Vijesti - Đakovačko-osječka nadbiskupija

Osobe posvećenoga života – redovnice i redovnici osječke regije proslavili su Dan posvećenog života na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu – Svijećnicu, 2. veljače misnim slavljem koje je u konkatedrali sv. Petra i Pavla u Osijeku predvodio župnik Matej Glavica.

Prije mise redovnici i redovnice molili su krunicu uz kratka razmatranja, a tijekom misnoga slavlja obnovili svoje redovničke zavjete. Uz vlč. Glavicu, koji je na početku mise blagoslovio svijeće, u koncelebraciji je bio fra Venancije Mihaljević, OFM, gvardijan franjevačkog samostana u osječkoj Tvrđi, a posluživao je časni brat, fra Miroslav Petrac iz istog samostana. Uz vjernike konkatedalne župe, na misnom slavlju sudjelovale su Kćeri milosrđa, Marijine sestre čudotvorne medaljice s provincijalnom poglavaricom s. Samuelom Markanović, Milosrdnice sv. Vinka Paulskog, Sestre Naše Gospe, Milosrdne sestre Svetog Križa s provincijalom poglavaricom s. Valerijom Široki i Bazilijanke te članice svjetovnog instituta Obitelj Malih Marija. Liturgijska čitanja pročitale su redovnice, evanđelje je navijestio fra Venancije, a liturgijsko pjevanje animirao je Zbor mladih konkatedralne župe.

„Želim vam osobito reći hvala jer ste i svojim redovničkim odijelom, a još više vjernim i revnim obdržavanjem svojih redovničkih zavjeta – siromaštva, čistoće i poslušnosti – svjetiljka izložena u ovom našem gradu, u kojem svjedočite da se isplati život posvetiti i predati Gospodinu. Vi ste to svjetlo s kojim Gospodin danas računa – kako bi i ovaj naš grad – kako bi ovu našu Domovinu i svijet, On mogao ispuniti samim sobom, svojim ognjem neugasivim“, rekao je redovništvu vlč. Glavica.

Govoreći o evanđeoskom ulomku Isusova prikazanja u hramu, konkatedralni župnik u homiliji je poseban naglasak stavio na Šimuna i Anu, ljude u poznim godinama – čija starost, kako je rekao, ocrtava njihovu vjernost u službi Bogu. Vlč. Glavica posebno je istaknuo četiri Šimunove kvalitete – pravednost, bogobojaznost, pobožnost i neposustajanje u nadi da Bog nije odustao od svoga naroda, da nije digao ruke od svoga naroda jer su stoljećima iščekivali Mesiju, a nisu ga imali prilike vidjeti. „Šimun je čovjek nade. On, dokle god mu se oči ne sklope, želi vjerovati da Bog nikada ne napušta čovjeka. I zanimljivo kako Bog uslišava ovu Šimunovu nadu i ovu njegovu čežnju. Vidimo to i u njegovu radosnom pokliku – Ma sada mogu umrijeti, na svoje sam oči vidio spasitelja svijeta. Moj život je dobio smisao. Moje oči vidješe spasenje tvoje – veli starac Šimun kličući Gospodinu – jer sam vidio svjetlost na prosvjetljenje naroda“, uputio je vlč. Glavica i pojasnio: „Šimun ovo ne može vidjeti fizičkim očima. On to vidi očima srca. Nutarnjim očima. I nekako će sveti Luka jasno sugerirati da je to vidio Duhom Svetim. Doživjeti Boga, iskusiti Boga u svome životu ne možemo samo tjelesnim osjetilima. Potrebna je otvorenost čitavoga našega bića, raspoloživost čitavoga našega života da bismo mogli vidjeti, prepoznati, spoznati i doživjeti Boga.“

Obraćajući se osobama posvećenoga života, konkatedralni župnik je poručio: „Drage sestre redovnice, braćo redovnici, i naš i vaš poziv jest također iskustvo djelovanja Duha Svetoga u našem životu. Kada bismo pričali priču o vlastitome pozivu, onda ne bismo mogli pričati priču o pohodu anđela, nekakvim direktnim Božjim riječima, ali bismo mogli pričati priču o svom nutarnjem raspoloženju, našoj otvorenosti, vašoj otvorenosti i raspoloživosti, da Bog i s vama, kao s Marijom i Josipom, kao sa Šimunom i Anom ispiše jednu lijepu priču o zajedništvu Boga i čovjeka. Zato danas, na dan posvećenoga života, želimo osvijestiti ljepotu onoga prvotnoga odaziva da Bogu pripadam i da Bogu služim. Iako su se godine nanizale ne bi se smio ugasiti žar prvotnoga Evo me na Gospodinom poziv…“ Za primjer je zatim istaknuo staricu Anu iz evanđeoskog ulomka, upućujući kako i osobe posvećenoga života, kao i Ana, često posjećuju hram, često su uronjeni u molitvu i trude se žrtvovati da bi proslavili Gospodina te je naglasio: „Važno je poput Ane ne posustati, ne pokleknuti, nego ostati vjeran u služenju Gospodinu.“