Vijesti - Dan posvećenog života proslavljen u Dubrovniku

Više od stotinu redovnica i redovnika iz svih redovničkih zajednica koje djeluju na području Dubrovačke biskupije okupilo se na proslavi Dana posvećenog života u subotu 31. siječnja u Dubrovniku, središnjem biskupijskom događaju u Godini posvećenog života.

„Put prema drugačijoj prisutnosti redovništva u Crkvi" bila je tema predavanja dr. s. Nele Veronike Gašpar, izvanredne profesorice na Teologiji u Rijeci, koja je okupljene redovnike potaknula na razmišljanje o potrebnim promjenama s obzirom da je i Europa, pa i Crkva u Europi drugačija nego u 19. stoljeću.

„Redovnički život oduvijek je bio svjedok Vječnoga", rekla je, uz ostalo, predavačica. „Biti to u svijetu koji je izgubio dimenziju vječnosti – može postati novi način prisutnosti muškaraca i žena posvećenoga života u našem vremenu", rekla je. Svako je vrijeme imalo svoje specifične poteškoće, pa i ovo naše vrijeme. Nije ih mudro izbjegavati, sanjajući ili idealizirajući prošlost, upozorila je. „Ovo je vrijeme u koje nas je Gospodin pozvao da budemo njegovi svjedoci, svjedoci života kojega on dariva čovjeku", poručila je okupljenim redovnicima i redovnicama s. Nela. Dodala je da promjene objektivno oslabljuju snage redovničke prisutnosti, primjećuje se sve više krhkost zajednica i djelovanja. Nekad je redovnički život davao dojam sigurnosti, bio je sposoban ohrabrivati svoje članove i crkvenu zajednicu, no danas ih mnogi vide slabima, ponekad nesigurnima, izgubljenima, a ponekad se čini i da on ide kraju. „Vrijeme je da poslušamo Gospodina", rekla je dr. Gašpar, da mu dopustimo da nas on pouči njegovom načinu promatranja povijesti. Ovo vrijeme može nam se činiti kao duga noć, ali onaj tko je poslan biti vođa zajednice ne smije se ograničiti na jačanje straha nego treba gledati vedro i s pouzdanjem u budućnost. „Nada nije neutemeljen optimizam, nije voljno uvjeravanje u bolju budućnost. Nada je krepost onih koji se uzdaju u Gospodina i koji slušaju njegov naum", pojasnila je. Kršćanska nada je uvijek čuvala od dva ekstrema: očaja i pesimizma te preuzetosti. Unatoč zabludama našega vremena, poput kršćanstva bez Boga, treba njegovati nadu. „Nada je dar Uskrsloga. Njegovati nadu možda je najskriveniji i najdragocjeniji zadatak na koji je posvećeni život pozvan u ovom vremenu. Njegovati nadu znači vjerovati da je Uskrsli doista uskrsnuo i da je smrt samo prijelaz u život. Njegovati nadu znači nastaviti predano i uravnoteženo apostolski djelovati, da se ponekad sije u suzama, a žanje u pjesmi", rekla je dr. Gašpar.

Pročelnik Vijeća za posvećeni život Dubrovačke biskupije fra Stanko Dodig pozdravio je na početku nazočne i predstavio predavačicu, a dubrovački biskup Mate Uzinić u svom obraćanju istaknuo je važnost buđenja redovništa u Crkvi kako bi onda oni probudili druge kršćane.

Svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup Uzinić, koji je i predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, slavljeno je ove godine u redovničkoj crkvi, crkvi Sv. Dominika u Dubrovniku. Na misi su redovnice i redovnici obnovili svoje zavjete.

Čestitajući im Dan posvećenog života, biskup je u homiliji istaknuo dva vida pročitanog evanđelja o Isusovom stišavanju oluje na moru, kristološki i eklezijalni te povezao to s porukama pape Franje za Godinu posvećenog života.

Podsjetio je i kako se odaziv osnivača i osnivačica redovničkih zajednica događao u situacijama kada su se na Crkvu i svijet sručavale različite oluje, poput oluje na Genezaretskom jezeru, pa se onda uslijedi tih oluja mogao dobiti i dojam da je Isus zaspao, da ga nije briga što se događa. Crkveni redovi rađani su u vremenima krize „kao svojevrstan Božji odgovor na ono što se događalo, ali sigurno i kao odgovor na krik koji se u takvim vremenima na ovaj ili onaj način pretvara u usklik: 'Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?'" „ I svaki put ponovo se, možemo to s pravom reći poučeni iskustvima povijesti vaših redova koja nam može biti i jest učitelj za sadašnjost, kroz njihovo djelovanje mogla osjetiti živom Isusova prisutnost koja uvijek ponovo dovodi do smirivanja oluje, ali i buđenja vjere bez koje nije moguće imati ono neophodno čeznuće prema sigurnoj luci vječne domovini koje daje smisao svima našim naporima", rekao je biskup.

U ekleziološkom smislu u pročitanom evanđelju može se prepoznati Crkva u koju udaraju valovi, nevere, ali koja svoju snagu može i treba pronaći u Isusovoj prisutnosti. „Isus želi beznadnu situaciju učenika, očaj i strah, napuštenost u kojoj su se našli, upotrijebi zato da bi učenike, a s njima i sve nas, naučio i u takvim situacijama, a život koji će slijediti će biti prepun takvih situacija, otkriti njegovu prisutnost. On želi da im se tad, kao i svaki put ponovo kad se dogodi nešto slično, iz usta izvije krik molitve: „Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?", a zatim se iz tog krika i molitve rodila i vjera u njegovu božansku moć kojoj ništa nije nemoguće", istaknuo je dubrovački biskup.

„Ono što mi se, u kontekstu Dana posvećenog života u Godini posvećenog života, čini osobito važnim primijetiti je dojam učenika da je Isus zaspao. To je ponekad dojam i u situaciji današnje Crkve, ali i u situacijama kroz koje prolaze naše redovničke zajednice, pa i mi kao pojedinci sa svojim zvanjima i sa svojim osobnim odnosom s Isusom", rekao je biskup te ustvrdio da nije zaspao Isus nego vjera učenika. „ Zbog slabe vjere, zaspale vjere, a ne zbog Isusovog spavanja, učenici su, danas kao i onda, beznadni. Zbog slabe vjere mi, onda kao i danas, gubimo povjerenje u Boga, u bližnje, a na kraju i u sebe same. I tu, zapravo, dolazimo do ključnog zahtjeva Godine posvećenog života, a taj zahtjev je buđenje Crkve i svijeta", pojasnio je.

To je i papa Franjo izdvojio kao temeljnu zadaću Godine posvećenog života kojoj trebaju voditi svi oni zahvalni pogledi na prošlost, kao i ono zahtjevno življenje sadašnjosti s velikom ljubavlju, kako bismo s nadom mogli prigrliti budućnost. Probudite svijet, prosvijetlite ga svojim proročkim svjedočenjem kojim idete protiv struje, Papine su poruke redovnicima i redovnicama izrečene u više navrata, budite radosni, budite hrabri, budite muškarci i žene zajedništva. Isus u njima želi ukloniti svaki strah i probuditi vjeru, rekao je.

Na kraju je biskup Uzinić podsjetio na sv. Ivana Bosca, čija se dvjestota obljetnica rođenja navršava ove godine, a koji uz bezgranično povjerenje u Boga, preporučuje i ulaganje svih svojih napora u suradnju s Bogom. Propovijed je završio stihovima iz pjesme dominikanca fr. Rajmunda Kuparea „Isus u mojoj lađi" koji govore da se s Isusovom intervencijom može računati tek kada čovjek sam napravi sve što može. (ika)