Vijesti - Gospićko-senjska biskupija

Redovnici i redovnice koji djeluju u Gospićko-senjskoj biskupiji okupili su se 31. siječnja u Gospiću kako bi u zajedništvu s mjesnim biskup Zdenkom Križićem proslavili Dan posvećenoga života.

Redovnici su se u 16 sati okupili u vijećnici Ordinarijata, gdje su zajedno molili Večernju. Predavanje je potom održao gospićko-senjski biskup Križić, osvrćući se na temu „Važna pitanja s obzirom na posvećeni život danas”. Kako je zaključio biskup, „redovnički život je produžetak Isusovog djelovanja. Danas je ne mali broj redovničkih instituta, družbi, redova osuđen na nestanak. Završili su svoje poslanje. Nije pitanje, hoćemo li ostati, pravo pitanje je da iza sebe ostavimo što više blagoslova. Nije naglasak na ono što se radi, nego što jesmo. Pitajmo se do koje smo mjere znak, gdje smo, što smo, kamo idemo? Jesmo li ono što Bog od nas očekuje? Ako se otvorimo Duhu Svetomu, neke stvari ćemo mijenjati”.

Potom su prisutni slavili misu u mjesnoj katedrali, koju je predvodio biskup Križić, a koncelebrirali su tajnik i kancelar Mišel Grgurić, ekonom preč. Nikola Turkalj i redovnici.

Biskup je na početku predstavio redovnice Srca Isusova koje djeluju u Gospiću i imaju samostan u Otočcu te redovnice milosrdnice koje imaju samostan u Ogulinu. Potom je predstavio franjevce iz Gračaca i jednoga koji djeluje u župi Kompolje te oce karmelićane koji pastoralno djeluju u Gospiću i u nekim susjednim župama. Oci kapucini iz Karlobaga i otac trećoredac iz Ogulina nisu mogli doći. Spomenuo je i sestre karmelićanke koje žive u klauzuri.

Pjevanje je predvodio katedralni zbor pod ravnanjem i uz glazbenu pratnju Nikole Perišića.

Biskup se u homiliji osvrnuo na dva Isusova čuda koja On čini doticajem snagom vjere – vjere bolesne žene i vjere nadstojnika sinagoge.

„Ima puno osoba koje dodiruju Isusa, ali mu vjernošću uopće nisu blizu. Može ga se u euharistiji dodirivati svaki dan, ali ostaje pitanje koliko se to čini s vjerom i koliko to onda ima snagu ozdravljenja? Isus riječima ‘Vjera te tvoja spasila’, govori ženi da ona nije samo ozdravila, nego da je i spašena. U nju je na poseban način ušao Božji život”, kazao je biskup.

„Imamo u ovom odlomku iz Markovog evanđelja još jedno Isusovo čudo puno veće od prethodnog. Isus uskrisuje djevojčicu od dvanaest godina, kćerku uglednog čovjeka koji je bio nadstojnik sinagoge. On dolazi Isusu i usrdno ga moli da samo stavi ruku na bolesno dijete, da ga dotakne, i ono će ozdraviti. Vidimo, da je vjera ovog čovjeka slična vjeri one žene koju je Isus ozdravio. Ona je vjerovala da će ozdraviti, ako se samo dotakne Isusa, a Jair vjeruje da će dijete ozdraviti ako ga Isus samo dotakne. Isus takvu vjeru ne odbija”, rekao je biskup u homiliji, dodajuži kako je Jair ustrajao u vjeri. „Vjerom je dodirnuo Isusa, a onda je Isus dodirnuo umrlu djevojčicu i ona je oživjela. Vjera proizvodi čuda – onda i danas. Tisuće i tisuće svetih duša, tijekom povijesti Crkve, svjedoče što je sve moguće učiniti s jakom vjerom”

Vjera, istina, nije laka, priznao je mons. Križić. „Vjerovati znači, živjeti u skladu sa svojom vjerom. To je itekako važno i za posvećene osobe u Crkvi. Vjera nije nešto što raste i ide naprijed snagom inercije, nego snagom zauzetosti i dosljednosti”. Nadalje, gospićko-senjski biskup prisjetio se kako papa Franjo u mnogim svojim govorima stavlja naglasak koliko je danas potrebna prisutnost osoba posvećenog života u svijetu u kojem vjera sve više postaje sporedna.

„Jasno je da tada redovnički ideali postaju sve slabiji. Osoba se sve više udaljuje od Boga. Nasljedovanje Krista zamjenjuje borba za nasljedovanjem svojih želja i ambicija. Briga za sebe i svoje prednosti potisnula je posve zauzetost za druge i zauzetost za zajednicu. Vlastite želje i prohtjevi učinili su da spremnost na žrtvu i darivanje sebe postane posve nerazumljivo; askezu i rad na sebi i na svom posvećenju zamijenila je askeza za sebe i za svoje afirmacije, itd. Pitanje ‘što je volja Božja’, postavlja se sve manje, ili nema niti potrebe postavljati ga jer se već došlo do uvjerenja da se Bog s nama uvijek i u svemu slaže. To je put da završimo kao pogani s Evanđeljem u ruci”.

Biskup je propovijed zaključio sa svetim Pavlom koji za sebe sretan kaže „dobar sam boj bio i vjeru sačuvao“. „Neka nam Gospodin podari milost da i mi to isto jednom možemo reći. Da li će biti tako zavisi od toga koliko se danas trudimo dotaknuti Isusa s rukom naše autentične vjere”, kazao je biskup.