Vijesti - Blagdan sv. Frane proslavljen u crkvi Sv. Frane u Zadru

Blagdan sv. Frane svečano je proslavljen u crkvi Sv. Frane u Zadru u nedjelju, 4. listopada svečanim večernjim misnim slavljem koje je predvodio fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima čije je sjedište u zadarskom Samostanu sv. Frane. To je prvi franjevački samostan u Hrvatskoj osnovan za života sv. Franje, oko 1221. g. i među najstarijim je franjevačkim samostanima izvan Italije.

„Sv. Frani pripisuje se da je popravio dom, da je popravio Crkvu, da je Bog po njemu obnovio Crkvu. U duhovnosti sv. Frane uvijek stoje Sveta Trojica na prvom mjestu. Duhovnost sv. Frane je trojstvena“, rekao je fra Andrija, istaknuvši da svaki kršćanin treba čeznuti za duhom Božjim i njegovim svetim djelovanjem: „Kako nema života bez vode, tako nema kršćanskog života bez Duha Svetoga“.

„Sv. Frane stoji pred križem, u križu čita Božju bol, Božju patnju, Božji silazak k nama, u križu čita svoju ljubljenost. Sv. Frane hrani se plodom križa jer su mu grijesi oprošteni, jer mu je predan Duh. Sv. Frane sebe naziva neznalicom, ali on je izvrstan poznavatelj Svetog pisma. Najbolji tumači Svetog pisma nisu teolozi koji pišu knjige, ljudi koji znaju točno citirati, koji se bave književnim vrstama. Tumači Biblije su sveci. Tumači Evanđelja su sveci. Zato su sveci, pa i sv. Frane, najizvrsniji teolozi. On ima svetačko znanje koje mu je sam Gospodin ulio“, istaknuo je fra Andrija, govoreći i o odnosu sv. Frane i Crkve.

„Sv. Frane prihvaća Crkvu u svojoj običnoj dnevnoj pobožnosti. U središtu mu je Crkva. Za njega je Crkva isto što i Evanđelje. Crkva je oživljeno Evanđelje. Crkva je Evanđelje koje je iz slova, iz Riječi prešlo u način postojanja, koje oblikuje, živi, gleda, govori, žrtvuje se, ljubi, prašta. To je Crkva sv. Frani. On s Crkvom vjeruje, s Crkvom djeluje, osjeća. Za njega je osnovno načelo da se u svemu ravna po Evanđelju, odnosno po nauku rimske Crkve. Možemo reći da je sv. Frane uosobljena crkvenost“, poručio je fra Andrija.

Upozorivši da je „Crkva danas u krizi“, propovjednik je potaknuo: „Što tebi znači Crkva katolička? Što tebi znači nedjeljna zajednica vjernika koja se okuplja, crkva u kojoj si kršten, pričešćen, krizman? Je li to privatna pobožnost, što ti znači zajednica?“.

„Crkva je trajanje Isusa Krista po nama. To je utjelovljenje Isusa Krista. To je četvrti članak našeg Vjerovanja. Crkva je majčina utroba, zajednica vjernika koja svakog od nas, papu, biskupe, svećenike, nosi u svojoj utrobi i preporađa za Kraljevstvo nebesko. Zato čovjek ne može nego biti duboko ožalošćen kad vidi kako se postupa prema Crkvi“, rekao je fra Andrija, upitavši što mislimo o Crkvi, na koji način se u Crkvi klanjamo.

„Raspeti sv. Frani tri puta govori: ‘Frane, idi popravi moju kuću koja se ruši’. I on se radosno odaziva. Zanimljivo je primijetiti kako nije papa taj koji donosi novi duh u Crkvu, nego jedan siromah, neuki čovjek. Tako je često puta bilo u Crkvi. U Crkvi postoje dva krila, dvije strane, dva krila pluća: hijerarhijski, to je papa i proročki, to su sveci. Pape prepoznaju svece, onda usmjere njihovu karizmu i tako se Crkva uvijek obnavlja“, naglasio je provincijal Bilokapić.

Podsjetio je kako je sv. Frane ispočetka mislio da treba graditi, popravljati kamene crkve, no došao je do toga da je Crkva kuća Božja, zajednica vjernika. „Gdje su dvojica ili trojica sabrani u Isusovo ime, u ime Crkve, to je kuća Božja. Sv. Frane ne želi sam popravljati Crkvu, nego je želi popravljati s papom. Papa je ustanova Isusa Krista. Biskupi su ustanova Isusa Krista. S njima želi popravljati Crkvu. Poštuje biskupe, poštuje papu. Može mu se ne sviđati nešto kod njih, ali on je za njega papa, biskup. I sv. Frane ne gleda grijehe te osobe, nego gleda da ga je Krist tu postavio i da je on onaj koji kanalizira, usmjerava život Crkve i nauk. Tako Evanđelje po sv. Frani biva živo“, rekao je fra Andrija.

Sv. Frane otkriva Boga koji postaje vidljiv u njegovom tijelu, oblikovan je Riječi, povezan je s Kristom, ali ne apstraktno, nego u konkretnoj zajednici, u Crkvi, u bratstvu. „U konkretnom življenju je povezan s Kristom, tu je jedno s Kristom. Tako možemo reći da se po njemu na novi način utjelovljuje Krist, odnosno utjelovljuje se Crkva. Bio je uvjeren da treba čuvati, štovati, slijediti vjeru svete Rimske Crkve. Jer samo je u njoj spasenje. Na umoru sv. Frane kaže: ‘Budite vjerni Crkvi. Slušajte što Crkva govori’. Primite taj poklad koji je pošao od Isusa Krista, preko apostola, došao do danas i to predajte dalje. Za sv. Franu Krist nije neki moj Krist, nego naš Krist, Krist Crkve. Krista ne mogu imati ja. Ne mogu obnoviti sebe izvan Crkve, protiv Crkve. To sv. Frane kaže: Bog me obnavlja u Crkvi, u zajedništvu sa svetom Crkvom. Tako se uz njega rađa Crkva braće po modelu Isusa Krista“, istaknuo je fra Andrija, rekavši da je Crkva nadnaravna zajednica, božansko – ljudska zajednica koju je ustanovio Isus Krist, a mi smo njeni živi udovi. Sv. Pavao Crkvu naziva kućom Božjom. To je Crkva živoga Boga, otajstvena zbiljnost. Zaključno je provincijal Bilokapić potaknuo da franjevački treći svjetovni red, najbrojniji red u Crkvi, pronese Crkvu da bude prisutna u kući, na ulici, na radnom mjestu.

Crkva sv. Frane u Zadru posvećena je 1282. g. Prema predaji, na putu prema Svetoj zemlji, oko 1212. g., sv. Franjo Asiški zbog protivnih vjetrova zaustavio se u Zadru, u hospiciju sv. Antuna Opata iz kojega je nastao Samostan sv. Frane.