Vijesti - 41. vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica

Na 41. vijećanju redovničkih odgojitelja i odgojiteljica 24. i 25. travnja 2012. u Lužnici, u Duhovnom centru Marijin dvor, okupilo se oko pedesetak sudionika koji su uz pomoć predavača razmišljali na temu: Odgoj za emocionalnu i duhovnu zrelost. Moderatorica prvog dana s. Ljubica Stjepanović predstavila je sadržaj prvog dana Vijećanja i najavila predavačicu, s. Klaudiju Todorić, ŠSF, psihologinju. Tema njezinog predavanja je bila: Odgoj za emocionalnu zrelost.

S. Klaudija je u uvodu u svoje predavanje pozvala sudionike da se emocionalno odrede postavivši jednostavno pitanje: GDJE SI/SAM? Svratila je pozornost na važnost ovog pitanja te nužnost da se osobe na neki način odrede prema samome sebi i prema drugima; da dođu u kontakt sa sobom. Emocije osobu navode na određeno ponašanje. Stoga je jako važno odrediti emocije: prema sebi, prema drugima, prema svojoj zajednici, prema službi koju obavljamo, prema poglavarima, prema odgajanicima, Crkvi… Govorila je o različitim aspektima ljudske zrelosti kao što su fizička, seksualna, intelektualna, emocionalna, moralna, socijalna i duhovna te kako nije lako odrediti definiciju zrele osobnosti jer je ona nužno pod utjecajem sociokulturnih čimbenika, a određena je osobnim i društvenim sustavom vrijednosti. Za osobu se može reći da je zrela kada kod nje prevladavaju zrela ponašanja prema sebi, drugima i svijetu. Zrelost je proces koji zahtjeva stalni rad na sebi, rast, prilagođavanje i pronalaženje sebe kroz formiranje vlastitih stavova i filozofije života. Istaknula je da emocije nose uglavnom važnu poruku, što znači da ih moramo biti svjesni, osluškivati ih i istraživati da bismo vratili naše izvorne kvalitete. (Iza čega se skrivam i zašto?)

Predavačica je naglasila važnost odgoja za emocionalnu zrelost. Temelji se dobivaju u obitelji, a sve ostalo je nadogradnja. Ključne kvalitete emocionalne zrelosti su: samokontrola, mudrost, neovisnost, samopoštovanje, samopouzdanje i unutarnji sklad. Naglasila je kako je više nego ikada važno da redovnici/-ice budu emocionalno zrele osobe, a posebno je zahtjevna uloga odgojitelja u redovničkim zajednicama. Za takvu ulogu odgojitelj sam mora biti emocionalno zrela osoba. Obratila se sudionicima riječima: Vi odgojitelji ste i modeli i učitelji emocionalne pismenosti vaših odgajanika. Emocionalno školovanje ili odgoj se događa kroz verbalne poruke, ali daleko više kroz ono što odgojitelj čini, kroz uzore u upravljanju vlastitim emocijama i reagiranja na osjećaje drugih.

Drugo predavanje održao je dr. Domagoj Štimac, dječji i adolescentni psihijatar. Dr. Štimac je iz svog dugogodišnjeg i bogatog iskustva rada s adolescentima iznio svoje izlaganje na temu: Pubertet, adolescencija, motivacija. Naglasio je da upravo oni koji rade u odgoju, odgajajući, mogu spoznati gdje se oni sami nalaze u tom procesu. Naglasio je kako u svom pristupu mlade ljude trebamo gledati kao osobe u procesu jer naša očekivanja znaju biti nerealna. Djeca ne mogu razviti empatiju jer im, oni koji bi im trebali dati pravi temelj, šalju poruku kako ovaj svijet nije siguran i povjerljiv. Adolescentna kriza je normalno stanje, jedan normalan period. Nepredvidiva je i oscilatorna. Adolescentima je važno da smo u tom periodu tu za njih te im budemo oslonac. Adolescenti od odgajatelja očekuju interes i pomoć kad ju oni trebaju bez nametanja. Njima je važno da ih se čuje, razumije, uvaži kao osobe. Ako im ne vjeruju oni koji ih odgajaju te ako oni koji odgajaju ne vjeruju u ono što rade, neće imati nikakvog uspjeha.

Popodnevni rad u radionicama vodila je s. Berislava Grabovac. Sudionici su radili radionicu: Kotač emocija. Rad se sastojao u prepoznavanju vlastitih emocija. Zatim su odgojitelji podijeljeni u sedam skupina pokušali pronaći deset koraka kako bi razvili put emocionalne zrelosti na temelju trenutnog stanja emocija koje se pokazalo na kotaču.

Prvi dan je završio slavljem sv. mise i Večernje molitve u kapelici dvorca koju je predslavio p. Stipo Balotinac, DI.

Drugi dan vijećanja započeo je također molitvom Trećeg časa. Moderator drugog dana, o. Stjepan Vidak, OCD, predstavio je program drugog dana i najavio predavača o. Darija Tokića koji nam je progovorio na temu: Odgoj za duhovnu zrelost. O. Dario je istaknuo kako je zrelost plodna faza u procesu svakog živog bića. Svako biće ima svoj početak, rast, zrelost i propadanje. Za zrelost je važan proces, nešto što se događa postupno stoga ona zahtjeva vrijeme i strpljivost. Treba dati vremena sazrijevanju. Plod zrelosti bi trebao biti - davati život za druge. Osnovno u procesu dozrijevanja ploda je da ne živi za sebe, nego kad dozrije da dalje prenose život. Zrelosti nema bez plodnosti. Isus kaže da nema veće ljubavi od one da tko život svoj da za prijatelje svoje. Predavač je naglasio kako zrelost čovjeku omogućuje da postigne svrhu svoga postojanja. Zrelost sa sobom donosi dimenziju da svako dozrijevanje mora biti autentično, ne može biti kopirano. Važno je načelo autentičnosti rasta. Svako stablo treba uroditi svojim vlastitim plodom, onim koje odgovara njegovoj naravi. Treba prvo upoznati narav svakog sjemena i poštivati ju te pomoći da to sjeme uzraste. Svatko ima svoj put duhovnog razvoja. Ne prilagođuje se sjeme vrtu, nego se vrt prilagođuje sjemenu. Uvjete u vrtu nastojimo prilagoditi sjemenu. Jako je važno da se onaj koji se bavi odgajateljskim radom ima vremena prepoznati o kakvom je sjemenu riječ. Potrebno je kvalitetno vrijeme koje će mu pomoći da upozna i kvalitete i nedostatke odgajanika. Odgovornost odgajatelja je da strpljivo i uporno upozna narav sjemena. Odgojna zajednica mora biti dobro pripremljeni vrt da prihvati sjeme. Treba pomno odabrati ljude koji će činiti odgojnu zajednicu. Za odgojnu zajednicu treba doista odabrati osobe koje imaju što ponuditi mladima koji dolaze. Ni vrt ni vrtlar ne daju sjemenu rasti. Bog daje rasti. Niti je što vrtlar, niti zemlja, nego Bog koji daje rasti. Vrtlar u vrtu stvara povoljne uvjete za rast sjemena, a sam rast djelo je Božje.

Drugi dio predavanja predavač je posvetio odgoju za duhovnu zrelost. Čovjek je zreo ako je slobodno otklonio zapreke Božjeg djelovanja u sebi. Sličnost s Bogom se ostvaruje po Duhu Božjemu; treba mu dozvoliti da on doista djeluje po nama. Naš život je sjeme u kojem Duh djeluje. Temeljna sličnost je da smo mi poput Boga, što mi više postajemo ljubav to smo Bogu sličniji. Predavač nam donosi Isusove pedagoške mjere na temelju Evanđelja: Prvo što Isus čini jest da poziva učenike da budu s njime – prva pedagoška mjera je primjer! Drugo što Isus čini jest to da učenike šalje propovijedati. Odgajanicima treba dati da se okušaju u tom – novicijat – da steknu vlastito iskustvo, to je druga pedagoška mjera. Isus i dalje računa s učenicima iako su se razbježali. Treći Isusov korak je da im je dao povjerenje – On im je dao vlast – On im je dao blagajnu, službu… Dalje što Isus čini je molitva; molitva za rast onih koje odgajamo da mogu donositi plodove. Odgajatelj mora biti molitelj za one koji su mu povjereni.

O. Dario je naglasio kako je istinski život u Duhu da budemo ono što jesmo. Mi taj primjer ne trebamo oponašati nego nasljedovati. Bog treba one zajednice koje donose plodove. Jako je važno afektivno ozračje u našim zajednicama. Zrelost je kad dajemo svoj život za druge. Zrelost je u nasljedovanju Isusa, u usvajanju njegovih osjećaja. Pozvani smo poticati osobe da mole, da steknu svoj odnos s Bogom. Odgoj za duhovnu zrelost počinje od činjenice da odgoj zahtjeva proces, zahtjeva strpljenje, povjerenje i kao takvo daje plodove.

Popodnevni rad je protekao u Radionici koju je animirala s. Berislava Grabovac na temu: Rast u duhovnoj zrelosti. Radionica se bazirala na temelju simbola biljke kojoj su potrebni uvjeti za rast. Na temelju simbola biljke odgojitelji su u skupinama pronalazili pojmove koji su im pomagali rasti u duhovnoj zrelosti i one koji su ih kočili, bilo na osobnoj razini ili razini zajednice. Kao rezime radionice, podijeljeni u tri skupine, odgojitelji su trebali napraviti skicu programa poticanja duhovne zrelosti.

Nakon radionica odgojitelji su se okupili na plenum u kojem su izrekli svoje vrednovanje o samom Vijećanju te dali prijedloge tema za slijedeće Vijećanje. Vijećanje odgojitelja zatvorio je predsjednik HKVRPP o. Vinko Mamić uputivši završnu riječ. Obratio se prisutnima kao predsjednik Konferencije i posebno istaknuo važnost ujedinjenja HKVRP i HUVRP.

Predsjednik je ohrabrio odgojitelje i uputio im riječi savjeta i podrške.

Vijećanje je završilo molitvom Večernje i slavljem sv. Euharistije koju je predslavio o. Vinko Mamić uz koncelebraciju nekoliko odgojitelja.