Vijesti - General Družbe Isusove na svečanoj akademiji o 350. obljetnici Sveučilišta u Zagrebu i 30. FFRZ-a

General Družbe Isusove p. Arturo Sosa u četvrtak 21. ožujka u prijepodnevnim satima, nakon posjeta zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu Josipu Bozanića i kratkog obilaska zagrebačke prvostolnice, u društvu nadbiskupa Bozanića i provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Dalibora Renića uputio se na Jordanovac, gdje je u dvorani Antun Bauer održana svečana akademija u povodu 350. obljetnice Sveučilišta u Zagrebu te 30. obljetnice isusovačkog Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Akademija je počela predstavom koju je napisao profesor Daniel Miščin, a režirao Matija di Giorgio. Kreativan i dosjetljiv scenski prikaz naišao je na oduševljenje okupljenih.

Središnji događaj akademije bio je govor generala Artura Sose koji je između ostaloga rekao da je važno što je FFRZ postao sastavnicom sveučilišta, napose u vrijeme pluralizma koji je sve više prisutan i u našim krajevima. “Sveza Družbe Isusove i sveučilišta seže u 16. stoljeće, kad su se Ignacije Lojolski i njegovi prvi drugovi susreli na Pariškom sveučilištu. Moglo bi se reći da je Družba Isusova začeta u sveučilišnom okruženju, premda ne izvorno s ciljem osnivanja sveučilišta. Tijekom prvih godina Družbe, Ignacije je svojevoljno slao mlade isusovce na postojeća sveučilišta poput Coimbre i Padove, Louvaina i Kölna. Vrlo je brzo, međutim, Družba počela stvarati vlastite obrazovne strukture, koje su kasnije postala sveučilišta. Ignacije je shvatio veliki apostolski potencijal obrazovanja i nije se ustručavao svrstati ga iznad drugih “redovitih službi”, djelujući na veću slavu i službu Božju te, istovremeno, promičući općenitije dobro. Ignacije je započeo sa svojim predanjem višem obrazovanju jer je dobro koje se može ostvariti kroz obrazovne strukture “univerzalnije”.

Dok razmatramo današnji svijet također moramo gledati prema sutrašnjici. Sveučilišna uključenost, kako je razumijemo u isusovačkoj tradiciji, treba imati kreativni kapacitet koji se iznad svega očituje u sposobnosti da preduhitri vlastito vrijeme, da bude nekoliko koraka ispred svog vremena. To je osobito važno u razdoblju globalizacije i brzih promjena koje digitalna kultura samo ubrzava. Sveučilište je povlašteno mjesto razlučivanja trendova i mogućih učinaka različitih struja globalizacije, kako bi promicalo one koje rađaju cjeloviti život. Imamo razlučiti gdje globalizacije putem standardizacije kultura može ugroziti raznolikost kultura, a gdje, naprotiv, može promicati prigode za interkulturalnost. Čini se da sveučilište također predstavlja povlašteno mjesto za istraživanje duhovnog iskustva religije kao kulturološke dimenzije, potičući nadvladavanje fundamentalizma, rekao je general Arturo Sosa u svome govoru.

U izvještaju o viziji i poslanju Sveučilišta, koje sam pronašao na vašoj web stranici, uočljivo je opredjeljenje da sve sveučilišne aktivnosti potpomognu osobni razvoj te promiču ljudska prava i temeljne slobode. Na koncu, potičem vas da društvu pružite stručnjake i istražitelje koji ustraju na putu cjelovite humanizacije, jasno svjedočeći svoje predanje i radost u sebedarju za druge i opće dobro. Neka vaše Sveučilište ustraje i sve više raste kao ustanova koja rađa dinamizam trajnog razvoja i, još više, koja može stručnjake opskrbiti tehnikama i stavovima koji promiču i spašavaju živote”, rekao je u svome govoru general Artur Soa.

Među govornicima na samoj svečanosti bili su ministrica znanosti, Blaženka Divjak, zatim rektor Sveučilišta, Damir Boras te dekan isusovačkog Fakulteta filozofije i religijskih znanosti, Ivan Koprek koji su u svojim obraćanjima izdvojili tradicionalne kršćanske vrijednosti kao dobru bazu za pronalazak odgovora suvremenim izazovima današnjice. Rektor Boras je napose istaknuo potrebu postavljanja adekvatnih materijalnih i financijskih preduvjeta da bi se sveučilišta u Hrvatskoj mogla razvijati, napose ulaganjem u infrastrukturu.

Uz spomenute, među brojnim gostima iz akademskog i društvenog života, te studente, osoblje Fakulteta i Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, nazočni su bili kardinal Josip Bozanić, biskupi Ivan Devčić, Nikola Kekić i Valentin Pozaić, potpredsjednik Hrvatskoga sabora Željko Reiner, ministrica kulture Nina Obuljen-Koržinek, izaslanik Predsjednice Republike Vladimir Lončarević. Poseban dar, dres s imenom i brojem 31, p. Arturu Sosi predali su predstavnici GNK Dinamo iz Zagreba.

Svečanu akademiju vodio je bivši student, a danas sportski novinar Stipe Sladoljev, a nakon toga je usljedila je konferencija za novinare.

Nakon pozdravnog govora, rektor sveučilišta Damir Boras rekao je kako se prije tri godine isusovački fakultet vratio u “svoj dom” kada je postao dijelom sveučilišta. Dodao je kako ustanove koje primarno nastoje oko znanosti u bitnome sudjeluju i u izgradnji kulture, dok je ministrica znanosti izrazila svoje zadovoljstvo dolaskom generala Družbe Isusove i svega onoga što isusovci rade u izgradnji boljeg društva u Hrvatskoj.

Pater Dalibor Renić, provincijal HPDI, prije generalova obraćanja izrazio je svoju zahvalu generalu za njegov dolazak, te upoznao okupljene s osnovnim informacijama p. Artura Sose, rekavši kako je riječ o osobi koja zna “dobro slušati”, što je bitna karakteristika generala, ali kako zna i dobro govoriti.

Arturo Sosa trideset i prvi je general Družbe Isusove. Njegov prethodnik Alfonso Nicolas na trideset i šestoj Generalnoj kongregaciji navodeći zdravstvene razloge zahvalio se na dotadašnjoj službi, a 14. listopada 2016. godine Kongregacija je imenovala a Sveti Otac potvrdio Artura Sosu za novoga generala koji je do tada obavljao službu generalovog delegata za Družbine međunarodne kuće i djela u Rimu.

Njegovo puno ime je Arturo Marcelino Sosa Abascal, rođen je 12. listopada 1948. godine u Caracasu u Venezueli. Poput pape Franje, Sosa je prvi General koji dolazi iz Latinske Amerike. U Družbu je ušao 1966. godine, a jedanaest godina poslije zaređen je za svećenika (1977. godine). Postigao je licencijat iz filozofije, a potom i doktorat iz političkih znanosti 1990. U matičnoj provinciji obavljao je razne službe. Bio je profesor na katoličkome sveučilištu u Venezueli, na Sveučilištu Georgetown u SAD-u, te rektor Katoličkog sveučilišta Tachira. Uz to bio je i provincijal Venezuelske provincije osam godina, od 1996. do 2004. godine. Na trideset i petoj Generalnoj kongregaciji imenovan je za generalnog savjetnika tadašnjeg generala p. Nicolasa.

Napisao je više knjige u kojima se ističe socijalni karakter i briga za one koji su na rubu društva. Isticao se u apostolatu intelektualaca, vodeći brigu o izgradnji njihove duhovne dimenzije. Vedar i nasmijan, Sosa je prihvaćen kao marljivi isusovački vođa. Trideset i prvi Ignacijev nasljednik osoba je čvrstog karaktera i duha razlučivanja. Upravo je to važan uvjet pri izboru vrhovnoga poglavara ove velike duhovne obitelji. Njegova služba nije vremenski ograničena, nego se poput papinske obnaša do smrti, osim u izvanrednom slučaju odreknuća od službe.