Vijesti - Franjevci konventualci na zagrebačkom Svetom Duhu završili su trodnevnu proslavu Duhova

Franjevci konventualci na zagrebačkom Svetom Duhu misom u crkvi Sv. Antuna Padovanskog završili su 5. lipnja trodnevnu proslavu Pedesetnice – Duhova. Misno slavlje bilo je u znaku Marije, Majke Crkve, ali i zahvale za sve dobročinitelje i prijatelje svetoduških fratara. Predvodio ga je gvardijan samostana fra Tomislav Glavnik, te se prisjetio manje poznatih povijesnih crtica iz samostanskih kronika koje ukazuju na plodove suradnje prognanih fratara s Providnošću. Naime, konventualci su u taj dio grada – na periferiju, u Črnomerec blizu Fraterščice i sela Mikulići, stigli iz progonstva prije 95 godina.

Franjevci konventualci su, zbog političkih razloga, protjerani s Cresa gdje je bilo sjedište njihove provincije i teološka škola. „Samo u habitima i s jednim raspelom napustili su otok, popeli se na lađu i zapjevali 'Lijepu našu'. Lađa ih je odvela u Crikvenicu, te su put nastavili dalje kopnom do Kloštar Ivanića i Zagreba u kojem su, dobrotom nadbiskupa Bauera, dobili prostor za gradnju samostana i crkvu", citirao je samostansku kroniku fra Tomislav Glavnik. U tom prognaničkom putu svoje subraće iščitao je snažnu poruku: „Povijesni događaji i u osobnom životu otvaraju različite mogućnosti. I mi smo, kao i ljudi i vjernici, pozvani snaći se u njima, izvući ono najbolje i najplemenitije, slijedeći Božju volju." U prvih osam godina djelovanja franjevci konventualci na Svetom Duhu, svojim trudom i pobožnošću vjernika, toliko su oduševili odgovorne da su oni prepoznali njihovo značenje i dopustili osnutak župe sv. Antuna, te gradnju crkve Sveca svega svijeta.  

Njihov samostan Svetoga Duha, podignut uz grobljansku kapelu, 4. listopada 1922. godine blagoslovio je zagrebački nadbiskup Antun Bauer poručujući: „Svrha je dolaska franjevaca konventualaca na Sveti Duh da tu šire svjetlo vjere, da puk upute u vršenje kršćanskih dužnosti i vode ga konačnom spasu. Preporučam svima da se okupe oko ovih poslanika Božjih, da ih slušaju i pomažu, jer će samo tako u prijateljskim odnosima cvasti kršćanski život." 

U klaustru samostana otkrivene su i biste – fra Ambrozu Vlahovu, graditelju crkve Sv. Antuna, fra Bonaventuri Buriću, prvom župniku, te nadbiskupu Antunu Baueru, dobrotvoru svetoduških fratara. Na adresi Sveti Duh 31 u Zagrebu sjedište je Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, a u samostanu Svetog Duha žive 22 braće.

Euharistija bila je kruna trodnevnih događanja nazvanih Prvo svetoduško proštenje. Kako je u razgovoru za HKR rekao gvardijan fra Tomislav Glavnik, time žele oživjeti nekadašnju tradiciju zagrebačkih proštenja. Naime, fratarska kapela Svetog Duha bila je jedna od rijetkih crkava u tadašnjoj nadbiskupiji posvećena Duhu Svetom. Obnovljenim Svetoduškim proštenjem željeli su obogatiti duhovnu ponudu grada Zagreba, a i svetkovinu Pedesetnice – Duhova proslavili su tri dana, te su to zaista bili Duhovi dani. Subota je bila u znaku duhovskoga bdjenja, a nedjelja u znaku svetkovine i popodnevnog druženja s vjernicima uz ručak. Kao novost, prvi puta u povijesti svetoduški fratri otvorili su i vrata svojega samostana, te su tako vjernici i posjetitelji mogli vidjeti njegovu unutrašnjost, blagovaonicu, biblioteku, numizmatičku zbirku, posjetiti vrt, popeti se na vidikovac crkve Sv. Antuna, razgovarati s fratrima, te ući u manje poznate povijesne crtice njihove zajednice. Za najmlađe su osmislili radionice, a posjetitelji su imali prilike kušati i vino iz samostanskog vinograda. Odaziv je bio velik, „a ono što me posebno raduje jest da su događaj kao svoj prepoznati posjetitelji naše crkve, ali i župljani", rekao je fra Tomislav. I kao vrhunac proštenja bio je treći dan – proslava Duhovskog ponedjeljka i Marije, Majke Crkve.

Prvo Svetoduško proštenje potvrdilo je da je vjernicima potrebna otvorenost crkve kao zajednice u kojoj osjećaju pripadnost i s kojom dijele svakodnevicu: „To je upozorenje i nama svećenicima da se otvorimo vjernicima koji gladuju i žeđaju za dobrom Riječi, za ravnotežom u duhovnom životu i smjernicama kako se nositi s izazovima svakodnevice, posla, obitelji, odgoja djece. Prisutnost svećenika mnogima pomaže pronaći put", zaključio je fra Tomislav.