Vijesti - Generalna skupština UCESM-a

Od 19. do 25. ožujka 2012. u Lurdu je održana Generalna skupština UCESM-a (Unija europskih konferencija viših poglavara) na temu Život kao poziv, polazeći od riječi iz Knjige proroka Jeremije: “Dođe mi riječ Jahvina” (1, 4). Na Skupštini su sudjelovali predstavnici HKVRPP, o. Vinko Mamić, predsjednik, s. Jasna Lučić, dopredsjednica i s. Anita Strujić, u ulozi tajnice HKVRPP-a. Domaćin skupštine bio je CORREF (Konferencija redovnika i redovnica Francuske). Sudjelovalo je stotinjak osoba (iz dvadeset i sedam europskih zemalja). 

Skup je započeo svetom misom koju je predslavio potpredsjednik UCESM-a o. Manuel Barbosa, SCJ, a prvu službenu sjednicu predstavljalo je uvodno izlaganje s. Lutgardis Craeynest, FMA, predsjednice UCESM-a, koja je 15. opću skupštinu proglasila otvorenom. Riječi dobrodošlice uputio je također rektor Lurdskog svetišta o. Horacio Brito, ukazavši na važnost svete Bernardice Subirous za shvaćanje života kao poziva.

Među pozvanima je bio mons. Joseph W. Tobin, CSSR, tajnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, koji na skupu sudjeluje u svojstvu izlagača o glavnoj temi skupštine. Osim članova Izvršnog odbora i Tajništva UCESM-a, sudjelovali su također redovnici/e nacionalnih konferencijâ, članica UCESM-a. Pozvani su također ostali redovnici/e i laici s kojima UCESM održava odnose. Tijekom tjedna su se okupili također ostali predstavnici društvenog i crkvenog života da pomognu u radu i dadnu svoj doprinos razmišljanju o općoj temi. Rad Skupštine kao moderatorica, vodila je s. Sr. Maureen Cuzick, NDS, bivša predsjednica UISG-a (Međunarodne unije vrhovnih poglavarica).

Prijepodnevni dio drugog dana skupa bio je posvećen predstavljanju nacionalnih konferencijâ, članica UCESM-a, te prvom predavanju mons. Tobina o temi zvanja. Polazeći od života kao hodočašća, mons. Tobin je predložio tri ključne točke za razlaganje te teme zvanja:

1. kao najvažniji zavjet za redovnike/redovnice u Europi, odgovarajući s poslušnošću kao zajedničko slušanje Božje riječi;
2. odnos između poziva i profesionalnog života redovnika/ca u Europi, istaknuvši da premda su stručnosti i profesionalizam važni, služenje čovjeku na koji je pozvan posvećeni život ne svodi se na tu dimenziju;
3. kako ljubav učiniti trajnom, ističući nužnost da se redovnički poziv shvaća kao otajstvo saveza, jer – kako je rekao – kada otajstva nestane, i ljubav počinje umirati.

U popodnevnim satima CORREF je organizirao hodočašće u kojem su sudionici pješačeći išli tragovima svete Bernardice, od obiteljskog života do života s Gospom, ne zaboravljajući prve korake kršćanske vjere te Marijine pouzdanice. Hodočašće su predvodile razne skupine redovnika/ca koji žive u Lurdu. Dan je završio navečer filmom Des hommes et des Dieux (Ljudi i bogovi). Neki odjeci filma i hodočašća izneseni su na početku prijepodneva idućeg dana.

Treći dan susreta mons. Tobin nastavio je svoje izlaganje polazeći od iskustva prve kršćanske zajednice u Europi (Filipi), u obliku u kojem je ono zabilježeno u Djelima apostolskim (16. poglavlje). Pokazao je kako Pavlovo iskustvo može pomoći shvatiti današnji redovnički život na europskom tlu. I nadalje na temelju Pavlova iskustva, vidljivog iz Poslanice Filipljanima, istaknuo je važnost radosti u življenju toga poslanja. Prijepodnevni dio je zaključen svjedočenjem petoro mladih redovnika iz isto toliko dijelova Europe; govorili su o glavnoj temi skupštine. Bili su to br. Benoît iz Taizéa u Francuskoj, s. Natalie Becquart iz Francuske, s. Inese Lietaviete iz Litve, s. Katarzyna Król iz Poljske te otac Ricardo Freire iz Portugala. Kao ono što podupire posvećivanje Bogu tih mladih ljudi na vidjelo su izbile slijedeće vrijednosti: osobno prianjanje uz Krista, slušanje Božje riječi, molitva i klanjanje, stalni stav služenja Krista i Crkvi, uloga svjedočenja i, na kraju, kreativna i uvijek radosna predanost Kristu.

Popodnevni dio trećeg dana započeo je razmišljanjem gosp. Roberta Rocheforta, zastupnika u Europskom Parlamentu, izabranog iz stranke MoDem, za regiju Jugozapad Francuske. U svojem izlaganju govorio je o važnosti zvanja kao duhovnog iskustva (iako ne nužno religijskog) te prenošenju općeljudskih vrijednosti i znakova nade u našem europskom društvu. Popodnevni je dio zaključen radovima u jezičnim skupinama, u središtu radova bila su pitanja koje je mons. Tobin ostavio otvorenima: koji je to dar što ga redovnički život može dati današnjoj Europi?; kako UCESM može pomoći redovničkom životu prenositi taj dar? Rezultati rada predstavljeni su na plenarnoj sjednici u večernjim satima istoga dana.

Tako je zaključen prvi, više tematski dio općeg zasjedanja, koji će se ponovno naći u završnoj poruci.

Drugi dio Generalne skupštine bio je posvećen izvještajima pozvanih predavača iz različitih crkvenih područja, međunarodnih i sjevernoameričkih, koji su predstavili svoje aktivnosti u odnosu na temu susreta Život kao poziv.

Jedno prijepodne je bilo posvećeno izlaganjima predstavnika Konferencija redovnika i redovnica iz Slovenije, Grčke, Mađarske, Rumunjske i Njemačke, koji su izložili svoje aktualne projekte, te nove izazove s kojima se redovništvo u Europi danas suočava.

Nakon izvještaja dvogodišnjeg rada UCESM-a,pristupilo se izboru novog vodstva, te je za novog Predsjednika UCESM-a izabran p. Giovanni Peragine, predsjednik Konferencije u Albaniji, a za članove Vijeća izabrani su: s. Viviana Ballarin, predsjednica Konferencije Italije, p. Mariano Sedano Sierra, član Konferencije u Rusiji i s. Ivanka Mihaljević, predsjednica Konferencije Bosne i Hercegovine.

Posljednji dan susreta s. Nicoletta Spezzati tajnica Kongregacije za ustanove posvećenog života i udruge apostolskog života u Rimu izložila je sintezu ovog skupa kojemu je nazočila. Zaključila je svoje izlaganje pitanjem kojeg je Blažena Djevica Marija uputila maloj Bernardici: "Molim te, hoćeš li ćeš se vratiti“?, pitanje koje je svim redovnicima i redovnicama poziv na obnovljeni život.

Na kraju susreta odobrena je završna poruka pod nazivom Zov budućnosti koju su mladi redovnici i redovnice iz Portugala, Francuske, Poljske i Litve pod vodstvom sudionika Skupštine napisali.

Trenutci molitve i Euharistijskog slavlja bili su vrhunac zajedništva kojeg su redovnički poglavari i poglavarice svakodnevno živjeli, napajajući se na izvoru ljubavi – Kristu i praćeni blagoslovom Bezgrešne Djevice Marije Lurdske pred kojom su molili zaštitu i zagovor u pozivu i poslanju koje im je od Gospodina povjereno.

Završna poruka

Mi članovi XV. opće skupštine UCESM-a (Unije europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica), pridošli iz 27 zemalja, okupili smo se u Lurdu u Francuskoj, od 19. do 25. ožujka 2012. Tijekom svog zasjedanja razmišljali smo na temu “Redovnici i redovnice u Europi: Život kao poziv”. Podržavamo i odobravamo ovu poruku koju je napisala nekolicina mladih redovnika koji su bili pozvani sudjelovati na našem skupu. Tijekom tih dana, ostali smo duboko dirnuti Marijinom prisutnošću u ovome Lurdskom svetištu i primjerom Bernardičina života; poziv proroka Jeremije držimo poticajnim za naš posvećeni život u današnjoj Europi.

“Dođe mi riječ Jahvina” (Jr 1, 4). Naš je život duboko ukorijenjen u Božjoj riječi, jer je Bog temelj našeg poziva, kao redovnikâ i redovnicâ. Mi, učenici Isusa Krista, doživljavamo živu Riječ kroz osobni odnos s njim. Uvjereni smo da smo pozvani čuvati ljubav.

 “Ja te znadoh… ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te” (Jr 1, 5). Kao što smo nekoć čuli taj poziv, tako ga iznova čujemo danas. Svaki je ljudski život poziv: kao redovnici i redovnice, u tome vidimo poziv živjeti u bratskom zajedništvu i solidarnosti sa svima.

 “Ne govori: 'Dijete sam!' Već idi k onima kojima te šaljem” (Jr 1, 7). Imajući pred očima složenost stvarnosti, ponekad se osjećamo obeshrabrenima i nesposobnima govoriti… Možemo ići čak tako daleko da dvojimo ima li naš redovnički život uopće smisla za mlade u današnjoj Europi. No, istodobno, u svojoj krhkosti, u svojem siromaštvu, Bog nam govori kao što je govorio Jeremiji: “idi k onima kojima te šaljem…”. U svijetu koji trpi, naše zajednice i naše ustanove pozvane su biti mjesta solidarnosti i povjerenja, u kojima se toliki naraštaji braće i sestara osjećaju suodgovornima za sadašnjost i budućnost.

 “Ne boj ih se: jer ja sam s tobom” (Jr 1, 8). Svi smo svjesni toga da vlada kriza vjere i poziva, ali ne klonimo duhom. Gospodin Uskrsli je s nama! Svijest o njegovoj milosrdnoj ljubavi ispunja nas radošću i hrabrošću. Imamo mnogo darova koje trebamo dijeliti s ljudima u Europi. Danas je naš "kairos", povoljan čas, vrijeme da povjerimo svoje živote Isusu.

 “Postavljam te danas nad narode… da gradiš i sadiš” (Jr 1, 10). Dolazimo iz mnogo zemalja, pozvani svjedočiti Gospodinovu prisutnost. Sadimo i gradimo, sudjelujemo u nadolasku novog svijeta. Dionici smo Kristova poslanja koji obećava da sve čini novo (usp. Otk 21, 5).

 “I dođe mi riječ Jahvina: ‘Što vidiš?’” (Jr 1,11.13). Vidimo stvarnost jednog svijeta koji treba Božju ljubav: osobe kojima je dostojanstvo vraćeno; osobe čije su noge oprane; osobe čija je žeđ utažena. Vidimo Duha Svetog na djelu u našim srcima, po nadi i radosti koju nam ulijeva danas. Vidimo nove obzore koji nas pozivaju nastaviti svoje putovanje vjere, prema novoj evangelizaciji, uz bok s Gospodinom i sa svim ljudima dobre volje.

XV^a Assemblea Generale -19-25 marzo 2012 – Lourdes - FRANCIA

“La Voce del Futuro” 

Messaggio dalle Religiose e dai Religiosi in Europa