Vijesti - Hodočašće Gospi Sinjskoj svećenika, redovnika i redovnica Cetinske krajine

U crkvi Gospe Sinjske u Sinju u utorak, 4. kolovoza, pokorničkim bogoslužjem koje je predvodio dr. fra Ante Vučković započelo je hodočašće svećenika, redovnika i redovnica Cetinske krajine, pred proslavu svetkovine Velike Gospe koja se ove godine proslavlja u znaku 300. obljetnice pobjede Sinjana nad Turcima po Gospinu zagovoru. Provincijal Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Joško Kodžoman predvodio je procesiju i euharistijsko slavlje koje je potom uslijedilo i u kojem je sudjelovalo 69 svećenika, među kojima su bili sinjski gvardijan fra Petar Klapež, sinjski župnik fra Anto Bilokapić, dekan don Stipo Ljubas i don Vlado Strikić, 8 bogoslova, 156 redovnica i 5 kandidatica-novakinja rodom iz Cetinske krajine.

Uvodeći u slavlje provincijal Kodžoman pozvao je nazočne da im ovo zavjetno i zahvalno molitveno okupljanje u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske bude poziv na jačanje svećeničko-redovničkog zajedništva, poziv za prisniju ljudsku i kršćansku povezanost i solidarnost, kako onu međusobnu tako i prema svim ljudima kojima su poslani. 

„Ovaj dan poziv je svima da u svijetu koji se dramatično i ubrzano mijenja nađemo svoje mjesto, poziv da se učinimo vrijednima ljudskog povjerenja, da živimo život s onima koji su najugroženiji, kojima je najteže, koji pomoć najviše trebaju. Ovo je dan kada nas Duh na ovom svetom mjestu jedinstvenog sjećanja potiče da se odvažno suprotstavljamo svakoj nepravdi, svakoj laži i svakom zlu", rekao je fra Joško Kodžoman. 

Podsjetio je kako u jubilarnoj godini, 300. obljetnici sjećanja na čin čudesnog izbavljenja pred strašnim neprijateljem, koje su naši preci doživjeli po nezasluženoj milosti Božjoj i Gospinu zagovoru, i „ u ovom otužnom trenutku za naš Narod i Domovinu, kada nas muče nepravde, siromaštvo, iseljavanja mladih, porazne demografske statistike, napose pomanjkanje duhovnih zvanja, u ovom demoraliziranom društvu koje je promašilo stvoriti i omogućiti neke bitne pretpostavke našeg zajedničkog sretnog života, u tim i takvim okolnostima, nemamo izbora nego ponovno iz dubine duše zavapiti pred Gospom da nas spasi i izbavi iz sadašnjih i budućih nevolja". 

Dodao je kako ocjena društvenih prilika dovodi do pomiješanih osjećaja zbunjenosti, revolta, frustracije. Upitao se mogu li vjernici s istančanim osjećajem za pravdu zanijekati činjenicu da i u takvom okruženju postoji ne mali broj dobrih ljudi, koji odskaču na razne načine, po svojoj marljivosti, po svom poštenju, po svojoj spremnosti da priteknu drugima u pomoć. 

„Ne, mi iz svoga životnog svećeničko-redovničkog iskustva dobro znamo za takve ljude i to nas tješi i ulijeva nam nadu. Stoga je ovo prigoda da zahvalimo od srca i sjetimo se svih naših dobročinitelja, kao i onih koji preko nas učiniše mnoga dobra djela. Mi ne radimo da bismo se hvalili, niti da bi nas drugi hvalili. Mi smo predani svome poslu iz čiste ljubavi prema Bogu i ljudima i nemojmo dopustiti da nas u našim dobrim i plemenitim nastojanjima nitko zastraši ili obeshrabri. Plodovi našega rada neće izostati", rekao je provincijal. 

U nastavku istaknuo je apele pape Franje koje u Godini posvećenog života ne prestaje upućivati redovnicima i redovnicama, da se trgnu i da se ne gube u banalnostima života, nego da kao službenici Crkve, mogu i moraju biti još bolji svjedoci Božje ljubavi i još glasniji navjestitelji Radosne vijesti. 

„Bog nas je podario osobitim darom – darom duhovnog poziva – koji se manifestira kroz različitost i bogatstvo naših karizmi. On nas sve kao takve poziva da mu se do kraja predamo i da prepoznamo važnost trenutka, bez obzira što radili, njegovali starije i bolesne, bili kuharice, domaćice, sviračice, katehistice, odgajateljice, predstojnice, časne majke, ili provincijalke, ispovjednici, župnici ili župni vikari, gvardijani ili provincijali… I naše različite službe, bogatstvo su Crkve. Znamo li cijeniti rad jedni drugih, ili mislimo da je važno i vrijedno samo ono što mi poduzimamo?", upitao je Kodžoman. 

Na kraju fra Joško je pozvao „Otiđimo danas iz Sinja uz osobni zavjet da ćemo se truditi više oko dobrobiti svih ljudi, da ćemo se, kao braća i sestre, kao radnici na istoj njivi Gospodnjoj više voljeti i poštivati. To će biti najbolji i najkorisniji duhovni plod i najveća milost ovog našeg susreta, koju možemo u ovom trenutku primiti, utječući se Majci Mariji u molitvi. Pozvao je i na sjećanje na pale branitelje i na molitvu za sve branitelje koji će se okupiti na proslavi Dana domovinske zahvalnosti u Kninu. 

Za vrijeme euharistijskog slavlje pjevanje su predvodile redovnice, pod ravnanjem s. Mirte Škopljanac Mačina, a za orguljama je svirao fra Frano Bosnić.