Vijesti - Blagdan sv. Maksimilijana Kolbea proslavljen u Zagrebu

Blagdan sv. Maksimilijana Kolbea svečano je 14. kolovoza proslavljen u istoimenoj zagrebačkoj župi na Bijeniku. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski u koncelebraciji s provincijalnim ministrom Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josipom Blaževićem, te tajnikom provincije fra Nikolom Šantekom, OFMConv., mons. Zvonimirom Sekeljem, župnikom župe sv. Antuna Padovanskoga i dekanom Gornjogradskoga dekanata fra Martinom Jakovićem, OFMConv., župnim vikarom župe sv. Antuna fra Josipom Ivanovićem, OFMConv. i domaćim župnikom fra Michaelom Pavićem, OFMConv.

Uvodeći u slavlje biskup Gorski vjernicima je čestitao blagdan župe te naglasio kako pred „sobom imamo sveca i zaštitnika koji nije negdje u dalekoj prošlosti, nego je suvremenik našega doba koji je kroz nezamislivu patnju, predavši svoj život za drugoga poslužio da nam bude uzor i zagovornik". U tom je duhu vjernike pozvao da preispitaju svoju savjest kako da velikodušno daruju svoj život, svoje sposobnosti, svoje vrijeme, svoju vjeru bližnjima oko sebe. Osvrćući se na riječi iz misnoga evanđelja „nitko nema veće ljubavi od ove, nego kad život daje za svoje prijatelje, a vi ste prijatelji moji", biskup je naglasio kako je to Isus izgovorio neposredno pred početak svoje muke, te je u prvom redu mislio na sebe. „Prije svega želio je apostolima objasniti razlog svoje smrti, a to je ljubav. Mislio je na sebe, jer je on položio život za svoje prijatelj tj. za nas, za one koji vrše njegove zapovjedi". U tom je kontekstu biskup prisutne pozvao na promišljanje tri područja života koji su nam darovani, posredovani, a naša je odgovornost da vidimo što ćemo s tim darom života učiniti.

Prvi dar je duhovne naravi koji nam je Isus zaslužio na križu, a to je neizmjerni plod njegova predavanja. „Zato mi možemo svaki puta u ispovijedi primiti oproštenje, nadati se nebu". Podsjetio je kako je taj dar duhovni, dar milosti nismo primili rođenjem, već krštenjem da od sebe milošću Božjom učinimo nešto novo i lijepo. „Stoga je ovo evanđelje poziv na promišljanje što smo učinili s tom klicom, je li ono gorušično sjeme u nama izraslo u stablo i donijelo plod. Ne zaboravimo: Isus nam reče 'niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao i postavio i rod donosite'. Htio je da živimo tu sa svojim obiteljima, u ovom našem gradu Zagrebu, u ovoj župi ovdje, u domovini Hrvatskoj, postavio nas je da idemo i donosimo rod. A koji je rod? Jesmo li prenijeli dar ljubavi, nadu, da se unatoč svim problema koje imamo uvijek nadamo i uvijek iz početka počinjemo s Gospodinom i s bližnjim?"

Drugo se pitanje veže za naš biološki život. Ne radi se o tome da se život položi odjednom. „Polaganje života, ugradnja svog života da bi drugi živio ponekad ne traje danima, tjednima, godinama, nego cijeli životni vijek. Nesebično darivanje vlastitoga života je obitelj, rađanje, a upravo na tom području prepoznajemo možda i uzroke demografske krize danas u Hrvatskoj. Mnogi će naći razne načine da se ne daje život. No, ako ne postoji unutarnja svijest da ono što smo primili kao dar da smo to dužni posredovati i umnažati bližnjemu, nikakve izvanjske sile i okolnosti neće promijeniti sebično stanje duha".  

Treće područje davanja života je društveno, rekao je biskup Gorski, te podsjetio kako se veliko polaganje života događalo u Domovinskom ratu. „Naši branitelji polagali su svoje živote za dobro bližnjih, za dobro obitelji, za dobro domovine, darovali su najveći dar i iskazali najveću ljubav. Kako brzo zaboravljamo taj izraz ljubavi za svoju domovinu, za svoje sugrađane. To nam se čini kao da je normalno, i da zbog toga ne moramo biti zahvalni. No, ipak to polaganje života obvezuje nas na izgradnju domovine prava, jasnih moralnih načela, kršćanske i ljudske solidarnosti, jednakih mogućnosti za sve".

Kriza - društvena, moralna, gospodarska - nije uzrokovana samo nekakvim izvanjskim čimbenikom koji dolazi sa strane, već je to znak da smo prezreli tuđu muku. Da nam ništa ne znače životi drugih, jer je sve na prodaju što je cijena života. Doista trebamo postati svjesni da živimo zato jer je netko za nas već dao život, položio svoje dane i svoje godine. Nije sebičnost zadržati samo materijalna dobra, sebičnost je zadržati svoj život, potrošiti ga samo za sebe, jer mi se ostvarujemo kao ljudi. Samo u odnosu na drugoga, na Boga i na čovjeka. I ljudski život vrijedi samo onoliko koliko je potrošen za čovjeka, za Boga, naglasio je biskup, te vjernike potaknuo na razmišljanje pitanjima „postoji li osoba za koju sa spreman dati život, postoji li ta vrednota samo ono za što se može umrijeti bez gorčine vrijedno je svakog napora, svake žrtve vrijedno je života". Danas slavimo sv. Maksimilijana redovnika, franjevca, svećenika velikog štovatelja Majke Božje, zauzetog propovjednika koji je izgarao za spasenje duša, milosrdan otac siromasima. Dao je svoj život na svakom području, jer što god je činio, činio je svom dušom, predajući se do kraja povjerenom mu poslu, bez zadrške, bez toga da nešto za sebe zadrži, predajući se Bogu i bližnjemu. Neka nas on koji se nesebično darovao, potakne na nesebično darivanje i biološko i duhovno, zaključio je biskup Gorski.

Nakon popričesne molitve riječ zahvale svima koji su se ugradili u slavlje patrona župe uputio je župnik Pavić. Biskup Gorski naglasio je pak da iako je ta župa mala, slavlje je veliko, te u tom kontekstu posebnu zahvalu izrekao uime Zagrebačke nadbiskupije franjevcima konventualcima za sve što čine za dobro vjernika u ovoj župi. Biskup je zahvalu za rad u župi izrekao i o. Paviću koji odlazi na novu dužnost. Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao župni zbor.