Vijesti - Franjevaštvo službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić

Na redovnom godišnjem kapitulu primorsko-istarskoga područnog bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda "Majke Božje Trsatske" u subotu 22. ožujka predavanje o franjevaštvu službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulic u Auli Pape Ivana Pavla II. na Trsatu u Rijeci održala je postulatorica kauze, s. Dobroslava Mlakić.

Majka Marija Krucifiksa živjela je u doba nagle industrijalizacije, urbanizacije i transformacije društva koja je dovela do raslojavanja na bogate i siromašne. Bilo je to vrijeme pape Pija IX. (1846. - 1878.) i pape Lava XIII. (1878. - 1903.), promicatelja Trećega franjevačkog pokorničkog reda, rekla je s. Dobroslava. Dodala je kako je papa Lav XIII. nadmašio svog prethodnika kao veliki i gorljivi trećoredac i želio je da Franjevački svjetovni red uđe u svaku obitelj jer je smatrao da duh sv. Franje može utjecati na ljude svakog vremena i prostora mijenjajući ih iznutra, a savjest je pak trebalo oblikovati u duhu sv. Franje. "Svi članovi uže i šire obitelji Kozulić iz koje potječe Marija Kozulić bili su trećoredci i kao takvi dobrotvori socijalnih i crkvenih ustanova. Također, kraj 19. i prvu polovicu 20. stoljeća obilježio je i nastanak mnogih laičkih pobožnih Udruga i ženskih samostanskih kongregacija, među koje spada i Družba sestara Presvetog Srca Isusova, koju je osnovala Majka Marija rođena iz Franjevačke trećoredske Udruge Kćeri Presvetog Srca Isusova, a pod vodstvom kapucina fra Arkanđela iz Camerina."

Govoreći o životu osnivačice Reda u prvom i većem životnom razdoblju kazala je kako je bila aktivna katolička laikinja, trećoredica (1852.–1904.), a u drugom razdoblju redovnica i utemeljiteljica redovničke zajednice franjevačkog nadahnuća (1904. – 1922.). "U oba svoja životna razdoblja živjela je i koračala stopama Asiškog Siromaška, u sjeni Franjina duhovnog sina, svoga duhovnika, redovnika iznimno sveta života, kapucina fra Arkanđela iz Camerina (1821. - 1900.), koji ju je pratio i vodio do vrhunca kršćanske savršenosti i svetosti."

Majka Krucifiksa živjela je i djelovala na području triju crkvenih pokrajina u deset godina u Tršćansko-koparskoj biskupiji u Italiji, četiri i pol u Krčkoj biskupiji, a najveći je dio svoga života živjela i djelovala u Rijeci, gdje je i preminula na glasu svetosti, rekla je postulatorica. Sav svoj život posvetila je vjerskom i moralnom odgoju i obrazovanju siromašne djece i mladeži, karitativno-socijalnom radu i gradnji karitativno-socijalnih ustanova, a skrbila se i za bolesne i umiruće. Marijina obitelj imala je kućnu kapelicu gdje se zajednički molilo, a osobito častilo Gospu Trsatsku, otkrila je postulatorica i dodala da je upravo u Trsatskom svetištu 4. siječnja 1877. Marija Krucifiksa u 25. godini života pristupila Trećem redu i odjenula trećoredsko odijelo uzevši ime s. Eleonora. Zavjete je položila 22. veljače 1878. godine. "Godinu dana kasnije otišla je u Trst i tamo se uključila u franjevačku Udrugu Kćeri Presvetog Srca Isusova, koju je 1879. osnovao kapucin fra Arkanđeo iz Camerina. Glavna zadaća Udruge bila je kateheza i briga za siromašne i svaka članica morala je položiti zavjete Trećega pokorničkog reda sv. Franje, i time bi postala punopravnom članicom Udruge, kazala je s. Dobroslava, dodavši kako su prema Konstitucijama blagdani i zaštitnici Udruge uz Presveto Srce Isusovo, Bezgrešna Djevica, sv. Josip, sv. Franjo Asiški i sv. Margareta M. Alacoque.

"Marija se u Rijeku vratila 1889. i kao laikinja, trećoredica, ravnateljica Riječkoga ogranka Udruge Kćeri Presvetog Srca Isusova, počinje pastoralno djelovati. Bilo je to vrijeme nacionalne podijeljenosti u gradu Rijeci, koja je našla svoju jeku i među riječkim klerom. Djecu i mladež bilo je potrebno ispovijedati na hrvatskom i talijanskom jeziku, a Marija je okupljala sve bez obzira na nacionalnost", nastavila je postulatorica.

Kao laikinja, trećoredica 1895. u gradu na Riječini osniva Zavod Presvetog Srca Isusova, karitativnu i odgojnu-obrazovnu ustanovu za siromašnu djecu i mladež koja je obuhvaćala sljedeće sadržaje: knjižnicu vjerske i duhovne literature, dječji vrtić, pučku školu, raznovrsne radionice ručnoga rada i oratorij, a četiri godine kasnije utemeljila je Družbu Presvetog Srca Isusova, pod vodstvom kapucina fra Arkanđela, čija je svrha bila odgoj i obrazovanje siromašne djece i mladeži, rekla je s. Dobroslava. Buduća blaženica redovničke zavjete položila je 1904. godine i uzela ime Krucifiksa (Raspeta), a devet godina kasnije osnovala je Dom sv. Josipa u Risiki na otoku Krku, za siromašnu i napuštenu djecu, istaknula je postulatorica govoreći o apostolatu Majke Marije koji se nije zaustavio samo na skrbi djece u Rijeci.

Umrla je na glasu svetosti u 70. godini života, 29. rujna 1922. govoreći: "Rado ostavljam zemlju, jer sam izvršila svoju zadaću". "To je bio njezin 'Sad otpuštaš slugu svoga.' A sjetite se da je sv. Franjo na kraju svoga života, braći rekao: 'Ja sam svoje učinio, a Vas neka Krist pouči što ćete vi učiniti'", poručila je s. Dobroslava. Zbog njezinih velikih djela i svetačkoga života, 20. listopada 2013. u Rijeci je otvoren Nadbiskupijski postupak za njezino proglašenje blaženom i svetom. "Ovo je prvi put u dugoj povijesti našega grada Rijeke i riječke mjesne Crkve da se vodi postupak za proglašenje jedne osobe vjernice, redovnice i utemeljiteljice, koja je rođena, živjela i dugo plodonosno djelovala i umrla na glasu svetosti u Rijeci. Za Mariju Kozulić može se reći da je sav svoj život poklanjala siromasima i njoj je bilo jasno da se odricanjem i siromaštvom ne gubi, nego dobiva", zaključila je s. Dobroslava Mlakić.(ika)