Vijesti - Blagdan bl. Ozane Kotorske proslavljen na Trnju

Blagdan prve hrvatske blaženice Ozane Kotorske, zaštitnice samostana dominikanki na Trnju, proslavljen je u utorak 27. travnja u crkvi Krista Kralja.

Misno slavlje predvodio je provincijal Hrvatske dominikanske provincije o. Slavko Slišković u zajedništvu sa subraćom dominikancima te župnikom vlč. Ivanom Filipčićem. Pjevao je mješoviti zbor.

Na početku misnog slavlja, obraćajući se štovateljima bl. Ozane, župnik Filipčić posebno je zahvalio dr. o. Slavku Sliškoviću, profesoru na KBF-u Zagrebu, koji je došao predvoditi misno slavlje umjesto najavljenog gospićko-senjskog biskupa Zdenka Križića. On nije mogao doći zbog smrtnog slučaja u obitelji. „Pogledajte Ozanin lik ovdje ispred ambona, u krilu joj je raspeti Krist. Tom anđelu grada Kotora i našeg samostana, Krist na križu bio je knjiga života iz koje je crpila posebnu snagu i znanje. I nas danas poziva da toj duhovnosti križa otvorimo svoje srce i živimo s više nade, pouzdanja i predanja“, zaključio je župnik Filipčić.

O. Slavko se u propovijedi osvrnuo na vazmeno vrijeme te naglasio kako svece i blaženike slavimo i častimo upravo zbog vjere u Kristovo uskrsnuće, „jer vjerujemo da oni koji su s njime živjeli na zemlji, da onda zajedno s njime žive i u vječnosti“. „Oni nas kod Boga zagovaraju da i mi idemo tim putem koji će nas dovesti do vječnoga zajedništva i s njima i s Gospodinom. U tom kontekstu možemo promišljati život bl. Ozane Kotorske, koju danas slavimo“, rekao je. Propovjednik je potom naveo neke crtice iz života bl. Ozane. Prvi Ozanini životopisci, kazao je o. Slišković, spominju kako je ona iz ljepote prirode nazirala i čeznula za ljepotom Onoga tko je izvor te ljepote. Diveći se planini, šumi, vodi, cvijetu tražila je ljepotu Umjetnika koji je sve to stvorio i oblikovao. Bio je to početak njezina traženja Boga, ali i ne znajući, bio je početak njezina života u dominikanskom Redu koji također naučava da se Boga može spoznati i našim umom, našim razumom; da se iz stvorenih stvari može nazrijeti Onoga tko je stvoritelj, i jednako tako koji naučava da je potrebno našu narav staviti u službu Božje milosti i s njome surađivati.

Svatko od nas, nastavio je o. Slavko, ima nekakav dar, ima nekakav talent koji može staviti u službu Božje milosti i onda, surađujući s njom činiti ovaj svijet boljim i ljepšim, kako bi i drugi, promatrajući ovaj svijet, poželjeli upoznati Boga u kojega mi vjerujemo. Nije li to izvršenje one zadaće koju je Isus dao svojim učenicima i svima nama kad je rekao: Svijetlite tako da ljudi vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima. Takav način života će nas zasigurno dovesti do Boga, a to je i put nasljedovanja Blaženice koju danas častimo.

Propovjednik je nadalje pojasnio što je Ozanu najviše potaklo da izabere život samoće i pokore. Nakon dolaska u Kotor ona je, naime, osobito bila pobožna prema muci Kristovoj. U križu je prepoznala znak ljubavi. Nadahnjivale su je one svetopisamske riječi da je Bog tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca, da ni jedan koji u njega vjeruje ne umre. I stoga je odlučila svoj život suobličiti njegovu patničkom životu. Izabrala je put pokore, put odricanja, put siromaštva, put neudobnosti života.

U čemu nam jedna takva osoba može biti uzor, pitao se nadalje propovjednik. Što nam to Ozana može poručiti, kako bismo, po uzoru na nju, mogli živjeti?

Ima li smisla tako živjeti? Na prvi pogled, nema, nastavio je o. Slišković. Ali ako se sjetimo naše ljudske svakodnevice, onda ćemo lako prepoznati i vidjeti kako osobi koja pati nekada i ne možeš drukčije pomoći nego jednostavno dijeleći njezinu patnju, bivajući s njom u njezinoj patnji. I to je Ozana učinila. Ona se svojom patnjom približila Onome u kome je prepoznala ljubav. Željela je zajedno s njim patiti. Ali je također znala da patnja nije samoj sebi svrha. Nakon križa slijedi slava uskrsnuća. To joj je davalo snagu. A što je mogao Onaj kojemu je ona pridružila svoju patnju, nego i nju pridružiti slavi svoga uskrsnuća. Opet snažna pouka za nas. Ako se želimo suobličiti Isusu Kristu, ako smo spremni za one vrijednosti za koje je Isus Krist bio spreman i živjeti i trpjeti i umrijeti, i mi trebamo ponekad za njih i pretrpjeti. To su vrijednosti za koje treba nekada izložiti vlastiti život i po cijenu patnje. Ali to su neprolazne vrijednosti koje ne mogu umrijeti, koje su neraspadnute poput tijela bl. Ozane nakon toliko stoljeća.

Propovjednik je nadalje istaknuo još jednu Ozaninu pouku. Ona je znala u svakom patniku prepoznati lice Božje. Njezini životopisci bilježe „da se Ozana nije zatvorila da bi bila neosjetljiva za patnju svojih suvremenika, nego su k njoj rado dolazili na razgovor, kroz prozor ćelije, svi oni koji su trebali kakav savjet ili utjehu. Ona je molila za njih“. Dakle, nije bila zatvorena za patnje i potrebe ljudi, nego ih je znala prepoznati i na njih odgovoriti. Ozanu je naročito nadahnjivalo promatranje Kristove muke. Njega ‘satriješe za naše opačine i radi našeg je opravdanja morao umrijeti.’ Znamo, Isus Krist nije trpio samo za grijehe svojih suvremenika, niti za grijehe onih koji su živjeli prije njega, nego za grijehe čitavoga svijeta, pa i za grijehe nas koji smo, evo, večeras ovdje, rekao je o. Slišković i potaknuo sve da se, po Ozaninu primjeru i mi možemo zatvoriti, ne u neku ćeliju, nego „zatvoriti se svemu onomu što nas navodi na grijeh, što nas odvodi od dobra, što nas odvodi od Božje milosti“. Trebamo se ograditi od onoga što je zlo, što nije nužno za nas, a znamo da najčešće najviše snage, živaca i novaca potrošimo upravo na stvari koje nisu egzistencijalno potrebne. Pa treba se znati i od toga ograditi da bismo mogli bl. Ozanu nasljedovati. Tada ćemo živjeti i slobodnije i sretnije, radosnije i svetije kako je to bl. Ozana činila u onoj svojoj ćeliji. Ona je bila najslobodnija upravo kad je bila zazidana, jer joj nitko nije mogao ništa. Nitko joj nije mogao ništa uzeti jer nije ninašto bila vezana. Nije li to ostvarenje onih Isusovih riječi da mu nitko ne može život uzeti, jer ga on sam rado daje. Pa, budimo i mi spremni ugrađivati svoj život u njega, da bi kraljevstvo Božje bilo vidljivo na ovoj zemlji. Na tom će nam putu bl. Ozana zasigurno pomoći svojim zagovorom, zaključio je o Slišković, a objavljeno je na mrežnoj stranici Župe Krista Kralja u Trnju.