Vijesti - Akademija u povodu 51. svjetskog molitvenog dana za duhovna zvanja

U organizaciji Povjerenstva za zvanja pri Hrvatskoj konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica i Povjerenstva za pastoral duhovnih zvanja Zagrebačke nadbiskupije u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u četvrtak, 8. Svibnja održana je prigodna akademija u povodu 51. svjetskog molitvenog dana za duhovna zvanja. Uz mnoštvo pripravnika za svećenička i redovnička zvanja i njihovih odgojitelja i odgojiteljica, kao i redovničkih poglavara i poglavarica akademiji je nazočio i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, pomoćni biskup Valentin Pozaić, predsjednik HKVRPP o. Vinko Mamić, OCD, rektor nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa mr. Anđelko Koščak i rektor Međubiskupijskog sjemeništa mr. Domagoj Matošević.

U ovoj prigodi bogoslovi Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu izveli su predstavu „Niti čujem, niti vidim“ u režiji vlč. Ivana Dodleka. Predstava je inspirirana životom i djelom gluhoslijepe osobe Helen Keller (1880.-1968.). Ona je unatoč svojoj bolesti, uz snažnu volju i natprosječnu inteligenciju naučila komunicirati s  okolinom. Usprkos svojim nedostacima uspjela je probiti svoju ograničenost. Bez osjetila okusila je svijet, ali i još dalje: naučila je vidjeti i ono što se očima ne vidi, čuti ono što se ušima ne čuje.

Predstava je osim poziva na razmišljanje o osobama koje susrećemo, a s kojima ne možemo uspostaviti kontakt, napravila i korak dalje. Naime, poziv je to za promišljanje i o jednoj drugoj vrsti gluhosljepoće, gluhosljepoći srca iz čega proizlazi mržnja, oholost, razbojništvo, ravnodušnost. Stoga se i mi možemo zapitati zajedno s glavnim likom „treba li i meni taj jezik mržnje, trebam li tim jezikom komunicirati s drugima“, te u konačnici „gdje je nestao čovjek“. U duhu riječi pape Franje „uvijek težite naprijed, utrošite život za velike ideale“, pred gledateljstvom se nižu osobe koje su tijekom povijesti, ali i u naše vrijeme svojom dobrotom liječili duhovnu gluhosljepoću, poput dvojice novih svetaca Ivana XXIII. i Ivana Pavla II., kao i bl. Alojzija Stepinca, bl. Marije Propetog Isusa, bl. ivana Merza, bl. Majke Terezije, bl. Miroslava Bulešića, sv. Leopolda Mandića, kao i mnogi koji su na putu prema časti oltara poput kardinala Franje Kuharića. Svi oni su se svojom dobrotom borili protiv duhovne gluhospljepoće, a nama je od njih  naučiti gledati i slušati i uz njihovu pomoć naučio čuti i vidjeti, da ne budemo oni koji  gledaju a ne vide, slušaju a ne čuju i ne razumiju.

Obračajući se okupljenima, kardinal Bozanić je Bozanić zahvalio bogoslovima što su približili molitvu „Gospodine, daj da progledam“.  Da li vidimo, da li čujemo, da li dovoljno vidimo, da li rado čujemo? Zapravo i svjetlo vid i riječ i sluh se odražava u ljubavi. To je ključ Isusa Krista. Stoga,za njim mogu ići samo oni koji mole da progledaju i koji kada čuju i vide „peru noge“ drugima, rekao je kardinal. Nadalje, je naglasio, kako je svaki poziv, svako duhovno zvanje poseban, osobni odnos između Boga i konkretnoga čovjeka. Onaj koji se odazvao, onaj koji se pokušava odazvati, onaj koji želi ići za Isusom taj je povlašten. Dakako u poniznosti po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju. Zato molimo za zvanja, zato i hod prema cilju nek bude nošen tim zanosom „želim čuti, vidjeti, želim ljubav svjedočiti“, poručio je kardinal Bozanić.

U riječi zahvale povjerenik za pastoral duhovnih zvanja Zagrebačke nadbiskupije mr. Dubravko Škrlin Hren naglasio je, kako ovaj Dan zajedno već više godina organiziraju redovničko i dijecezantsko povjerenstvo za zvanja. Stoga je zahvalio s. Ani Begić predsjednici Povjerenstva za zvanja HKVRPP na suradnji.

Vjerujem da Bog ne može ne čuti i ne vidjeti iskrene molitve i vapaje, ali i konkretan rad brojnih i marljivih redovnika, redovnica i svećenika, a jednako tako i odanih vjernika laika koji svojom ljubavlju i dobrim djelima čine mnogo za duhovna zvanja, rekao je Škrlin Hren, te posebno istaknuo vjeroučitelje i njihov doprinos posvješćivanju važnosti duhovnih zvanja.

Iz  naših obiteljskih zajednica trebaju nam ljudi na koje će Gospodin svrnuti svoj pogled. On zna zašto poziva i koga poziva. Potrebni su nam svećenici, redovnici i redovnice koji su blizi svijetu u kakvom živimo, ne da bi se tom svijetu suobličili, već da bi ga lakše razumjeli, da bi se obostrano prihvaćali i takvom svijetu u kojem se možda nalaze poremećene ljestvice vrijednosti, pokazivali put prema vječnoj istini – prema Bogu, rekao je Škrlin Hren te svećenike i redovnice i redovnike pozvao da budu mladima jednostavnošću svoga života, pristupačnošću i blizinom, radosnim življenjem i iskrenošću, pomoć i podrška.

„Nemojmo se zatvoriti, niti zatvarati isključivo u naše župne kuće, sakristije, bogoslovije i samostane te kao pod staklenim zvonom živjeti neki svoj život. Iziđimo van. Budimo unutar današnjeg svijeta, i s Isusom ga mijenjajmo gdje je to potrebno. Nemojmo misliti da smo bespomoćni, da ne možemo ništa. Pa tko onda može išta učiniti, ako ne mi koji vjerujemo i koji nismo sami, već s Bogom?“

Na kraju akademije svi prisutni su zajedno izmolili Molitvu za duhovna i redovnička zvanja.

U programu je sudjelovao i Bogoslovski oktet. (mb)