Vijesti - Argumenti HKR-a: Važnost posta, pokore i žrtve

O važnosti posta, pokore i žrtve, kao svojevrsnom ispitu odluka koje se donose u nadolazećem vremenu korizme, razgovaralo se u emisiji Argumenti Hrvatskoga katoličkog radija 16. veljače.

Gosti emisije bili su povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije vlč. Kristijan Tušek, župni vikar Župe Presvetog Trojstva u Karlovcu i pokretač Exitusa fra Mate Bašić i franjevac konventualac sa zagrebačkoga Svetog Duha fra Stjepan Brčina.

Fra Mate je istaknuo da je za početak važno razlikovati post od nemrsa. “Post je bilo koje odricanje od bilo čega. Ne mora biti vezano samo uz hranu, nego može biti odricanje od nekih navika i nečega što čovjeka čini zarobljenim. Ovdje se prvenstveno se misli na hranu. Jednom u danu se do sitosti najesti i dva manja obroka. Toma Akvinski. Nemrs: kroz to vrijeme se odričemo mesa i onog što je mesno, mlijeka u nekim tradicijima, ali i jaja. Crkva je iz čisto praktičnih i socijalnih razloga prozvala ribu onim što nije meso, ne da bi uvela neku drugu zabranu za mrs, nego što je htjela pomoći ribarima. Iz tih razloga počinje uvoditi ribu kao zamjenu, iako se radi o proteinima kao što su proteini u goveda. U Hrvatskoj ovisi o običaju nekog kraja. Bilo bi dobro onda kad je nemrs da se sudržimo od onoga što je mesno i mliječno pa i od jaja”, rekao je fra Mate Bašić.

Fra Stjepan je naglasio da bi istinski smisao odricanja trebao biti obraćenje srca. “Svatko od nas trebao bi danas razmisliti čega se treba odreći i s tim odlukama ući u duhovni ring. Važno je znati, ako nas ne bude post i pokora približavali Bogu onda nismo ništa postigli. Sveti Pavao govori o plodovima tijela i plodovima duha i to može pomoći ljudima u razlučivanju od čega postiti. Trebamo vidjeti dajemo li više plodove tijela ili plodove duha i onda se trebamo odricati. Nije isto odreći se primjerice čokolade, a ne moliti. Bolje je onda moliti i ne odricati se nečega drugoga. Na tom području gdje se trebamo suočiti sa svojim slabostima i strastima koje trebamo podložiti, trebamo postiti”, naglasio je.

Dodao je da ljudi ponekad budu frustrirani zbog svojih odluka koje donesu na početku korizme pa tako oni koji su pušači, ako se odreknu cigareta znaju biti frustrirani, ali ne treba im to zamjeriti, nego naprotiv čestitati jer žele promijeniti svoje navike, a to je ponekad teško. “Druga stvar je kada mi glumimo u postu i želimo da svi drugi vide kako mi postimo to je onda primjer farizejštine”, rekao je.

Vlč. Kristijan istaknuo je da si na početku korizme trebamo postaviti pitanje koje li nam uzdarje od ovakoga odricanja, ako čekamo Veliku subotu i Uskrs da sve to čega smo se odrekli nadoknadimo. “Ima li to dubinskog smisla bilo za mene bilo za drugoga? Naše odricanje je uvijek je usmjereno i na drugoga. Post, molitva i duhovna djela milosrđa su tri stupa koja su itekako povezana. Svakako da prvo ide u ono moje nutarnje i doći do moje slobode što je uvijek svima nama teško. Vrag tu se isto umiješa i postavlja pitanje čemu to i nemoj se trapiti. Treba biti ustrajan i sa sobom se posložiti i znati čega i zašto se odričem. Važno je vidjeti što sprječava moje srce da bude što sličnije Kristovom srcu i što sprječava da moje svjedočanstvo vjere bude konkretno i među ljudima autentično”, istaknuo je.

Na pitanje možemo li postiti bez molitve i obrnuto, fra Mate je naglasio da su post i molitva povezani i ne idu jedno bez drugoga. “Ako mi jedva čekamo ponoć da se možemo najesti, postavlja se pitanje ima li smisla naš post i naše odricanje. Smisao posta i obraćenja srca je nešto što od nas zahtjeva cjeloživotni napor i mora biti vezan uz molitvu. Stoga, ako je prisutan post, a nema molitve osoba će postati ohola, ali, isto tako, gdje je prisutna molitva, a nema posta i odricanja čovjek opet ulazi u oholost. Post i molitva moraju biti vezani. Postimo li samo da zadovoljimo neko vrijeme pa onda čekamo ponoć ili Uskrs da sve to nadoknadimo sve to skupa postaje jedan formalizam. Post mora biti nešto što je trajno i što nas mijenja za neko određeno vrijeme i koje pokazuje da se srce mijenja. Važno je očistiti srce, ne može se ulaziti u odricanje, ako se nije prije očistilo srce. Zato je ispovijed u ovome vremenu jako važna”, rekao je fra Mate.

Fra Stjepan je dodao da treba imati na umu da se u post ne ulazi svojim snagama. “Važno je znati da kroz vrijeme korizme i posta mora biti popraćeno molitvom. Duh Sveti nas vodi kroz post i molitva nas ujedinjuje s onom žrtvom koju činimo. Upravo se tu događa sukob savjesti i volje jer savjest je Božji glas u čovjeku, a naša volja nas često odgovara od puta kojim smo krenuli i tjera nas da odustanemo. Upravo molitva i snaga Duha Svetoga izvodi da ono što činimo i što smo uspjeli činiti ne pripišemo sebi i svojim snagama. Đavao jedva čeka da nas zaskoči, prevari i postavi neku zamku i zato nam je potrebna molitva kojom dobivamo mudrost i Duh Sveti nas vodi do spoznaje da prepoznamo od koga dolaze ti glasovi u nama. Post nije cilj nego sredstvo s kojim se borimo protiv Sotone. Isus post stavlja uz bok molitvi. Kada je čovjek u postu onda je oraspoložen za djelovanje Božje u srcu”, naglasio je.

Vlč. Tušek objasnio je da je pokora trapljenje, rad na sebi, zadovoljština odnosno prinos Gospodinu. “Stav poniznosti koja pred Gospodinom priznaje svoju slabost i svoju grešnost i želi to izmiriti s Gospodinom. Pokora meni koristi, čini me bespomoćnim i stavlja mi u srce stav da sam ovisan o Gospodinu i da ne mogu bez njega. Vraćam se onom izvoru i snazi i svemu onome što mi Gospodin želi dati”, istaknuo je.

A fra Stjepan posebno je pohvalio mlade koji su spremni na žrtvu i odricanje, iako se u društvu prikazuje sasvim suportono. “Mladi su spremni na žrtvu i sve više čine. Sve više ih se odlučuje na življenje čistoće i trebamo ih poticati na to. Spremni su poslušati  ono što im savjetujemo i trebamo ih naučiti da ono što čine u pokori kanaliziraju u životu. Spremni su mnogo toga učiniti”, rekao je.

“Od svećenika se traži autentičnosti i smatram da svatko govori svojim djelima. Sve ono što radimo u pastoralu i na ostalim područjima trebalo bi biti usmjereno na Krista. Neminovno je da se rodi navezanost na osobu, ali svećenik treba biti onaj koji usmjerava na Krista. U slučaju kada župnik napušta župu, zajednica bi trebala biti okupljena oko Krista i tako biti poticaj na promjenu i njemu i svakomu tko dođe. No, važna je usmjerenost na Krista”, zaključio je vlč. Tušek.