Vijesti - Genova: Susret pape Franje s biskupima, svećenicima, redovnicama, redovnicima te sjemeništarcima

Na susretu s biskupima, svećenicima, redovnicama, redovnicima te sjemeništarcima 27. svibnja u katedrali Sv. Lovre u Genovi, papa Franjo prvo je pozvao na kratku molitvu za nastradale egipatske kopte te je zajedno s okupljenima izmolio za njih jednu Zdravomariju. Odmah je potom odgovarao na postavljana pitanja, prenosi Radio Vatikan.

Na pitanje o kriterijima za življenje intenzivnoga duhovnog života u okolnostima složenosti suvremenog života i administrativnih poslova, što često čini da su duhovne osobe „raspršene" i „rasute", Papa je podsjetio na Isusov stil života i pastorala koji je bio pastoral susreta; susreta s ljudima i susreta s Ocem, u molitvi. 

Isus je bio trajno u pokretu i među narodom, blizak narodu i njegovim problemima, a navečer se povlačio, kako bi molio i bio s Ocem, rekao je papa Franjo. Isus je bio u pokretu i na putu, ali ne i u žurbi, kao mi danas; što je različito, istaknuo je. Ne trebamo se bojati biti u pokretu pa ni same „raspršenosti", ali nas treba biti strah statičnoga života; života u kojem je sve uređeno i štima; sve se događa u pravi čas i prema organiziranom i dobro strukturiranom planu, pa i kad je riječ o molitvi, što je Papa nazvao poduzetničkim stilom. 

Rekao je „da se ne trebamo bojati napetosti u kojoj živimo, bivajući u pokretu, na putu". Dopustimo da nas ljudi „zamaraju" i nemojmo biti zabrinuti za vlastitu „smirenost". To je uvijek križ, ali ona umornost koju doživimo u susretu s ljudima, je svetost, rekao je. Jedan od znakova da se ne ide dobrim putem je taj kad svećenik previše govori o sebi, o onome što on voli i što čini. 

Isusu je s druge strane uvijek bilo jasno da njegov život pripada Ocu i narodu; da je njegov život – život za druge, a ne za njega samoga. Osim toga, Isus se nikada nije vezivao za strukture, nego za odnose. To su „stari" kriteriji života Crkve, koji su „nad-suvremeni", zaključio je Papa, popraćen jakim pljeskom i odobravanjem. 

Na pitanje kako bolje živjeti bratstvo među svećenicima, odgovorio je da je to svakodnevno nastojanje i svojevrsna „askeza". Upozorio je na opasnost samodostatnosti te rekao kako su braća svećenici jedan drugome bogatstvo i njihovo druženje, sastanci, pa i nogometne utakmice, pomažu da se povrati onaj pravi smisao riječi „bratstvo". Pomažu čak i prepirke, rekao je Papa, navodeći primjer Isusovih učenika, koji su se prepirali tko je od njih veći. 

Kada među svećenicima nema bratskog odnosa, onda se brat „izdaje" i „prodaje" radi drugih ciljeva ili interesa. Papa Franjo je okupljene potaknuo da se zapitaju koliko su puta na svećeničkim susretima „zatvorili uši", ako bi riječ uzeo svećenik koji im nije bio simpatičan ili koji ne misli kao oni. Također je istaknuo velike neprijatelje bratstva među svećenicima: mrmljanje, ogovaranje, zavist, ljubomora i kleveta te je upozorio da treba izbjegavati imati „posljednju riječ". 

Kada je neki svećenik tjelesno bolestan mi ga pohodimo, ali kad je neki svećenik duševno bolestan, moralno bolestan, činimo li za njega pokoru? Molimo li za njega; ili ga iza leđa odgovaramo, zapitao je Papa te nastavio: Ako je tvoj brat pao kao žrtva sotone – što se zna dogoditi – moli za njega, a nemoj mu ti još više otežati. Pomaže nam i to da znam da ja nisam cjelina nego samo njezin dio, djelić cjeline Tijela – Crkve. 

Mnogo pomaže kad se nađemo pred ružnim osobinama ili grijesima naše braće – ako se sjetimo koliko je puta nama oprošteno, potaknuo je Papa. Usporedivši zatim Crkvu s rijekom, rekao je kako je važno biti unutar korita, unutar Crkve, a manje je važno hoće li netko biti po sredini korita ili bliže jednoj ili drugoj strani. 

Na pitanje kako se suočiti s općenitim padom zvanja za svećenički i redovnički život, papa Franjo rekao je da je jedan od razloga, koji ne bi trebalo zanemariti, jest općeniti pad nataliteta, koji je u Italiji negativan. S druge strane, kriza zvanja pogađa čitavu Crkvu. Ali to nije samo kriza redovničkih ili svećeničkih znanja nego se proteže i na brak. Sve nas to nuka da se pitamo što trebamo učiniti i što promijeniti?

Podsjetio je zatim na vjernost temeljnoj karizmi, što veoma privlači. Tu su zatim svjedočenje sreće i radosti, „koju mi proživljavamo u svom vlastitom redovništvu", te je spomenuo zatim potrebu pastoralnog i misionarskog obraćenja. Ono što mladi danas toliko traže jest poslanje i apostolska gorljivost, život za druge i općenito sebedarje. Upozorio je zatim na opasnost duhovne svjetovnosti. 

Papa je također podsjetio „kako smo mi sami – kao biskupi, svećenici, redovnici i redovnice – dijelom prouzročili ovu krizu". Preporučio je zatim pojedine odlomke iz enciklike „Radost Evanđelja", koji o tome govore. Ono što privlači jest jezik gesta kao i svjedočanstvo života, rekao je između ostalog Sveti Otac, blagoslovivši sve okupljene.