Vijesti - Formacijski susret dijecezanskih i redovničkih svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije

U kapeli Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu 5. svibnja započeo je formacijski susret za dijecezanske i redovničke svećenike do deset godina službe koji djeluju na području Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Nakon pozdrava duhovnika preč. Bože Radoša te pročitanog odlomka 10. poglavlja Evanđelja po Ivanu, gdje Isus o sebi govori kao o Dobrom Pastiru, prigodno izlaganje nazočnim svećenicima održao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić te napose istaknuo četiri misli tog evanđeoskog odlomka. "Ja sam vrata" prva je istaknuta misao, gdje je nadbiskup rekao kako je jedino ispravno uzdizanje prema pastirskoj službi Krist - sluga koji je sam sebe oplijenio. Ređenje je ponizno darivanje Kristu – želim ponizno biti instrument u Kristovim rukama, navjestitelj sam Kristove istine, naviještam Kristovu osobu, svaka moja služba je u tome svjetlu. Ulaziti kroz vrata koja su Krist znači upoznavati ga sve više, prianjati uz njega sve više, a iz toga proizlazi sve moje nastojanje. On u meni i po meni treba pasti svoje stado, rekao je u izlaganju nadbiskup Hranić.

"Pastir dobri život svoj polaže za ovce svoje" druga je istaknuta misao o kojoj su zajednički promišljali svećenici i nadbiskup. Krist Dobri Pastir trajno predaje sebe u euharistiji koja je spomen slavlja njegove muke, smrti i uskrsnuća, daje se za nas svaki dan. Tako je, među ostalim, nadbiskup istaknuo: "To predanje je u središtu svećeničkog života; prvo se daje nama svećenicima, zatim po nama Božjem narodu. Zato je dnevna euharistija temelj našem svećeništvu, uvijek iznova se dajemo Kristu u radosti jer znamo da me Bog uvijek iznova koristi za dobro svojeg stada. Tako učim iz dana u dan da po primjeru Krista svoj život dajem za druge, ne uzimam ga, to prihvaćam pristajući uza sve što on stavlja preda me. Naš život treba mirisati Kristom."

Nadalje, nadbiskup je istaknuo misao "Pastir poznaje svoje ovce i mene poznaju moje. Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom…" razlažući pritom o odnosu između Krista i Oca te Krista i njegova naroda. "Prije svega moramo živjeti odnos s Kristom i po njemu s Ocem. Tada će nas vjernici slušati. Ako mi ne budemo takvi, bit ćemo mjed što ječi ili cimbal što zveči, ljudi će nalaziti druge duhovnike, one s kojima će moći razgovarati", rekao je nadbiskup, ističući pomalo zanemarenu dimenziju duhovnog razgovora i vodstva. Pastir ima moć izvoditi ovce iz grmlja i šiblja u koje su se zapleli, napose po svetoj ispovijedi. Crkva nikada ne smije biti zadovoljna s onime što je postigla s vjernicima koji su gdje jesu, ne možemo čovjeka prepustiti njegovoj savjesti ne odgajajući tu savjest te ne stavljajući pred savjest izazove. Potrebno je prema Isusovoj 'izaći iz svadbene dvorane', pozvati one koji se ne osjećaju pozvanima, a to možemo otvaranjem Srca Isusova preko našeg srca. Njegovo Srce su vrata ovcama", čulo se u nadbiskupovu izlaganju.

Razlažući zadnju misao – "Dobri pastir traži izgubljenu ovcu, uzima je na svoja ramena i vraća u ovčinjak..." nadbiskup je naglasio službu ekumenizma u Crkvi. Križ i smrt cijena su jedinstva. Zapravo, Isusovo poslanje tiče se svega čovječanstva", zaključeno je u izlaganju. Susret svećenika i redovnika završen je tradicionalnom nogometnom utakmicom između svećenika i bogoslova. (ika)