Vijesti - 44. plenarna skupština Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica

U Duhovno-obrazovnom centru “Marijin dvor” u Lužnici, 22. i 23. studenoga 2012. okupili su se poglavari muških i ženskih redovničkih zajednica i družbi na 44. plenarnoj skupštini Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP) kako bi, uz redovite plenumske zadaće i osvrte na rad u protekloj godini, razmotrili izazove sekularizacije, globalne i svakom društvu i zajednici inherentne pojave. 

Otvarajući skupštinu, predsjednik Konferencije, o. Vinko Mamić, OCD je istaknuo želju Plenuma da se posvijesti, učvrsti i usavrši redovničko jedinstvo u življenju nauka Isusa Krista u svom bogatstvu različitosti karizmi i kršćanskog djelovanja. Najavljujući temu Plenuma “Crkva i redovništvo pred izazovom sekularizacije” otac Vinko se prisjetio svog sudjelovanja kao slušača na nedavno završenoj Općoj sinodi biskupa na kojoj se promišljajući o novoj evangelizacija puno govorilo i o izazovu koji pred Crkvu stavlja sekularizacija društva kao globalna pojava, gotovo jednako prisutna u Africi i Aziji kao i u Europi i Sjevernoj Americi. Na sinodi se o sekularizaciji govorilo ne samo kao o nečemu što dolazi izvana i prijeti Crkvi, nego kao stvarnosti koja se nalazi i unutar same Crkve, prisutna u svijesti i djelovanju, djelatna u životu kršćana.

Glavno predavanje na Plenumu prvoga dana održao je mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački i predsjednik Vijeća HBK-a za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života na temu “Crkva i redovništvo pred izazovom sekularizacije.” Pozdravljajući biskupa i zahvalivši mu se na dolasku i predavanu o. Vinko je iskazao uvjerenost redovnika i redovnica “da će nam pomoći u nalaženju pravog puta i ohrabriti nas u nastojanjima oko desekularizacije i nove kristijanizacije nas, naših zajednica, društva i svijeta u cjelini. Vjerujemo također da nas izazov sekularizacije može potaknuti da i sami postanemo izazov, izazov onih koji nude više od alternative, izazov koji prerasta u sveopći poziv na život po riječi Onoga koji jedini može darovati život.”

Biskup Uzinić se zahvalio na pozivu i pozdravima uzvraćajući redovnicima i redovnicama pozdravom u ime Vijeća HBK-a za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.

Na početku upozorivši na postojanje više vrsta sekularizacije “osobito u smislu što se u našim crkvenim krugovima često izjednačavaju oblici sekularizacije” biskup je naglasio da takvo poimanje vodi do toga da sekularizaciju promatramo samo u njenom negativnom značenju, kao sekularizam - oblik sekularizacije koji “potpuno isključuje vjeru iz života ljudi, ne štiti religijsku slobodu, pluralističko društvo, to je pokret koji na neki način dovodi u pitanje demokraciju kao takvu zatvarajući društvo u njegovu lažnu samodostatnost”. Uglavnom se oslanjajući na promišljanja sociologa religije Željka Mardešića biskup Uzinić je istaknuo da želi govoriti o sekularizaciji i njenom pozitivnom značenju kao izazovu za pojedinca kojemu sekularizacija postavlja pitanje je li vjernik u svojoj nutrini. Na prvi pogled se može učiniti da sekularizacija na razinama društva i Crkve nije donijela niša pozitivno jer su upravo ove posljedice sekularizacije ono što nas kao vjernike muči i čini nesigurnima, ali Mardešić smatra da nije tako. Prema njemu sekularizacija, a s tim i spomenute posljedice, nije učinak ateizma ili iščeznuće kršćanstva nego je nužna, očekivana i zakonita posljedica samoga kršćanstva. Kršćanstvo je, kako tvrdi Mardešić, “bilo prvo u povijesti koje je posvjetovnilo svijet”, oslobodilo poganskog čovjeka od mitskog poretka i praznovjerja. Zato sekularizacija nije protivna kršćanstvu nego je, ako je ispravno shvaćana – ispravno je shvaćana samo ako priznaje Božje gospodstvo nad svim stvorenim i autonomiju koju je on upisao u samo stvorenje koja nije apsolutna nego uvijek pred očima mora imati Stvoritelja – zahtjev i posljedica biblijske vjere u Boga Stvoritelja. Ovakav pogled na sekularizaciju sekularizaciji daje novo značenje. Ona od neprijatelja koji nas želi uništiti i protiv kojega se trebamo boriti, postaje blagodat za kršćane i Crkvu. Čini to tako što je “prodrmala kršćanstvo od vrha do dna, pokazavši pritom da, osim što prividno ruši vjeru, još je više znade čistiti i mijenjati nabolje i ljudskije”. (Željko Mardešić, “Kršćanstvo i sekularizacija”, 257.) Sekularizacija kršćanstvo čisti od nekršćanskih sadržaja i od nekršćana koji su samo hinili kršćanstvo, pomaže da se iz kršćanstva ukloni ono što mu je strano i protivno, omogućuje da vjera prestane biti motivirana krivim razlozima ili prisila, a postane duhovan i slobodan čin uvjerenja. Sekularizacija kao proces postajanja svijeta svjetovnim ima dobre posljedice - pomaže svijetu da bude oslobođen utjecaja Crkve, ali pomaže i Crkvi da napusti podređenost svijetu. Sekularizacijom je svijet pomogao Crkvi, neizravno ju je prisilo da napravi ono što je propustila sama učiniti unutarnjom duhovnom obnovom i upozoravanjem na nedosljednost. Sekularizacija svima pomaže “da se osamostale i postanu slobodne i punoljetne osobe sposobne za razumski čin izbora i odabira u pluralističkom društvu”. (Željko Mardešić, “Sekularizacija i eklezijastična ideologija”, 341.)

Prikazavši bit Mardešićeva poimanja sekularizacije biskup Uzinić je istaknuo kako takav pogled na sekularizaciju smatra važnim jer “nam jedino taj pogled omogućava da prekinemo donquijotovsku borbu s vjetrenjačama suvremenih ponuda u pluralističkom društvu i u sekularizaciji konačno prestanemo gledati neprijatelja, a poznamo znak vremena koji će nam pomoći da se vratimo svojim izvorima i na vjerodostojniji način postanemo ono što smo pozvani biti kao kršćani, redovnice i redovnici, kao Crkva ... Makar i nisu znali za izraz ‘znakovi vremena’, ovo su u svojim vremenima učinili osnivači vaših redova koji su ono konkretno poslanja kroz koje je svatko od njih iščitavao osobiti način življenja poruke evanđelje za sebe i svoje sljedbenike prepoznali kao karizmu i poslanje za sebe i svoje redovničke zajednice. I nije nevažno uočiti da su gotovo svi oni odreda sveci jer je upravo to ono što dokazuje da njihovo biti kršćani i redovnici nije plod slučaja, nego slobodne i odgovorne odluke u svjedočenju vrijednosti ... Želimo li ih slijediti, a to je jedini način da redovništvo, a s njim i Crkva cjelini, odgovori izazovima sekularizacije i nastavi svoje poslanje u ovom svijetu, moramo se osloboditi svih onih povijesnih natruha koje su u našem životu učinile neprepoznatljivom ljepotu poruke evanđelja, osobito onog redovničkog poziva na evanđeosko savršenstvo ... Jedini ispravan put je iščitavati znakove vremena u duhu karizmi vlastite redovničke zajednice i u duhu tih istih karizmi, koje su nadahnute na evanđelju Isusa Krista i potrebi savršenijeg života, osobito kroz življenje evanđeoskih savjeta, pokušati zrelo, u slobodi i odgovornosti, odgovoriti izazovima ovoga vremena pokazujući svima koje susrećemo da se to doista isplati, da to doista vrijedi”, poručio je biskup redovnicima i redovnicama.

Na kraju se biskup osvrnuo na poruku XIII. opće redovne Biskupske sinode te koristeći misao sinodalnih otaca kao odgovor na pitanje kako se redovništvo danas treba postaviti u odnosu na izazov koju pred njega, a s njim i cijelu Crkvu, stavlja sekluarizacija, citirao je: “Posebni svjedoci … onozemaljskog obzora smisla ljudskog života u Crkvi i svijetu su oni koje je Gospodin pozvao na posvećeni život. Upravo zato jer su potpuno posvećene njemu u vršenju siromaštva, čistoće i poslušnosti, posvećene su osobe znak budućeg svijeta koji relativizira svako dobro ovoga svijeta. Neka s ove Biskupske sinode do te naše braće i sestara dopre zahvalnost za njihovu vjernost pozivu Gospodnjem i doprinosu kojeg su dali i daju crkvenom poslanju. Potičemo ih na nadu u teškim situacijama kroz koje i oni prolaze u ovim promjenjivim vremenima. Pozivamo ih da se afirmiraju kao svjedoci i promicatelji nove evangelizacije u raznim područjima života već prema karizmi svojih ustanova”.

U podne je u kapeli Duhovno-obrazovnog centra Lužnica slavljena misa. U zajedništvu s redovnicima slavlje je predvodio biskup Uzinić koji je u propovijedi, osvrćući se na Isusove tužne riječi nad Jeruzalemom: “O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!”, pozvao redovnike i redovnice da “pogled s Jeruzalema premjeste na nas same, pogled na ovo naše vrijeme i situaciju prividnog neuspjeha s kojim se suočavamo, a što označavaju sve one negativne posljedice sekularizacije i osobito sekularizma kojeg uočavamo i zbog kojeg bismo ljudima našeg vremena htjeli doviknuti, a i dovikujemo, što je ono što je najbolje za njihov mir. Moramo se, međutim, često puta suočiti s činjenicom da oni, poput Jeruzalema Isusovog vremena, sve jedno čine drugačije izbore, stvaraju kompromise koji će ih, a s njima i sve nas, prije ili kasnije dovesti do uništenja, što nam kao i Isusu, tjera suze na oči. Tu, međutim, ne smijemo zaustaviti svoj pogled nego ga trebamo spustiti na nas i na naše zajednice, ali i na Crkvu našeg vremena. U Godini vjere imamo zadaću prije svega sami ponovo susresti Isusa Krista, da bi ga nakon toga mogla navijestiti i posvjedočiti svima drugima.”

Nakon misnog slavlja povjerenstva HRVRPP-a su podnijela izvješća o radu za ovu godinu pri karaju. Večernjom molitvom završen je prvi dan Plenuma.