Vijesti - Hodočašće na Korčulu sestara djelatnica u katoličkim vrtićima

Djeca su naše najveće bogatstvo i blagoslov. U današnje vrijeme zaposleni  roditelji traže najbolje mjesto i osobe kojima će povjeriti svoje najveće blago, vlastitu djecu. Na odgojiteljima je važna zadaća te male duše usmjeriti na pravi put, a znamo da je Isus za sebe rekao da je On Put, Istina i Život. Rad s djecom je blagoslov i radost, ali ima i svojih zahtjevnosti. Ponekad je potrebno napraviti odmak, odmoriti se, napuniti duhovne baterije kako bismo s novim žarom za Gospodina i Njegovu slavu odgajali povjerenu nam djecu. Potaknute Godinom posvećenog života članice Povjerenstva za predškolski odgoj pri HKVRPP željele su organizirati hodočašće  za sestre koje su djelatnice vrtića kako  bi u sebi još jače pobudile zahvalnost što pripadaju Kristu i koje bi doprinijelo našem zajedništvu i duhovnom osnaženju. 

Javila se ideja da krenemo na grob blažene Marije Propetoga Isusa Petković, hrvatske redovnice i utemeljiteljice Družbe sestara Kćeri Božjeg Milosrđa.  Želja da se upoznamo više s njezim likom i posebno s njezinom odgojnom djelatnosti učinila nam se jako dobrom. Ona je u našem narodu rođena i odrasla te je dala smjernice života ne samo za svoje  vrijeme već i za ovo naše današnje. Molitvom joj želimo preporučiti nas i naše djelovanje tražeći pomoć u osluškivanju Duha koji sada govori u nama i po nama. Sestra Patricija Jurić, ravnateljica DV Marija Petković, koja pripada redovničkoj zajednici Kćeri Božjeg Milosrđa i s. Antonija Matić, dominikanka,  ravnateljica DV Bl. Hozana, rado su prihvatile organizaciju cijelog hodočašća.

U petak navečer 25. rujna, ukupno 34 sestre iz 12 različitih redovničkih zajednica iz Zagreba i 6 djelatnica iz  Zadra i Šibenika koje su nam se priključile na putu  krenule su  prema Korčuli. Ujutro samo stigli u Orebić gdje smo se odmorili i prošetali čekajući trajekt koji nas je trebao prevesti na Korčulu. Krenuli smo prema svetištu blaženice.

U Blatu su nas iskrenom dobrodošlicom dočekale sestre s predstojnicom s. Janjom Jurman i sestrom Emilom Barbarić koja nas je i uvela u svetište bl. Marije od Propetog Isusa Petković. Svi smo s puno pobožnosti klekli pred njezin grob. U tišini svoga srca iznosile smo svoje molitve. Duboko su nas se dojmile fotografije koje prekrivaju nadgrobnu ploću. S. Emila nas je ukratko upoznala s blaženicom i početkom osnivanja družbe. Premda znamo nešto iz života blaženice, ipak nas je sve nanovo potakla na razmišljanje o našem služenju i otvorenosti Gospodinu. Blažena Marija od Propetog Isusa Petković bila je iznimna žena koja je osjetila Božji poziv da upravo ondje gdje je živjela i ljudima s kojima je živjela bude odraz i svjedok Njegove milosrdne ljubavi. Ona je tu ljubav konkretno iskazivala „najmanjima“, djeci i siromasima. S tom nakanom, na Božji poticaj, osnovala je upravo ovu redovničku zajednicu te je proširila svoje djelovanje na Europu i Latinsku Ameriku gdje danas sestre djeluju u misijama u nekoliko zemalja. Imale smo potrebu ostati tu, no sestre su nam pripremile malu zakusku i željele nas provesti kroz samostan i dječji vrtić. 

Svetu misu u svetištu  predslavio je o. Marko Bobaš, dominikanac. Odmah nas je pozvao da odavde ne odemo praznih ruku. Svoju propovijed započeo je pitanjem: ,,Ako bi nas netko optužio da samo kršćani, kakav bi dokaz imali protiv nas?“, aludirajući na to jesmo li kršćani samo iz navike ili zaista vjerujemo da Gospodin vodi svaki naš korak i da je naš život u Njegovoj ruci. Potaknuo nas je na žarću povezanost s Bogom, trebam Boga davati drugima, nitko pored mene ne smije ostati „praznih ruku“. Molitva je ona poveznica koja nas drži na valnoj dužini s Bogom.  Djeca koja su nam povjerena,  ovise o nama, jer smo s njima ponekad vremenski dulje nego njihovi roditelji. Stoga bismo mi trebale biti potpuno Božje kako bismo Ga mogle davati djeci. 

Nakon mise, slijedio je ručak u blagovaonici  sestara. Uz hranu mogli smo kušati i obilje ljubavi kojom su sestre sve to pripremile i nas posluživale. Hvala sestrama na ovoj velikodušnosti, na Isusovom primjeru gostoprimstva. Tu smo ponovno mogle osjetiti kako je lijepo naše zvanje, naše zajedništvo bez obzira kojem redu pripadamo. Još jednom smo se uputile u svetište i molitvom oprostile od blaženice. Imale smo priliku pogledati i muzej gdje se čuvaju neke znamenitosti od bl. Marije Propetoga. Posjetili smo kratko Velu Luku te se zaputili prema Prižbi, malom mjestu 12 km udaljenom od Blata. Tu se na morskoj obali čuva spomen na mjesto gdje je bl. Marija Petković pisala konstitucije svoje družbe i gdje je imala  mistično iskustvo viđenja Boga Oca. Sestra Emila nam je tu progovorila o odgojnoj dimenziji  bl. Marije Petković. Zajednički smo izmolile Večernju molitvu, i uputile se iz ovog malog „raja“  prema gradu Korčuli gdje se nalazi samostan i kuća Matica sestara dominikanki, Kongregacije Svetih Anđela Čuvara. Dočekale su nas sestre na čelu s Majkom Katarinom Maglicom koja nas je prije večere pozdravila i rekla kako našoj djeci moramo dati ono najbolje jer su ona sad u najosjetljivijem razdoblju te je važno da nas pamte po iskazanoj im ljubavi i pažnji. A s kolikom pažnjom, ljubavlju i dobrotom su nas obasule drage sestre, pružile nam okrepu i konak.  Sve ovo je tako jak govor vjere, nesebičnosti i požrtvovnosti  i poziv da u svom životu budemo i same otvorene za davanje i gostoprimstvo. 

Nedjelju, dan Gospodnji započele smo molitvom Jutarnje. Nakon doručka imale smo priliku pogledati prekrasan vrtić i vrt a u 10 sati smo sa župljanima sudjelovale na svetoj misi u župnoj crkvi sv. Marka. Župnik je u propovjedi, osvrnuvši se na Evanđelje, rekao da bi kršćani trebali biti radikalni i konzervativni. Često se događa da temelje naše vjere i Božje zapovjedi pokušavamo „ublažiti“ kako nas ne bi smatrali zaostalima. Ali Gospodin traži radikalnost, a ne kompromis. Ako nas netko ili nešto odvlači od Njega to trebamo odlučno odbaciti. 

Nakon Mise imale smo priliku razgovarati sa župnikom i gradonačelnikom te kratko obići znamenitosti grada. Sam ručak kao i iskazana pažnja kojom su sestre svakoj od nas pripremile lanč paket za put i mali poklon ponovno su u nama pobudile veliku zahvalnost i divljenje dobroti dragih sestara ali i poziv da u svom životu budemo velikodušnije u odnosu na Boga i svakog čovjeka. Pozdravili smo se sa sestrama domaćinima i krenule prema autobusu. U Orebiću kratko smo posjetile kuću sestara dominikanki gdje je spavala jedna skupina sestara. Tu nas je ponovno dočekala majka Katarina uz pun stol slastica. Pogledali smo novouređenu kuću i uputili se prema autobusu. Povratak u Zagreb prošao je brzo u veselom ozračju. Imali smo mogućnost otvoriti svoje „pune ruke i srce“ i podijeliti međusobno iskustva i doživljaje hodočašća. Dirljivo je bilo slušati svjedočanstva sestara i ponovno obnoviti sve one lijepe trenutke koje su nam pripremile sestre u Blatu i u Korčuli. Ovako ispunjene i radosne, u molitvi povezane s Gospodinom, krećemo u nove izazove na koje nas Njegova providnost šalje. Od srca zahvaljujemo organizatorima na njihovoj ljubavi i trudu koji je uložen u ovo hodočašće kako bi svima bilo lijepo i blagoslovljeno, svakako posebna hvala ide  sestrama u Blati i u Korčuli koje su nas ugostile.

Zahvalne sestre djelatnice katoličkih vrtića.