeka. Potakla je sudionike na promišljanje o utjecaju konzumizma na mlade, o utjecaju medija i virtualnog svijeta na stavove mladih općenito i onih koji dolaze u naše zajednice. Predavačica se osvrnula i na religioznost mladih. Može li netko bez vjere slušati u zajednici? Može li bez vjere živjeti zajedništvo? Zatim je zaključila kako dijagnozu svi znamo, a ozdravljene? - Odgovor je našla u odnosu prema vjeri. Vjerujem li ja ili ne?! Vjeruje li mladi čovjek ili ne?!
Drugi dio predavanja s. Valentina je posvetila problematici: Na koji način nas vide mladi koji osjećanju poziv.
Zatim je predstavila anketu pod nazivom: "Moje viđenje redovnika i redovnica". Analizu je napravila među 155 studenata. Jedna skupina studenata koja bolje poznaje redovnički život – to su studenti sa KBF- a, druga skupina studenata je sa Hrvatskih studija oni koji manje poznaju redovnički život. Studenti su odgovorili na nekoliko pitanja. Predavačica je anketom htjela odgojiteljima predstaviti sliku redovništva kakvu ju vidi skupina mladih. Zaključilo se da je prema nekim mišljenjima slika realna a prema drugim nerealna, prekritična. Ono što su mladi poručili redovnicima je radosno svjedočenje pripadnosti Kristu. Uslijedila je diskusija i pitanja sudionika.
U popodnevnom dijelu programa odgojitelji su se okupili na rad po skupinama. Rad se temeljio na produbljivanju ankete s. Valentine Mandarić.
Slijedila je sv. misa sa večernjom molitvom. Nakon večere uslijedilo je druženje i rekreacija koju su pripremile sestre Karmelićanke Božanskog Srca.
Drugi dan vijećanja započeo je kratkom molitvom u 9 sati.
S. Matija Pavić, ASC, moderatorica 2. dana vijećanja dala je riječ don Ivanu Marjanoviću koji je predstavio p. Luisa Rosona, SDB, profesora na Papinskom sveučilištu Salezijana, koji je održao predavanje na temu: "Praćenje i prosudba zvanja."
Don Luis Roson je svoje predavanje započeo govorom "Što praćenje nije!" Naglasio kako praćenje nije upravljanje, praćenje nije poučavanje, praćenje nije pokretanje, niti utjecanje. Pastoralno praćenje nije neka tehnika niti profesija. Pratiti ne znači ostvarivati se, nego služiti, praćenje nije terapija. Onaj tko prati ne treba izigravati „spasitelja“. Pratiti nije „stalno činiti isto“, to je umijeće i umjetnost praćenja nikada se ne može potpuno naučiti.
Drugi dio predavanja bio je na temu: "Pratiti mlade u kršćanskom iskustvu Boga." Nameće se pitanje žele li mladi dosita biti praćeni? Koji je cilj praćenja? Kako shvatiti i ostvariti praćenje?
Naglasio je koliko je važno otvoriti se iskustvu stvorenosti i ograničenosti, odgoj za osjećaj odgovornosti te motivirati intelektualno promišljanje i nužnost donošenja odluka. Voditi odgajanika prema besplatnom zalaganju te molitvi kao vrhuncu vjere. Osvrnuo se na znakove iskustva Boga u osobi i životu mladih. Treći dio predavanja don Luis je posvetio Praćenju i prosudbi zvanja, te je istakao da je protagonist zvanja prvenstveno Bog i Njegovo djelovanje , zatim pratitelj zvanja i pozvana osoba.
Kriterij za razlučivanje zvanja jest Isus, koji nam je rekao - prepoznat ćete ih po njihovim plodovima. Uvijek su djela kriterij zvanja, ali odgajatelj, tj. pratitelj u svemu treba imati strpljivost, rekao je predavač.
Nakon predavanja uslijedila je diskusija u kojoj su odgojitelji postavljali pitanja obzirom na iznesenu problematiku praćenja zvanja a također i o drugim pitanjima kao što su: Kako pomoći mladima odgajati volju? Kako koristiti medije i mladima pomoći da ih koriste razborito? Kako hoditi u razlučivanju i kako doći tamo kamo Gospodin poziva? Zatim su postavljali pitanja o projektu života. Predavač je naglasio da je projekt života samo posrednik. Projekt je potreban, koristan ali ne stvara čuda, on je samo sredstvo koje činimo da preko njega dođemo tamo gdje trebamo doći.
Uslijedio je rad u 3 skupine po odgojnim fazama: kandidatura, novicijat i postnovicijat.
Nakon rada u skupinama uslijedilo je iznošenje zaključaka i mogućnost pitanja.
Na samom kraju vijećanja, predsjednica HUVRP-a s. Marija-Ana Kustura uputila je svoju riječ odgojiteljima te zatvorila 40. jubilarno vijećanje redovničkih odgojitelja. Zahvalila je svima što su svojim dolaskom i zauzetim radom pokazali koliko im je važan odgoj. Zahvalila je svima koji su sudjelovali u organizaciji i pripremi vijećanja. Istakla je kako je posebna odgovornost odgojitelja – kako mladima posredovati sve vrijednosti, onaj dragocjeni kamenčić koji će ugraditi u sliku Crkve. Zaključila je da osoba koja radi na osobnoj izgradnji znat će pomoći i drugima.
Nakon toga sudionici Vijećanja su zahvalili Gospodinu u molitvi večernje i slavlju Euharistije za sve dobro koje su primili te se u molitvi sjetili i svih pokojnih odgojitelja.
