Vijesti - Dubrovačka crkva sv. Dominika i njena monumentalna raspela

Povodom proslave 800 godina postojanja Reda Propovjednika u Dubrovniku je 30. svibnja 2016 započeo ciklus predavanja, kako bi dubrovački dominikanci približili kulturnu baštinu, koju stoljećima vjerno čuvaju u sklopu svoje crkve sv. Dominika i samostana. Prvo predavanje u crkvici Rozario, sa naslovom ''Dubrovačka crkva sv. Dominika i njena monumentalna raspela'',održao je Matko Matija Marušić doktorand sa Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba.

U uvodu izdvojio je dva monumentalna raspela, koja su bitna za promišljanje o ulozi samih raspela u crkvi sv. Dominika, a to su raspelo Paola Veneziana koje datira iz sredine 14. stoljeća i stoji u trijumfalnom luku iznad glavnog oltara, te raspelo nepoznatog autora iz prve polovice 15. stoljeća smješteno u sakristiji crkve sv. Dominika. Oba raspela kao takva se mogu promatrati kroz dvije prizme, kroz prizmu kulture pobožnosti i uloge samog raspela u liturgiji i drugim pobožnostima, te prizmu izgleda crkve u konkretnom povijesnom razdoblju. Poslije opisa i predstavljanja obiju raspela, predavač je pokušao raspela promatrati upravo kroz prije spomenute prizme.

Pitanje, koje je polazište za takvo razmatranje je: ''Gdje su raspela originalno stajala?'' Zbog nedostatka izvora i detaljnijih istraživanja raspela nepoznatog autora iz sakristije crkve, doktorand Marušić se je usredotočio na raspelo Paola Veneziana. Izdvojio je tri izvora iz kojih je moguće bar donekle predvidjeti gdje je raspelo izvorno postavljeno. Kao dvije opcije koje se nameću su sadašnja pozicija raspela u trijumfalnom luku, te druga pozicija na korskoj pregradi koja je razdvajala crkvu na dio za redovnike i dio za laike. Po njegovu mišljenju izglednija izvorna pozicija raspela je upravo ona, gdje je ono postavljeno i danas iako naglašava, da je teško dati konačan odgovor. Tom mišljenju se je u raspravi nakon predavanja priklonio i dominikanac prof. Krasić.

Tijekom izlaganja spomenuto je i treće raspelo, koje je u prošlosti stajalo na oltaru sv. Križa u dnu crkve. To raspelo spominje Serafino Razzi u svojoj Povijesti Dubrovnikate zapisuje, kako je papa tom raspelu dodijelio poseban status kao raspelu ''preko kojeg se oslobađaju duše iz čistilišta''.

Slušatelji su tako dobili uvid u značenje monumentalnih raspela u crkvi sv. Dominika ne samo kao umjetničkih djela već preko toga, kako sama pozicija raspela utječe na pobožnost prema raspelu, ulozi u drugim pobožnostima i liturgiji te samom izgledu crkve.