Vijesti - Dan posvećenog života u Požegi

Na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu - Svijećnicu, 2. veljače redovnici i redovnice djelatni na području Požeške biskupije okupili su se u Požegi prigodom Dana posvećenog života.

Program je započeo u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma gdje je sve prisutne pozdravio fra Milan Krišto, biskupijski povjerenik za osobe posvećenog života. Potom je karmelićanin o. Dražen Marija Vargašević održao razmatranje na temu „Poticaji sv. Terezije Avilske i pape Franje posvećenim osobama“, aktualizirajući duhovnu misao sv. Terezije Avilske za redovnički život u suvremenom svijetu, povezujući to s Godinom posvećenog života i Godinom sv. Terezije Avilske. Nakon izlaganja uslijedila je molitva Večernjih hvala u crkvi sv. Lovre te prilika za osobnu ispovijed.

Središnji dio programa bilo je euharistijsko slavlje koje je u požeškoj Katedrali u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama i župi sv. Terezije Avilske te redovnicima i redovnicama predvodio biskup Antun Škvorčević.

Svi su redovnici i redovnice s upaljenim svijećama u procesiji ušli u Katedralu na čijem je ulazu biskup blagoslovio svijeće u spomen Isusova prikazanja u hramu četrdeset dana nakon njegova rođenja. Uvodeći u euharistijsko slavlje, biskup je pozdravio sve prisutne vjernike, napose redovnike i redovnice, ukazavši na znakovitost svijeća u njihovim rukama koje govore o Svjetlu, Isusu Kristu u njihovim srcima i životnim opredjeljenjima. Pozvao je nazočne da u tom Svjetlu prepoznaju svoju veličinu i dostojanstvo te dragocjenost svoga poslanja. Rekao je kako je Dan posvećenog života prilika zahvaliti Bogu za posvećene osobe i ujedno moliti za njih kako bi trajno bile znak Božje blizine i ljubavi u svijetu.

Na početku homilije biskup je podsjetio redovnike i redovnice da su rođenjem ušli u svijet, pojavili se kao ljudi, postali dionicima čudesne, nedokučive i nedovršene životne stvarnosti za čijom puninom čeznu svim srcem. Pored toga, kazao je, da su po redovničkom pozivu bili dodirnuti Božjom blizinom koja je zapodjela razgovor s njihovom slobodom, potičući je da se odvaži krenuti putem posvemašnjeg darivanja sebe za drugoga po zavjetu poslušnosti, siromaštva i čistoće. Istaknuo je da su se opredijelili za takav način svoga ljudskog postojanja – ne zato što im je bilo do kraja jasno kamo idu – nego zato što im je Bog slobodu prosvijetlio, srce ohrabrio i dao naslutiti kako ih tako čini dionicima otajstva punine koje se ostvarilo istim putem u Sinu njegovu Isusu Kristu. Ustvrdio je da su postali dionicima njegova prikazanja, koje je započelo u hramu na rukama Majke Marije a završilo potpunim predanjem volji Očevoj na križu podno kojega je stajala ista njegova vjerna i supatnička Majka Marija. Istaknuo je da je taj Isusov put završio u slavi uskrsnuća, punini ljudskog života u vječnom Očevom zagrljaju. Podsjetio je redovnike i redovnice kako je Marija predala Isusa u naručaj Starcu Šimunu koji ga je prepoznao kao Svjetlo i spasenje, ali da ga je na svoj način predala i njima da bude njihovo Svjetlo, smisao i cilj života. Kazao je da u njihovo ime zahvaljuje Bogu što im je darovao život, pozvao ih na put redovničkog predanja i zamolio ga da On bude njihova jakost u nastojanju oko vjernosti, da sjedinjeni s njime posvjedoče ovome svijetu istinitost Božjeg nauma kako čovjek po križu stiže k pobjedi te i sami prispiju do slave uskrsnuća. Zahvalio je potom redovnicima i redovnicama za ustrajnost na putu evanđeoskih savjeta i svjedočanstvu koje svojim životom daju ljudima u Požeškoj Biskupiji, pridonoseći po svojoj karizmi njezinoj punijoj eklezijalnosti.

Biskup je potom podsjetio kako i redovnici ostvaruju dar svoga poziva u „glinenim posudama“, slabosti svoga ljudskog postojanja te im je kazao kako nas blagdan Isusova prikazanja u hramu podsjeća da je on ušao u hram našega grješnoga i smrtnog tijela te ga svojom moćnom ljubavlju očistio da u njemu možemo prinositi Bogu istinsku žrtvu vjernosti. Pozvao ih je da se svakodnevno s njime sjedinjuju, otvaraju mu prostre svoga srca te on bude snaga njihove vjernosti. Predstavio im je dva lika iz evanđelja, starca Šimuna i proročicu Anu kao model njihova života: Šimun pravedan i bogobojazan koji se daje voditi od Duha Božjega, čovjek je nade, iščekuje spasenje, vidi svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka, najavljuje spoticajnu Isusovu ulogu po kojoj će biti ostvareno spasenje za sve. Proročica Ana, žena trajne molitve i posta, uronjena u Božji svijet, u dubokim godinama života puna mladenačkog duha osjeća Božju istinu o sebi i od nje živi. Biskup je poželio da u redovnicima i redovnicama ne ponestane tog raspoloženja, da trajno budni u Duhu Svetom bdiju na vratima hrvatskih nada i iščekivanja Božje punine života, budu izazovom svijetu koji se oslanja samo na sebe. Homiliju je završio riječima redovnika pjesnika Jeronima Kornera „Odgovor srca“ u kojem on izražava radost i veličinu svoga posvemašnjeg predanja Bogu a u kojoj među ostalim kaže: „Ja sam danas srce velike katedrale. / U meni stanuje Bog Sabaot / U meni bije ura slave / I pobjede nad vremenom i prahom. / Ja sam danas srce velike katedrale, / U meni gori zublja vječnosti / I svojim dahom / Pretvara me u srce živoga Boga. / Ja sam danas srce božanske katedrale, / I tornjevi moji niču iz dubine…/ I lete u visine!“ Nakon homilije redovnici i redovnice, držeći upaljene svijeće u rukama, obnovili su vjernost svetim zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti kličući: „Dokle smo tvoji, tko nam što može, ti si nam nada, ljubav i strah“!

Na koncu euharistijskog slavlja okupljeni su - predvođeni biskupom - izmolili molitvu sv. Tereziji Avilskoj – redovnici koja je putem potpunog predanja zasjala u vjernosti Bogu, pjevajući potom njezine riječi „Samo je Bog dostatan!“ Biskup je svima zahvalio na sudjelovanju u svetom slavlju, a na poseban način redovnicima i redovnicama kojima je zaželio da po njihovom svjedočanskom životu svijet prepozna evanđeoski izazov i alternativu ljudskom životu svedenom na ovozemaljske mogućnosti. Kako na blagdan Svijećnice ujedno počinje i devetnica za blagdan bl. Alojzija Stepinca i Gospe Lurdske u katedralnoj župi, biskup je potaknuo prisutne na sudjelovanje u njoj zazivajući na sve Božji blagoslov. (www.pozeska-biskupija.com)