Vijesti - Generalni definitor o. Lucasz Kansy u Karmelu-Brezovici

U prigodi službenog pohoda Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. Oca Josipa, o. Lucasz Kansy, OCD, drugi generalni definitor iz Rima, u pratnji provincijala hrvatskih karmelićana o. Srećka Rimca posjetio je u nedjelju 10. travnja karmelićanke u Karmelu-Brezovici.

Nakon radosnog dočeka s pjesmom „Krist jednom stade na žalu" te pozdrava Uskrslom i srdačne dobrodošlice časne majke T. Viktorije Shtufi subraći u duhu i karizmi, slijedilo je međusobno upoznavanje, a nije manjkala niti himna sv. Tereziji Avilskoj „Maestra de la luz". 

U prijateljskom razgovoru o aktualnim temama iz života karmelsko-terezijanske karizme, o. Kansy se zanimao za život redovnica prvog hrvatskog Karmela, za mlade i njihovu formaciju, te za praktični život zajednice. Želio je podijeliti sa sestrama njihova zapažanja, razmišljanja, primjedbe i sugestije obzirom na trajnu formaciju, koja je neophodna za duhovni rast terezijanske karizme i za budućnost Karmela. Na međunarodnom susretu Bogu posvećenih osoba u Rimu od 28. siječnja do 3. veljače 2016. godine, o. Saverio Cannistra, generalni poglavar Reda, inicijator trajne formacije, održao je sestrama predavanje na spomenutu temu. 

U međusobnoj izmijeni mišljenja i iskustava, sestre i braća na karmelskom putu podržali su važnost trajne formacije, osobito u današnje vrijeme velikih promjena i izazova. Jednako tako uočili su, u duhu svoje Majke, sv. Terezije Avilske, potrebu trajne osobne metanoje, te otvorenosti Duhu Božjemu i ugradnje terezijanske karizme molitve, zajedništva i klauzure u današnji život Crkve i svijeta. 

Karizma je živo tkivo Crkve koja se ne može zamrznuti, već mora trajno rasti i obogaćivati se, a čemu su dokaz i sveci koji su iz nje nikli i obogaćivali je kroz pet stoljeća, ustvrdio je, između ostalog, o. Lucasz. Istaknuo je da, premda danas unutar Reda postoje različiti pogledi na terezijansku karizmu, orijentir je sv. Majka Terezija Avilska koja je hodala s Crkvom i išla s narodom svoga vremena, te svoj život molitve i žrtve stavila Bogu i njima na raspolaganje. 

Pjesmu Majci Božjoj „Istočniče Živonosni" umjetnički su izvele sestre u formaciji, potom su uslijedili šetnja rascvalim vrtom, preporuka u molitve i međusobni pozdravi.