Vijesti - Blagoslov kapele i prostora samostana Srca Isusova i Marijina u Košutama

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić blagoslovio je na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka, kapelu i prostor samostana Srca Isusova i Marijina služavki Malog Isusa u Košutama.

U svečanom euharistijskom slavlju zaštitnika njihove splitske Provincije sudjelovali brojni svećenici koji su ili rodom iz župe Košute i Trilj, ili su na drugi način povezani sa samostanom, predvođeni župnikom Košuta don Frankom Prnjakom, gvardijanom samostana u Sinju fra Petrom Klapežom, don Petrom Dukićem i župnikom Trilja i dekanom Cetinskoga dekanata don Stipom Ljubasom. Uz redovnice predvođene vrhovnom glavaricom Družbe s. Marijom Banić i mnoštvo vjernika, slavlju su nazočili i dožupan Luka Brčić, gradonačelnik grada Trilja i saborski zastupnik Ivan Šipić te predsjednica gradskog vijeća Ivana Živaljić.

Svečanost je započela pjesmom djece iz samostanskog vrtića „Mali Isus“, a na početku misnog slavlja okupljenima se obratila provincijalna glavarica s. Anemarie Radan, pozdravivši sve nazočne i iznijevši kratku povijest samostana. Zahvalila je svim dobročiniteljima za velikodušne doprinose i sve oblike pomoći koji su doveli do izgradnje samostana i kapelice.

Upućenim pozdravima pridružio se i nadbiskup Barišić, kazavši kako nas ovaj događaj povezuje i ujedinjuje te nam otvara horizonte ljudskosti i vjere. U homiliji osvrnuo se na ulogu i važnost sv. Josipa, „čuvara Malog Isusa, čuvara Djevice Marije i posljednjeg patrijarha”. Podsjetio je da ga je Crkva od 9. stoljeća počela slaviti, godine 1870. proglašen je zaštitnikom Crkve, Hrvatski sabor ga je 1687. izabrao za nebeskog zaštitnika hrvatskog naroda, a papa Franjo ga je nedavno uveo i u euharistijsku molitvu. Premda se sv. Josip u evanđeljima spominje samo na početku, a kasnije isključivo u kontekstu Isusa kao drvodjeljina sina, njegova važnost i veličina je neupitna. Gospodin mu se objavljuje u snu i povjerava mu svoj plan pri čemu Josip ne ostaje na snu ili sanjarenju već je čovjek od djela.

„Josip ne sanja nego Božja stvarnost njemu postaje sadašnjost u kojoj on reagira. Božji plan treba učiniti, posvjedočiti sada, u ovom vremenu. Mariju treba uzeti za svoju ženu, treba bježati u Egipat, vratiti se… Čini ono što ga Gospodin poziva da učini. Može se reći da je Josip svojim životom onaj koji ostvaruje Božji san, Božji plan spasenja. Imao je ulogu zaštitnika, čuvara Sina Božjega. Bio je odgojitelj, pažljiv i tih, potpuno predan svome djelu.

Nije tražio sebe i svoje interese nego se je davao potpuno da Marija može biti majka i Djevica te da mali Isus može rasti i biti potpuno ostvaren kao čovjek”.

Naglasio je da je okosnica nazaretske obitelji bila molitva i darovanost u svoj poniznosti i skrovitosti, a život se odvijao tako da je Josip nestajao kako bi Isus mogao rasti. Pozivajući se na poslanje sv. Josipa, osvrnuo se na ljepotu i milost svećeničkih i redovničkih zvanja, na veličinu u služenju za dobro drugih te na vrijednost rada koji je način posvećivanja nas samih kao i naših obitelji i domova.

„Kuća je samo objekt s dimenzijama visine i širine, a dom je gdje su odnosi u tom prostoru. Potreban je kruh molitve, moliti u obitelji, svoju vjeru živjeti i svjedočiti. Tek tada i tako ono što gradite i u čemu živite postaje dom”, rekao je mons. Barišić.

Zazvavši Božji blagoslov na prostore samostana i kapelicu, zaželio je da po primjeru i zagovoru utemeljitelja Družbe služavki Malog Isusa, sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, to mjesto bude „žarište i svjetionik za obitelji koje žive u blizini i za sve one koji će navratiti, a osobito za one koji su potrebni i duhovne i materijalne pomoći”.

Na kraju misnog slavlja nazočnima se obratila vrhovna glavarica Družbe s. Marija Banić, i svoje zahvale za izgradnju samostana Srca Isusova i Marijina i kapelice uputila svima zaslužnima, naznačivši kako Bog ne mjeri kao čovjek te da je svaki prilog bio velikodušan jer „malo po ljudsku može biti veliko i mnogo po Božjem”. Izrazila je želju da taj samostan bude oaza molitve i žrtve, svjetlo svima u okolici i otvorena vrata potrebnima.

Prije svečanog blagoslova nadbiskup je čestitao služavkama Maloga Isusa uime svih drugih sestara i zajednica te još jednom naglasio važnost ovakvih i sličnih projekata za lokalne stanovnike, obitelji i djecu. „Mali Isus želi rasti i odrasti u svima nama. Ovo nadilazi granice ove naše male župe jer što je Božje nema granica jer Božja ljubav nema granica“.

Misu su pjesmom obogatile same sestre, a druženje se nastavilo i na domjenku gdje je kućna poglavarica s. Salutarija Đula simboličnim poklonom zahvalila svim uzvanicima.

Sestre služavke Malog Isusa osnovane su 1890. preuzimajući ponajviše brigu o bolesnima, nemoćnima i ostavljenima. U župu Trilj sestre su pristigle 1966. godine, a u Košute iz Trilja 1998. godine i nastavile sa svojim pastoralnim, karitativnim i društvenim radom. Sestre sudjeluju u pastoralnom životu župe Košute koja je postala samostalna 2012, a 27. rujna 2016. proslavile su pedesetu obljetnicu suživota i rada u župama Trilj i Košute. Od dolaska na te prostore pa sve do danas sestre su svojim radom obilježile život triljske, a potom i košućke župe, pa se s pravom može reći da bi povijest tih župa bez služavki Malog Isusa u duhovnom smislu bila osjetno skromnija. Tome svjedoče i plodovi, pa danas u Družbi diljem Hrvatske i svijeta živi i djeluje 61 sestra koje su rođene u župama Cetinskoga dekanata od kojih je iz Trilja 12, a iz Košuta 15 živućih.