Vijesti - Doživotni zavjeti s. Marije Magdalene Ilić

U župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka u Lučkom 28. rujna pod svečanim euharistijskim slavljem s. Marija Magdalena Ilić, OP položila je doživotne redovničke zavjete na ruke vrhovne poglavarice sestara dominikanki Kongregacije Svetih Anđela Čuvara s. Katarine Maglice, OP. Euharistijskim slavljem predsjedao je fr. Anto Gavrić, OP provincijal Hrvatske dominikanske provincije uz koncelebraciju subraće dominikanaca fr. Mate Bošnjaka i fr. Slavka Sliškovića te župnika vlč. Vjekoslava Pavlovića. Liturgiju su pjesmom, ministriranjem i tumačenjem obreda animirali braća i sestre dominikanci.

Misno slavlje je započelo procesijom svećenika, misnistranata, zavjetovanice te braće i sestara bijeloga Reda u 11h popraćeno himnom sv. Dominiku Divne'l nade što se u tradicionalno pjeva kao ulazna pjesma misnih slavlja na kojima se polažu zavjeti. Uslijedio je uobičajeni tijek misnoga slavlja, a važnost, vrijednost i uzvišena ljepota polaganja doživotnih zavjeta, izricanja spremnosti doživotno se po zavjetima vezati za Krista brojnim je primjerima i elementima približena i oslikana u homiliji fr. Gavrića. Središnja misao upućena svima prisutnima, a na osobit način s. Mariji Magdaleni mogla bi se sažeti riječima: ljubavi ništa nije teško, jer ljubav se raduje svakom novom jutru i svakom novom susretu s ljubljenim, svakom zajedničkom pothvatu i djelu, uvijek spremna na radosno sebedarje.

Osvrćući se na retke Matejeva Evanđelja 21, 28-32 što su čitani fr. Gavrić je podsjetio kako se sa upravo sa slikom dvojice sinova susrećemo svakoga dana u svojim životima birajući između sebe i drugoga, između spremnosti na dati se drugome ili ostati zatvoreni u sebe i još više između puštanja da Očev glas progovori, promjeni naš život i zatvaranju u sebe. Osoba željna i spremna položiti doživotne zavjete Bogu pokazuje spremnost na puštanje Očeva glasa da odjekne njezinim životom, spremnost na doživotno ugrađivanje u Tijelo Kristovo, Crkvu. Ugrađivanje koje nije apstraktno, nego konkretno, koje nije samo trenutak polaganja zavjeta, nego spremnost na životni hod koji će konkretno oblikovati zavjeti posluha, čistoće i siromaštva. Propovjednik se osvrnuo i na ime Marija Magdalena što ga nosi zavjetovanica, istaknuvši važnost te svetice kao prve propovjednice poslane od samoga Krista da javi braći radosnu vijest i radost što je ona odabrala upravo to ime. Naime, upravo je u Mariji Magdaleni, u njezinom srcu Krist prepoznao veliku ljubav, srce u potpunosti predano njemu, ljubav kojoj ništa nije teško, ljubav što u radosti čeka svaki novi susret s ljubljenim, ljubav koja ju čini sposobnom nositi radosnu vijest.

Nakon homilije uslijedilo je polaganje doživotnih redovničkih zavjeta koje se sastoji iz tri dijela: molitve Crkve nad zavjetovanicom, polaganje zavjeta na ruke vrhovne poglavarice zajednice u kojoj se zavjetovanica zavjetuje te blagoslova i primanja prstena, vanjskog znaka zavjetovanja. Svi prisutni su s radošću i ponosom sudjelovali u ovom za Crkvu, dominikanski Red i Kongregaciju Svetih Anđela Čuvara važnom činu. Poslije čina zavjetovanja misno slavlje je nastavljeno euharistijskom službom te na koncu zaključeno svečanim blagoslovom zavjetovanice i sviju prisutnih te glasnom pjesmom na čast Bl. Djevice Marije, majke Crkve i zaštitnice dominikanskoga Reda.

Dijeljenje radosti nastavljeno je zajedničkim druženjem i blagovanjem, pjesmom, čestitkama i željama s. Mariji Magdaleni za ustrajnost i odvažnost na putu redovničkoga služenja. Svima prisutnima, sestra je uputila tri riječi koje, rekla je, mogu barem malo dočarati ono što ona proživljava i osjeća: zahvalnost; ponajprije Bogu, a zatim i svima za podršku, molitve, vrijeme i trud, zatim ljubav i služenje kojima se nada da će obdariti bližnje na putima svoga redovničkoga života.

(www.dominikanke.org)