Vijesti - Benediktinski samostan sv. Marija

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je misno slavlje na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja, u crkvi sv. Marije kod benediktinki u Zadru.

Navješteno Evanđelje o ženama koje su prve došle na Isusov grob, koje su „stajale uz Isusov križ“, nadbiskup je povezao s duhom monaškog djelovanja koludrica. „Koludrice su također glasnice Uskrsloga, njegovo svjetlo i budne su u svijetu koji često spava“, rekao je.

Koludrice su također glasnice Uskrsloga, njegovo svjetlo i budne su u svijetu koji često spava, rekao je nadbiskup, istaknuvši da je njihovo geslo Ora et labora ‘Evanđelje na djelu’.

„’Moli i radi’ nije samo benediktinsko geslo, nego i  uskrsni način života, uskrsni hod“, rekao je nadbiskup te dodao da je „to dinamika žena iz Evanđelja. One su došle s uljima, znakom molitve, pobožnosti, vjernosti i kad su vidjele prazni grob, odmah su počele djelovati. Trčale su navijestiti učenicima radosnu vijest. Nisu se zatvorile u privatnu vjeru. Vjera ih je pokrenula“, kazao je.

Pravilo sv. Benedikta molitvu i rad sjedinjuje u jedan ritam života u kojem se Bog slavi u svemu. Poticaj sv. Benedikta: „’Ustani, ti koji spavaš, i ustani od mrtvih i Krist će ti svijetliti!’ je poziv na budnost cijelog života. Benediktinka bdije, u svakodnevici otkriva Božje lice, u šutnji sluša Riječ i radom služi Kristu“, poručio je nadbiskup.

Podsjetivši na poticaj sv. Benedikta: „Ništa neka ti ne bude preče od Krista“, nadbiskup je rekao da ni „žene s groba nisu mogle čekati“ niti su razmišljale je li prikladno, sigurno i razborito javiti učenicima da je Isus uskrsnuo. „Njima je Krist bio preči od svega. Zato su trčale“, istaknuo je propovjednik.

Evanđelist ne prikazuje žene kao pasivne promatračice, nego u pokretu, dinamici. „’Žurno su otišle’, jer srce koje je dotaknuto Božjom stvarnošću ne može ostati na mjestu. ‘Sa strahom i velikom radošću’, jer susret s uskrsnim otajstvom budi sveto strahopoštovanje i duboku radost. Ta dva osjećaja ne isključuju jedan drugog, nego su znak duhovne budnosti, svjesnosti da se dogodilo nešto božansko, što se ne može objasniti, ali ni prešutjeti“, istaknuo je nadbiskup, rekavši da je vjera tih žena bila „aktivna, plodonosna i odvažna“.

Susret žena s Isusom na putu, kad ih Isus pozdravlja „Zdravo“, a zatim ih šalje: „Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći“, pokazuje kako Isus prvi ide ususret ženama. „Ne čeka da ga one nađu, nego On prvi dolazi k njima. Dovoljno je da su povjerovale anđelu da je živ, uskrsnuo. U tome se očituje milosna inicijativa Božje ljubavi: Krist se objavljuje onima koji ga traže iskrena srca, koji srcem prihvaćaju navještaj Božje riječi. ‘Zdravo’ (grč. chairein) nije samo pozdrav, nego i poziv na radost, koju anđeo naviješta Mariji: ‘Raduj se, milosti puna!’“, rekao je nadbiskup.

Isti je korijen riječi chairein i charis, a znači milost – nezasluženi dar Božje ljubavi. „Ta milost nije plod našeg truda ni naše pravednosti, nego slobodna i čista Božja naklonost prema čovjeku. To je dar koji ne možemo kupiti ni zaraditi. Kristov pozdrav nije samo prijateljska riječ, nego nosi sa sobom Božju blizinu i milost koja preobražava srce i otvara novi život“, poručio je.

Riječi „Ne bojte se!“ nisu površna utjeha, nego duboka sigurnost, jer smrt je pobijeđena, rekao je nadbiskup. No, žene nisu primile samo utjehu, nego i poslanje po riječima „Idite, javite mojoj braći…“ (Mt 28, 10).

„Krist ih uključuje u dinamiku evangelizacije. One, koje su plakale kod groba, postaju suradnice Božjeg plana. Isus ih šalje. Nisu samo svjedokinje – one su djelatnice uskrsne zore“, rekao je nadbiskup, povezujući to s redovničkom stvarnošću.

Život koludrica je stalni hod sa živim Kristom koji ih susreće „u hodniku samostana, u tišini kora, u poslu, sabranoj molitvi i donosi im radost svoje prisutnosti. Ne prestaje im govoriti: ‘Ne bojte se’ jer zna njihove slabosti, umore, tihe borbe“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da su vjernost, molitva, žrtva i prihvaćanje svakodnevice benediktinki naviještanje Evanđelja koje mijenja svijet.

Nadbiskup je zahvalio koludricama za postojanu molitvenu potporu Nadbiskupiji, Crkvi i svijetu, kao tihoj snazi koja nosi mnoge ljude.