Vijesti - Biskup Šaško predvodio euharistijsko slavlje o spomendanu bl. Drinskih mučenica

Euharistijsko slavlje Treće nedjelje došašća, na spomendan bl. Drinskih mučenica 15. prosinca u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je  pomoćni biskupi zagrebački Ivan Šaško u koncelebraciji s mons. Lovrom Cindorijem i p. Petrom Galaunerom, DI. Uvodeći u slavlje, biskup je podsjetio kako ova nedjelja posebno naglašava radost, te razlog iste „Radujte se, jer je Gospodin blizu!“

To je radost koja ne pokazuje nametnutu veselost, nego ju se može osjetiti kao nositeljicu života, bez obzira u kakvim okolnostima živjeli. Znamo da je život bez radosti nepodnošljiv; vjera bez radosti je poput orgulja bez zraka, poput jela bez okusa… I iščekivanje u sebi nosi ljepotu napetosti između čežnje očekivanoga i sigurnosti dočekanoga. U tome ozračju radosti danas se spominjemo sestara Kćeri Božje ljubavi, blažene sestre Jule i susestara mučenica, kojima su vjernici sačuvali spomen pod imenom Drinske mučenice, naglasio je biskup, te posebno pozdravio nazočne sestre, članice Družbe. U ovoj prigodi im je i zahvalio za sav njihov trud i ugrađenost u život Crkve, a posebno za svakidašnju prisutnost i služenje u našoj katedrali.

One upućuju na svjedočanstvo koje je nosilo mučenice u njihovu svjedočenju radosti vjere, rekao je biskup Šaško, te pozdravio i don Antu Bakoviću, živoga svjedoka događaja mučeništva sestara, očevidcu smrti na obalama Drine, i gorljivomu promicatelja života u brzoj rijeci suvremenih neosjetljivosti za najveći dar.

U osvrtu na misna čitanja, u prigodnoj homiliji biskup Šaško je naglasio kako „ rijetko kao ove nedjelje može naići ne samo na ljepotu slika i poticaja, nego i na znakove nutarnjega gibanja“. U tom kontekstu je uputio na čak sedam uskličnika, bez ijednoga upitnika koje nalazimo prvome i drugom čitanju.

Kratki tekstovi s toliko naglasaka koji zadiru u dno ljudskoga bića. Uskličnici su to koji tješe, zbog preobrazbe koju Bog ostvaruje i očituje; uskličnici istodobno uznemiruju; u nama bude pitanja koja nisu izrečena. S druge strane, u Evanđelju, čak sedam upitnika – bez ijednoga uskličnika; upitnici koji odražavaju napetost, traže odgovore. Ali dok pitaju, u tim istim rečenicama možemo osjetiti i uskličnike, posvijestio je, te usredotočujući se na lik Ivana Krstitelja, naglasio je, kako on „zna koga čeka, ali, poput svih proroka, ne poznaje pojedinosti, detalje o vremenu ostvarivanja. Zato nije lako biti prorok: pozvan od Boga naviještati Istinu, onu koja mu ne pripada i dolazi odozgor; istinu koja uznemiruje slušatelje; poznavati put, ali ne i postaje na tome putu, nepredvidivosti; znati odakle se polazi i što je cilj i moći samo usmjeriti one koji te pitaju. Zato Isus odgovara odgovorom koji je Ivan očekivao; Isus odgovara znajući da će Ivan razumjeti i osjetiti radost koja mu daje snagu i dalje gubiti i – doslovno – izgubiti glavu za ono za što je davno izgubio srce; za onoga komu se posve predao“.

No, riječi upućene Ivanu, još su snažnije upućene nama, da se ne bojimo poziva proroka koje nam je dano u sakramentu kršćanske inicijacije, rekao je biskup Šaško, te nastavio „kao kršćani smo u svijetu koji ima nove 'makeronte'. Svakomu je ponuđeno da bude trska koja se ljulja, nestalna i nesigurna; da bude dio isprazne pojavnosti, da sebe smješta među pametnije i bolje, zaslužnije i sposobnije (u ljutnji, ako se nešto ne odvija kako je zamislio). Ali, svakomu je ponuđeno da posluša čežnju koja se ne sablažnjava Isusovim pozivom, spremni se suočiti sa svime i svima koji žele zatomiti kršćanski, katolički proročki glas, zatvoriti nas, udaljiti od našega poziva. Mi poznajemo Onoga koji je došao i koji dolazi i koja je cijena njegova prihvaćanja. Svojim mirom izražavamo radost zbog toga što je dokinut strah i ropstvo i da smo zahvalni Bogu koji nas čini dragocjenima po daru koji niti jedan vladar na zemlji ne može postići sa svom silom koja mu je na raspolaganju. Znamo da je radost lijek koji može izliječiti naše bližnje, društvo, zatrovanosti i sukobe“.

Nadalje je, naglasio, kako u ovome slavlju osjećamo da se u mješavini upitnika i uskličnika osjeća Isusov odgovor koji se tiče svakoga vremena, s nekim novim preobrazbama: Ivane, oni koji nisu čekali nikoga; obeshrabreni i poniženi životnim neprilikama i lažnim radostima, počeli su se nadati i vjerovati u Onoga komu si pripremao put. Blaženici i sveci, pak uvijek pokazuju odražaj Radosne vijesti. Osobito su mučenici i mučenice lako prepoznatljiva utjelovljenja proroštava i Isusove ljubavi koja živi i u ovoj našoj nedjeljnoj euharistiji.

Blažene sestre Kćeri Božje ljubavi, čije su živote drugi htjeli utopiti u hladnoći i tami riječnih voda; kojima je pustinja duše namijenila patnju i poniženje, postale su ljiljani koji cvatu, za Crkvu, za naš hrvatski i sve druge narode. Bila im je nakana ugasiti, utopiti njihove živote, a mučitelji su, ne sluteći to, posijali mladice života. Uronjene u tamu voda, uskrsnule su na slabu, ostavivši nam poveznicu s našim krštenjem. Jer, svako je krštenje umiranje grijehu i preporod na novi život. Neizrecivoj muci dana je slava i divota ljepša od Karmela i Šarona. One su na zemlji vidjele Gospodina koji je ušao u njihove živote i koji im je dao snagu da ukrijepe ruke klonule i učvrste noge klecave (usp. Iz 35). Po tome su i nama ostavile ohrabrenje, a kao blaženici i svoj zagovor, naglasio je propovjednik, te ponovno izrazio radost nazočnosti svjedoka u čiji je život utisnut pečat toga mučeništva.

Dragi don Anto, u Vama ne vidim samo časnoga subrata koji se nije štedio za svoj narod, nego i strpljivoga proroka, po riječima svetoga Jakova iz današnjega drugog čitanja. Niste bili trska koja se povija; osjetili ste težinu sustava kojima nije stalo do istine i dobra. No, danas u vama vidimo i trag blizine Drinskih mučenica, a sami svjedočite o iskustvu njihova zagovora u raznim istragama i zatvorima. Dok ste kao stajali na pragu smrti, znali ste da je uz vas snaga života, rekao je biskup Šaško, te podsjetio kako don Anto – proročki se oslanjajući na snagu mučeništva – upozorava na područja za koja treba moliti zagovor blaženica i slijediti njihov primjer.