Vijesti - Dominikanci o. Franjo Šanjek i o. Marijan Biškup proslavili zlatomisničke jubileje

Akademik o. Franjo Šanjek i profesor emeritus o. Marijan Biškup, članovi Hrvatske dominikanske provincije, proslavili su u nedjelju 28. lipnja 50. obljetnicu svećeništva. U župnoj i samostanskoj crkvi Kraljice Sv. Krunice na zagrebačkoj Koloniji okruženi subraćom zahvalnu misu sa zlatomisnicima je prevodio dominikanski provincijal dr. o. Anto Gavrić s dvadesetak braće dominikanaca.

Uvodeći u svečano jubilejsko euharistijsko slavlje, provincijal je okupljene vjernike upoznao sa životom i svećeničkim djelovanjem dvojice dominikanaca, koji su uvelike zadužili ne samo Hrvatsku dominikansku provinciju nego i Crkvu u Hrvata, pa i u svijetu, gdje su se proslavili svojim teološkim i znanstvenim djelima, kako na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu, tako i prebogatim teološko-znanstvenim opusom. Izrazio je radost da se dvojica braće danas nalaze ovdje, gdje su nakon 50 godina potvrdili svoju vjernost i odanost Bogu, Gospodinu Isusu, koji ih je davne 1965., zajedno s još stotinjak svećenika pozvao u svoju službu, a među kojima su bila i jedanaestorica dominikanaca. Izražavajući radost zbog proslave zlatnoga jubileja svećeničke službe dvojice braće, provincijal je istaknuo važnost proslave tih obljetnica, tim više što je riječ o 50. obljetnici, kako je rekao, "ustrajanja u savezu i vjernosti prema Bogu i bližnjemu". 

A najveći su dio svog svećeničkog života proveli u teškim komunističkim vremenima. Nije bio lak ni put do svećeništva, ali su uz pomoć Boga, uz pomoć roditelja, uz pomoć subraće i provincije stigli do sretnog dana - ređenja i ostali vjerni i ustrajni. Provincijal je povezao liturgijska čitanja, evanđeoski odlomak o ozdravljenju Jairove kćeri s pouzdanjem i vjerom u Gospodina, te pozvao zlatomisnike da i dalje ustraju u vjeri, kao i vjernike koji su ispunili prostranu crkvu, da i oni imaju neograničeno povjerenje u Gospodina, pa i onda kada nam se čini teško i neizdrživo. Gospodin uvijek ostaje vjeran svojim obećanjima, on nikoga ne ostavlja, zaključio je o. provincijal. 
Slavljenici su također izrazili radost, kazavši da to slavlje nije samo njihovo nego i cijele dominikanske zajednice i provincije, te su zahvalili svima koji su im omogućili da to proslave zajedno sa braćom u zagrebačkoj crkvi i samostanu Kraljice svete Krunice, koju dominikanci posebno štuju i čiju pobožnost promiču. Misno slavlje pjevanjem je animirao veliki mješoviti župni izbor.  

Posebnu svečanost slavlju dala je nazočnost dvojice 27. lipnja zaređenih svećenika Hrvatske dominikanske provincije o. Domagoja Polanščaka i o. Mirka Vlka. Oni su na kraju misnog slavlja svima udijelili svoj mladomisnički blagoslov. Nakon liturgijskog slavlja u samostanu je upriličen zajednički objed i druženje za svu braću dominikance, rodbinu i prijatelje svečara.

O. Franjo Šanjek rođen je u Poljani kod Varaždina 1. travnja 1939., diplomirao je 1962. godine u Dubrovniku, magistrirao teološke znanosti u Zagrebu 1966. godine, i pomoćne povijesne znanosti u Rimu 1968. godine. Doktorirao je na Sorbonni (Pariz) 1971. godine. Od 1971. profesor je crkvene povijesti, metodologije i pomoćnih povijesnih znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Također je profesor srednjovjekovne povijesti i pomoćnih povijesnih znanosti na Hrvatskim studijima od 1994. godine. Predavač je na poslijediplomskome studiju iz sociologije od 1996., i pedagogije od 1998. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predsjednik je Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti (1992.-1999.) i Nacionalnog odbora za komparativnu crkvenu povijest (1995.). Jedan je od utemeljitelja i glavni urednik časopisa Croatica christiana periodica. Član je uredničkog odbora časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine u Zagrebu, Starine HAZU (Zagreb) i Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU (Zadar). Član je Područnog vijeća za humanističke znanosti (1994.), Matične komisije za filozofiju i teologiju (1999.) i Povjerenstva za dodjelu godišnje nagrade. Predaje kao gostujući profesor na svjetskim sveučilištima. Za redovnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 30. siječnja 1997. godine. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Suradnik je enciklopedijskih i leksičkih izdanja u Hrvatskoj, Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i Poljskoj.

U znanstveno-istraživačkom radu usmjeren je na proučavanje europskog i hrvatskog srednjovjekovlja: religiozno-socijalni pokreti od 12. do 15. stoljeća; Hrvati na Pariškom i europskim sveučilištima; Hrvati u europskoj znanosti (radovi i studije o Hermanu Dalmatinu, Augustinu Kažotiću, Ivanu Stojkoviću, Andriji Jamometiću, Martinu Zadraninu itd.); Hrvati i ljudska prava (Vinko Paletin); stoljetne veze Hrvata s Apostolskom Stolicom; Hrvati i povijesna znanost (Matija Vlačić Ilirik, Antun Vramec, Mavro Orbini) itd. Posebno polje njegova istraživanja predstavlja Crkva bosanska, o kojoj je napisao više knjiga i članaka.

O. Marijan Biškup, doktor teoloških znanosti, profesor emeritus na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, promicatelj kauze za proglašenje svetim bl. Augustina Kažotića, rođen je u Završju kod Novog Marofa, 23. kolovoza 1939. Nakon mature u lipnju 1956. ušao je u dominikanski novicijat u Dubrovniku, a prve redovničke zavjete položio je 1957. u Dubrovniku. Nakon toga upisao je studij filozofije i teologije na Visokoj dominikanskoj bogoslovnoj školi u Dubrovniku. U veljači 1959. prekinuo je studij i otišao na odsluženje vojnoga roka. Iz vojske se vratio 1961. i nastavio studij filozofije i teologije. Doživotne zavjete položio je 27. rujna 1963. u Dubrovniku. Nakon završenoga studija filozofije i prve godine teologije prešao je na Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu na kojem je upisao drugu godinu teologije, odnosno četvrtu godinu studija. Za svećenika ga je u zagrebačkoj katedrali zaredio kardinal Franjo Šeper. Diplomirao je u lipnju 1966. i te je godine imenovan kapelanom u Sloveniji, u župi Žalec kraj Celja. Nakon dvogodišnjega boravka u Sloveniji, godine 1968. otišao je u Šibenik gdje je pripremio te je 1969. obranio magistarski rad iz teologije. U dominikanskoj zajednici u dva je navrata obnašao službu priora samostana, u više navrata službu dopriora, samostanskog lektora i člana Provincijskoga vijećnika. Godine 1969. otišao je na specijalni studij liturgike na Anselmianum u Rimu. Drugi magisterij iz teologije položio je 1971., specijalizirao je liturgiku. Istodobno je u lipnju 1971. na Sveučilištu sv. Tome Akvinskoga (Angelicum) u Rimu položio usmeni ispit za doktorat, a 1973. je s tezom "Liturgija sv. Petra i hrvatski glagoljski misali" na istome Sveučilištu postigao doktorat iz teologije. U međuvremenu je 1971. na Alfonsianumu upisao specijalizaciju iz moralne teologije koju je 1976. završio.

Asistentom pri Katedri moralne teologije imenovan je godine 1973., a te iste godine počeo je predavati moralnu teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, od 1977. na Katehetskom institutu te ljudska prava također na Katoličkom bogoslovom fakultetu od 1991. Habilitirao je 1979. i postao naslovnim docentom. Godine 1990. postao je sveučilišnim docentom, 1997. promaknut je u izvanrednog, a 2000. za redovitoga sveučilišnoga profesora. Reizbor za redovitoga profesora u trajnom zvanju bio mu je 2005. Od 1998. do 2001. obnašao je službu prodekana za nastavu. Na službu obnašatelja pročelnika Katedre za moralnu teologiju imenovan je 1998., pročelnikom je postao 1999. i ponovno 2005. Desetak godina bio je voditelj poslijediplomskoga studija i predavač u moralnoj specijalizaciji. Sudjelovao je na deset međunarodnih i na pet domaćih znanstvenih skupova. Autor je oko 240 bibliografskih jedinica o raznim moralnim temama te o piscima s područja moralne teologije. Autor je ili suautor više znanstvenih i stručnih knjiga. Veseli ga proučavanje svjedočanstava svetosti hrvatskih dominikanskih blaženika Augustina Kažotića i Ozane Kotorske, sa zanimanjem istražuje ikonografska i liturgijska svjedočanstva o njihovu kreposnom životu i svetosti. O tome je objavio više knjiga.