Vijesti - Dan posvećenog života u Požegi

Na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu – Svijećnicu, 2. veljače, redovnici i redovnice koji djeluju u Požeškoj biskupiji proslavili su u Požegi Dan posvećenog života. Program je započeo u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma, gdje je okupljenim redovnicima i redovnicama Ivica Raguž, dekan Teološkog fakulteta u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, održao izlaganje „Euharistija i redovništvo", u kojem ih je s jedne strane upozorio na opasnost da podlegnu onome što je nazvao „Šaulov sindrom" - gubitak svijesti o Božjoj prisutnosti, a s druge pak strane ih je pozvao da u svom redovničkom životu obnove stav strahopoštovanja prema svetinjama naše vjere, a osobito prema otajstvu euharistije.

Program je nastavljen molitvom Večernjih hvala u crkvi Sv. Lovre, tijekom koje je bila prigoda za ispovijed. Vrhunac proslave Dana posvećenog života bio je u katedrali na misnom slavlju koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević. Redovnice i redovnici s upaljenim svijećama ušli su u procesiju u katedralu i zaustavili se na njezinu ulazu. Biskup ih je pozdravio i čestitao im Dan posvećenog život, pozvavši ih da se sa zapaljenim svijećama u rukama zaustave pred činjenicom da ih je Gospodin Isus snagom svoga Duha pozvao i osposobio da karizmom svojih utemeljitelja budu ugrađeni u živi organizam njegove Crkve.

Na početku homilije biskup je podsjetio nazočne redovnice i redovnike na otajstvo njihova poziva, ustvrdivši da se oni koji ga vjerno žive ne mogu osjećati drukčije nego dobro, štoviše izvrsno. Rekao im je da se osim s otajstvom vlastitog poziva danas susreću s još jednim otajstvom koje se slavi na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu. Pojasnivši „da je otajstvo dublja razina života od one koju možemo dohvatiti umom ili nekim drugim našim sredstvima" odnosno „dubina našeg postojanja u koju nas je uključio Bog po Isusu Kristu", biskup je ustvrdio da „kad god se sabiremo s njime i oko njega na sveta slavlja postajemo dionici one stvarnosti koju je Bog za nas ostvario". Što je to otajstvo i kuda nas ono želi dovesti biskup je protumačio polazeći od današnjega evanđeoskog ulomka u kojem se opisuje židovski obred prikazanja dječaka Isusa u hramu - spomen na oslobođenje židovskog naroda iz egipatskog ropstva. Podsjetio je da sv. Luka u evanđelju tri puta ponavlja kako je starac Šimun čovjek pun Duha Svetoga i ima moć „vidjeti" te u Isusu Kristu prepoznaje pomazanika Božjega i Božje spasenje. Ustvrdio je da su ljudi kao starac Šimun dragocjeni, izrazivši uvjerenje da takvih ima i danas u Hrvatskoj, rekavši da su sestre redovnice, braća redovnici i sve drugi nazočni na slavlju upravo takve osobe, jer je i njih pokrenuo Duh Isusov da dođu na to slavlje te da i oni poput starca Šimuna u Isusu Kristu prepoznaju trostruku otajstvenu stvarnost: svjetlost za sve narode, slavu Izraelovu i znak osporavan, odnosno kamen spoticanja. 

Polazeći od Šimunove tvrdnje da je Isus Krist svjetlost naroda, biskup je protumačio da je svjetlost stvarnost u koju je Bog utisnuo otajstvenu moć da bude jača od mraka, ustvrdivši da je „Isus Krist svjetlost po tome što se na križu sav prikazao, predao za nas i pobijedio smrt". Svaka svijeća nas podsjeća da „svjetla ima onoliko koliko se svijeća troši, umire i nestaje", zaključio je biskup, usporedivši sa svijećom redovnike i redovnice koji po karizmi utemeljitelja svoje redovničke zajednice žive za bližnjega, žive po zakonitosti svijeće, to jest troše se kako bi svjetlo pobijedilo mrak. Naglasio je da se ta usporedba sa svijećom može s pravom primijeniti i na bračne drugove - koji se vjerni jedno drugom, u braku se troše i žrtvuju jedno za drugo, žive otajstvo ljubavi Božje gdje se kroz umiranje rađa život – kao i na sve one koji očima poput Šimunovih u bližnjima oko sebe vide Isusa Krista i žrtvuju se za njih. Završavajući homiliju pozvao je nazočne redovnice i redovnike da se ispune dubokom stvarnošću Isusov svjetla, da nikad ne pomisle odustati od redovničkog života, već da se obnove u vjernosti Bogu i budu s njime pobjednici.

Nakon homilije redovnici i redovnice su sa zapaljenim svijećama u rukama obnovili svoje redovničke zavjete. Na svršetku misnog slavlja biskup je zahvalio Bogu „što nam u Isusu Kristu trajno svjedoči svoju blizinu snagom Duha Svetoga", zahvalio im na molitvi i žrtvi ugrađenoj u dvadesetogodišnju Požešku mjesnu Crkvu. Zahvalio je prof. Ivici Ragužu za njegov doprinos u programu koji je prethodio ovom slavlju. Nakon mise redovnice i redovnici nastavili su zajedništvo u Domu sv. Ivana Pavla II. gdje je za njih bio pripravljen domjenak.