Vijesti - Duhovna obnova za redovnike i redovnice Dubrovačke biskupije

Duhovna obnova za redovnike i redovnice Dubrovačke biskupije održana je u crkvi Male braće u Dubrovniku u petak 5. prosinca. Pozdravljajući okupljene redovnice i redovnike gvardijan franjevačkog samostana Male braće fra Veselko Grubišić istaknuo je zanimljiv podatak. Naime, papa Franjo je godinu Posvećenog života otvorio istog datuma kojeg je 1223. godine papa Honorije III. sv. Franji odobrio Pravilo života Male braće franjevačkog reda. O. Grubišić je u tome pronašao simboliku s obzirom da je dolaskom franjevaca i dominikanaca u 13. st. započela obnova Crkve.

Sudionicima duhovne obnove riječ pozdrava uputio je i oročelnik Vijeća za posvećeni život Dubrovačke biskupije fra Stanko Dodig.

Razmatranje na temu „Radost kao odgovor na izazov autentičnosti" održala je s. Ružica Barić, poglavarica autohtone redovničke zajednice u Dubrovačkoj biskupiji sestara Franjevki od Bezgrešnog začeća s Danača. Na početku je kazala da se zajedno s ostalim redovnicima i redovnicama želi upitati jesu li spremni odgovorno iskoristiti milost Crkve koja njihov način života kroz ovu godinu stavlja u središte crkvenog djelovanja i poslanja, te shvaćaju li da je to milosna prilika „da se opet pokažemo, da učinimo snažniji zahvat u naše temelje, da opet otkrijemo i ukažemo na našu prisutnost, pokazujući primjerom privlačnu snagu načina na koji mi živimo?"

U ovoj prigodi je predstavila i pismo koje je papa Franjo uputio prigodom otvaranja Godine posvećenog života, posebno istaknuvši očekivanja koja Papa stavlja pred redovnike i redovnice, a prvi izazov koji stavlja upravo je radost. Istaknula je da čovjek po svojoj naravi želi biti sretan, te nitko u samostan ne bi trebao dolaziti kako bi bio žrtva, nego upravo da bi bio sretan, posvjedočivši da je to i njezin osobni razlog dolaska u samostan. Primijetila je i snažnu povezanost ljubavi i radosti: „Radost je duboko povezana s ljubavlju. Nismo li možda i mi u svojim zajednicama preveliki naglasak stavili na intelektualnu formaciju, zaboravljajući da upravo osobe posvećenog života moraju na poseban način biti svjedoci ljubavi?" Podsjetila je i kako je tajnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života nadbiskup Jose Rodriguez Carballo u svom predavanju u Mostaru na redovničkom danu rekao da „svijet nema potrebu plastičnih osmjeha, nego istinske radosti srca u redovničkom životu, a ta radost proizlazi iz činjenice da smo voljeni. Stoga redovnici i redovnice trebaju prenositi radost koju su primili od Isusa Krista." U tom kontekstu je podsjetila, da se radost ljubavi sastoji u tome „da dopustimo da u našem životu i u životu naših zajednica raste bratska ljubav. Postoji uska povezanost između zajedništva i radosti." Također je ukazala i na moguća pogrešna tumačenja radosti. Kršćanska radost nije bijeg od stvarnosti, već nadnaravna snaga koja nam pomaže nositi se sa svakodnevnim teškoćama. Znamo da je raspeti i uskrsli Krist s nama, on je uvijek naš vjerni prijatelj. Kada sudjelujemo u njegovim patnjama, sudjelujemo također u njegovoj slavi. S njim i u njemu, patnja se preobražava u ljubav, a ljubav u radost, rekla je. Ukazujući na povezanost radosti i zajedništva, rekla je da: „Radost nikako ne znači odsutnost poteškoća i trpljenja, ali je sigurno nema kada netko živi odsutnost bližnjih. Nesređen odnos s drugima uvijek proizvodi žalost bez obzira koliko to netko skrivao. Strašno je kada se neka osoba u redovničkoj zajednici nađe na rubu zajednice, da nema kome reći da je sama, kada je izgubila sposobnost da se smije ili ako se smije to liči na neki vječno žalosni smijeh". Ukazala je i na važnost radosti u odnosu na nova zvanja: „Svjedočenje radosti čini veoma privlačnim redovnički život, ona je izvor novih zvanja, i potpora ustrajnosti. Mislim da u ovo nitko od nas ne sumnja: tko želi doći u zajednicu u kojoj su vidljivije napetosti nego radost? Koga će privući namrgođene face?"

Na kraju duhovne obnove, s. Emilija Jasak protumačila je logo Godine posvećenog života. (ika/www.dubrovacka-biskupija.hr)