Vijesti - Adventska duhovna obnova za redovnice grada Zagreba

Tradicionalna adventska duhovna obnova za redovnice grada Zagreba održana je u organizaciji Povjerenstva za trajnu formaciju Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u nedjelju, 15. prosinca u crkvi sv. Franje. Promišljanje je p. Niko Bilić, DI započeo zazivom „Dođi Isuse, dođi“ kojim cijela Crkva vapi i uzdiše za dolaskom Gospodnjim. Prisutne redovnice i redovnike pozvao je, da ovo bude prigoda za duboki trenutak istine, smirenja, molitve.

Volio bih da bude prostora za one najsvetije, ali i najosjetljivije, najbolnije, najranjivije prostore u našoj duši, naglasio je, te posebno skrenuo pozornost na dva biblijska lika, tj. na dubinsko obraćenje proroka Jone i životnu školu Marte.

Kod proroka Jone želim da si konkretno postavimo pitanja za ispit savjesti „kad to mene u mome životu hvata mržnja i ljutnja; kako Gospodin sa mnom komunicira, i napokon što to mene više zaokuplja od Djeteta Isusa“, pozvao je prisutne, te podsjetio kako se u komunikaciji s Jonom, Gospodin kao i na početku kad je stvorio čovjeka zanima za njegovo stanje. Taj Gospodinov upit mogli bismo prereći  „Jona je li ti dobro što se ljutiš?“.

Pojašnjavajući, kako Gospodin želi ući u srce čovjeka, naglasio je, kako je to poglavlje jako dobro za duhovnost, jer obje strane dolaze do riječi, to je molitva, razgovor s Bogom. Ovdje vidimo, da kada ne uspijeva riječima, Gospodin kreće dalje. On se trudi, i kada ne može od Jone dobiti verbalni odgovor, pokušava doći do njegova srca na žestok način: jedan bršljan dat će mu hladovinu, i duša se Jonina mijenja, odjednom radost ga ispunja. Ali ako dođe crvić, uništi bršljan, a Jona opet u svojoj srdžbi. Uspjelo je Gospodinu da ga takve, da dođe do njegova srca, to je uspostavljanje komunikacije, kada više ne ide riječima, onda se traži neverbalna komunikacija, iskustvena komunikacija. Upravo to, sveta je najava, starozavjetna slika onoga što očekujemo ovih dana. Gospodin u svojem dijalogu s nama ljudima nije ostao samo na riječi, nije se samo pokazao u gorućemu grmu ili svetom oblaku, ili pločama saveza, nego dolazi kao utjelovljena riječ, iskustvena komunikacija.

Gospodin puno toga želi dati svome proroku, i on je dobro započeo kada na početku svoje molitve progovara realno s stanju svoje duše. U središtu svake je duhovne obnove sveta je prilika da i mi progovorimo svome Gospodinu o pravom stanju svoje duše. „Htio sam pobjeći, znao sam da si milosrdan i zato sam htio pobjeći, uzmi život moj, jer vidi da se nije po njegovu dogodilo“. A na kraju, kao da je Gospodin uspio Jona postade slušatelj. I nas Gospodin poziva u ovom adventu da pogledamo na temeljnu tajnu vjere, Božanski sudac, veliki siloviti, jedini do kraja pravedni dolazi na svijet kao dijete u jaslicama. Zato se pred njim s pravom mogu piti „kad to mene hvata mržnja, ljutnja. Kako Gospodin sa mnom komunicira kad više ne ide riječima, i što je to što mene zaokuplja više od djeteta Isusa“ posvijestio je p. Bilić.

U drugom dijelu podsjetio je na Martinu životnu školu, te naglasio kako upravo kod nje vidimo da je riječ o pravoj  Kristovoj učenici na kojoj se odmah vide plodovi obraćenja. Stoga, je to prigoda da se zapitamo „u čemu je meni Isus učitelj“ i potom „kako ja dovodim ljude Kristu, kako ja to činim“, te napokon „što je to jedno potrebno u mojemu životu“.

Kada kažem da je Marta Kristova učenica, krećem od onog poznatog Isusovog zaziva„Marta, Marta“, rekao je p. Bilić, te pojasnio kako biblijski teolozi naglašavaju da kada Gospodin izgovara dva puta nečije ime, možemo stvarno govoriti o pozivu, jer riječ je o tome da ne samo da ga je pozvao, nego još ponavlja i potvrđuje njegov identitet pokazujući tako da je njegov božanski ulazak u život te osobe dubok, korijenit, da traži preokret, i da se odnosi na cijelu budućnost toga čovjeka. U tom kontekstu je podsjetio kako na još neke biblijske likove poput Ambrahama, Mojsija, Samuela, te naposljetku Pavla.

A što je to kod Marte? Svi mi naravno gledamo na Mariju koja je uzor slušanja, sva se dala na to da čuje Kristovu riječ, ali kad bismo se pitali što je to Isus Mariji govorio, morali bismo skromno reći „ne znamo“. No, dobro znamo što je Isus učitelj rekao Marti. Zahvaljujući njoj znamo da je jedno potrebno, rekao je p. Bilić, te naglasio kako Isus nije protiv služenja, već On samo upozorava Martu „jedno je potrebno, nemoj da ti to promakne“. Tako, zahvaljujući Marti znamo da ono što je Marija činila „pažljivo slušanje, kontemplacija, primanje“ da je to jedan dobar dio koji trajno vrijedi, koji ostaje.

Nadalje, upućujući na vrijednost Kristove pouke, p. Bilić je podsjetio drugi izvještaj o smrti Lazara.  Marta sada sluša, i kada je čula da Isus dolazi ona ide ususret, Marija, ostaje.

Velika promjena, korak naprijed. Naučila je lekciju, ali kako to biva, Gospodin Isus nikako ne razara narav. Ona ista Marta koja se je odvažila prigovoriti, koja je izrekla lukavu, diplomatsku molbu „Gospodine, ne mariš što me moja sestra ostavila“, ista ta Marta opet dolazi Isusu s prigovorom „Gospodine, da si Ti bio ovdje, moj brat ne bi umro“. To je žena koja spremna poduzeti inicijativu, poduzeti komunikaciju, ona otvoreno izriče svoj prigovor, ali u tom se prigovoru skriva velika vjera, posvijestio je p. Bilić, „Marta vjeruje, toliko ju je Isus uvjerio svojom poukom, da ona misli da je Isus jači od smrti.  'Gdje si Ti Isuse, tu ljudi ne umiru; da si Ti bio tu moj brat ne bi umro, ali i sada znam, što god zatražiš od Boga, bit će'. Marta u tom svom ljudskom prigovoru, otvorenosti, koji malo i prelazi granice protokola izriče vjeru u to da je Isus svemoćni zagovornik. Takvu osobu koju je doveo do te mjere, i te blizine otvorenosti i do takve vjere u Njegovu osobu sada Isus može odvesti dalje“.

Plodovi do kojih Marta dolazi, njezino obraćenje njezina škola koju je prošla s Kristovom dovodi je do toga da ona izgovara rečenicu po kojoj je uzvišena na istu razinu na kojoj se nalazi i prvak apostolski Petar, „Vjerujem da si Ti Krist“. To je rečenica Petrova po kojoj nastaje temelj Crkve, to je vjeroispovijest Martina. Njezina je vjera apostolska zato što vjeruje, kao što Petar vjeruje. Njezina je vjera apostolska zato što ona sada ide i prenosi sveti poziv svojoj sestri Mariji. Ona dolazi svoje sestre i izgovara rečenicu, tako omiljenu po našim kapelicama i redovničkoj duhovnosti „Učitelj je ovdje, i zove te“, naglasio je.

U tom kontekstu je redovnice i redovnike pozvao da se sjete Marte i da pogledaju na vlastiti život s pitanjem „u čemu je meni Isus učitelj; koliko sam ja napredovao u njegovoj školi“. Sasvim konkretno mogu napraviti ispit savjesti i gledati kako ja to dovodim ljude Kristu, kome sam ja ne mora biti riječima, nego svojim životom rekao „Gospodin je ovdje i zove te“, i napokon ono najvažnije, ono središnje što je to jedno potrebno, uistinu potrebno u mojem životu u ovom došašću 2013., rekao je p. Bilić, te nagovor završio s nekoliko molitvenih rečenica u Martinu duhu:

Dođi Gospodine i budi mi dragi gost,
pronađi Ti sam svu gostoljubivost srca mojega.
Pozovi me opet mojim imenom
kojim si me na početku zauvijek vezao uza se.
Daruj mi snage danas da svim srcem prionem uz ono jedno potrebno:
daj mi hrabrosti da sve drugo ostavim po strani,
da se svega toga odreknem.
Pouči me danas koji je to dobar dio u meni,
koji moram brižno čuvati,
jer je tvoj dar, jer mi u njemu daješ život.
Kada me hvata smrti strah,
kada u duši osjećam grobnu tamu,
dođi Gospodine: stani veličanstven preda mnom
i objavi mi tajnu svoje osobe, pokaži mi tko si Ti,
ovdje i sada, ne tek u dalekoj budućnosti.
Svesilni Gospodaru života,
nemoj me koriti zbog mojih prigovora.
Ti sam prošao si dolinom smrti,
stoga reci danas svoju moćnu riječ,
dozovi me iz mojega mrtvila,
oživi sve ono Tvoje što je u meni,
pa da onda idem i spremno nosim Tvoj poziv braći i sestrama. Amen.

Na kraju su svi zajedno otpjevali  Psalam 103.

Obnova je započela liturgijom časova – Večernjom koju je predvodio predsjednik Povjerenstva fr. Anto Gavrić, OP, a pjevanje su predvodile sestre dominikanke. Po završetku promišljanja p. Bilića, uslijedilo je pokorničko bogoslužje s prigodom za ispovijed.