Vijesti - Duhovni predbožićni susret redovnica Krčke biskupije

Duhovni predbožićni susret redovnica Krčke biskupije održan je 4. prosinca u Malom Lošinju u samostanu sestara Službenica Milosrđa (Ancella).

Susret je započeo molitvom i izlaganjem krčkog biskupa Ivice Petanjka o pobudnici Radujete se i kličite pod naslovom “Radovati se braći i sestrama: svjedočanstvo poziva”.

U izlaganju biskup je naglasio kako je nestalo radosti i veselja te kako se ne znamo radovati jedni drugima. “U redovničkom životu važni su prvi dani i prvi susreti. Kakvo je lice imala ona osoba koja nam je otvorila samostanska vrata, je li to lice bilo radosno? U ovoj pobudnici nećemo naći gotova rješenja; nema recepta kako se postaje svetac u 21. stoljeću ali je moguće i u današnje vrijeme biti svet.”

Biskup je rekao se na mnogo mjesta u Svetom Pismu govori o radosti, a papa za naslov pobudnice uzima riječi Radujte se i kličite (Mt 5, 12) i to iz važnog konteksta – iz Govora na Gori, programatskog Isusovog govora. “Isus od nas traži sve i pod cijenu mučeništva, iz toga proizlazi radost koja prolazi kroz muku. Radost nije spontani osjećaj pojedinaca. Kršćanska radost, odnosno svetost ne podnosi polovičnost, mlakost, neodlučnost ili pretjerani strah, već zna da je svetost put. Svecem se ne rađa nego postaje. Braću i sestre ne biramo nego nam ih Bog daje. Božji se darovi prihvaćaju s radošću i zahvalnošću, čak i kada postaju muka i križ. Svaki križ ima svoju radost. U meni se mora voditi žestoka borba sa samim sobom. U meni mora biti rat, ali oni vani neće vidjeti borbu nego plod borbe – radost, mir, prihvaćanje, uvažavanje drugih. Da nema borbe ne bi mogli osjetit pravu radost.”

Nakon stanke i prigode za ispovijed uslijedila je misa koju je predvodio biskup Ivica Petanjak u koncelebraciji s povjerenikom za redovnice vlč. Zvonimirom Badurinom Dudićem, vlč. Robertom Zubovićem i vlč. Kristijanom Perovićem. U propovijedi je biskup pozvao na egzistencijalno življenje Evanđelja kako svakome trenutne okolnosti u redovničkim zajednicama kao što su starost, bolest ili dezorijentiranost ne bi smjele oduzeti volju. “Možda je to sve Gospodin dopustio kako bi vidjeli da ne možemo svojom snagom te da bismo se vratili Njemu, više molili, više vapili. Kroz životne krize možemo postajati vjerniji zvanju kako bi bili više kršćani i više redovnici, vapijući: ‘Gospodine s tim malo želim biti tvoj učenik, Gospodine pomozi nam’.”