Vijesti - Isusove Male sestre u posjetu župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici u Godini posvećenog života

U Godini posvećenog života, na poticaj župnika Norberta Ivana Koprivca, vjernici župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici nastavljaju upoznavati muške i ženske redovničke zajednice. Nakon braće Karmelićana, sestara Klanjateljica Krvi Kristove, Isusovaca, Kapucina, sestara Dominikanki i Uršulinki u subotu 28. studenog predstavile su im se Isusove male sestre. 

Male sestre Sonja, Angelika i Blaženka prisutnim su župljanima u Pastoralnom centru Nazaret pjesmom, meditacijom i prezentacijom približile svoju redovničku zajednicu. 

U Crkvi, Isusove male sestre imaju specifično poslanje: svjedočiti čitavim svojim životom stvarnost Betlehema i Nazareta. Tako se pridružuju djelu Krista - Spasitelja, započetom u nemoći jaslica, a dovršenom u bijedi Križa. U svijetu su prisutne na svim kontinentima, u 70 zemalja živi 1200 malih sestara iz 70 naroda. Isusove male sestre žive u malenim, međunarodnim bratstvima u želji da budu znak Božje nježnosti u jednostavnosti i poštovanju prema svakoj osobi. Njihovo je poslanje svjedočiti životom Isusa u kontemplativnom, redovničkom životu u svijetu. Pozvane su ići od euharistije ljudima, od ljudi do klanjanja u tišini s molitvom za Crkvu, svijet, siromašne, one s kojima žive i s kojima su povezane. Povlače se redovito u mjesecu na dva dana molitve u tišini kako bi bile Božje. Žive blizinu s ljudima u susretima i na jednostavnim, običnim  poslovima u kući, kao spremačice u bolnici ili radnice na traci. U Karlovcu, iz kojeg su se nedavno preselile u Zagreb, radile su poslove poput čuvanja djece, kao socijalna radnica i u školi kao asistent djeteta s poteškoćama vida. 

Povijest Bratstva Isusovih malih sestara počinje blaženim Isusovim malim bratom Karlom (Charles de Faucauld) koji je rođen 1858. u Francuskoj. Odgojen je u vjerničkoj obitelji. Kad mu je bilo 15 godina gubi vjeru. Upisuje se u vojnu školu. Kao časnik poslan je u Alžir. U islamskom okruženju doživljava obraćenje. Boga, milosrdnog Oca, susreće u sakramentu pomirenja i u Euharistiji. Na hodočašću u Sv. Zemlju  duboko je potresen susretom s Isusom u Nazaretu. Ulazi u trapiste. Sedam godina živi monaškim životom u malom samostanu u Siriji. Duboko čezne živjeti poput Isusa u Nazaretu. Dopuštenjem poglavara napušta trapiste i nastanjuje se u Nazaretu, kod sestara klarisa. Nakon svećeničkog ređenja odlazi u Alžir. Živio je s nomadima. Malen i pristupačan, postaje im prijatelj i brat. Umire 1. prosinca 1916. Sljedeća će godina biti u znaku 100 obljetnice njegove smrti. Duhovna obitelj brata Karla svjedoči plodnost njegovih traženja. Danas postoji 21 zajednica, od toga 13 redovničkih, 15 000 članova, na svim kontinentima, u 90 zemalja.

Utemeljiteljica reda Isusovih malih sestara, mala sestra Magdalena, rođena je 1898. u Francuskoj. Od malena je obilježena bolnim iskustvom granica. Stoga je cijeli život tražila granice, prelazila ih i osnivala zajednice. Od djetinjstva je nosila u sebi čežnju posvetiti život Bogu. U Alžiru na blagdan Male Gospe 1939. osnovala je Isusove male sestre. Osjetila je poziv da zajednicu proširi na sve kontinente. Magdalena odlazi na Bliski Istok, na put oko svijeta, godinama posjećuje zemlje srednje i istočne Europe  kako bi svima koji trpe donijela Božju Ljubav. U Rimu 6. studenog 1989. prešla je Bogu. Na dan njena ispraćaja pao je Berlinski zid i otvorile su se granice koje je godinama prelazila.

Mala sestra Sonja, rodom iz Maribora, posvjedočila je o svojem pozivu kojeg je osjetila u 24-oj godini. Premda je iz vjerničke obitelji u kojoj se molila krunica, nitko od njezinih prijatelja nije išao u crkvu pa joj je vjera izblijedjela. U njoj je bila čežnja za ljudskim vrednotama. Boga je susrela u Taizeu, bila je dirnuta taizeovskim napjevima i duhovnošću brata Karla. Bog je postao njezinim prijateljem. Kad ga je upoznala nije mogla nastaviti živjeti bez njega. U samostan je ušla s 28 godina. Odlazi u Zagreb i pamti prvi susret sa Malim sestrama u Trnju. Ganula ju je njihova toplina. Bilo joj je jasno da je našla ono što je tražila. Bila je u Kosovu u Prištini u zajednici. Postala je svjesna da je napustila svoj narod i domovinu ali je osjetila da joj je Bog stostruko vratio to što je zbog Njega sve napustila. 38 godina je u zajednici i taj je život za nju veliki dar.

Mala sestra Angelika rodom je iz pobožne poljske obitelji. Sjeća se kako ju je mama, kad je imala 16 godina, pozvala da ide s njom na misu. Tog je dana u molitvi vjernika bio zaziv „Žetva je velika, ali radnika je malo. Molimo Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.“ Druga je nakana bila za redovnička zvanja. Kad su vjernici u crkvi rekli „Gospodine usliši nas“ imala je osjećaj da su se svi okrenuli k njoj i da je molitva bila namijenjena za nju. Nakon jedne ozbiljnije molitve odlučila je nešto promijeniti u životu. Imala je priliku sresti Boga u riječi Božjoj. Čitala je malog brata Karla. Dotaknula ju je i privukla jednostavnost sestara koje su u zajednici.

Malu sestru Blaženku, koja je iz župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici, posebno je dotakao poziv pape Franje da se vratimo na radost Isusova pogleda. Primila je dar vjere u obitelji i vjera je postala njezino uvjerenje. U rodbini ima redovnika i redovnica i uvjerena je da su oni izmolili njezino zvanje. U 12-oj godini odlučila je da bi željela biti redovnica. S obitelji se 1984 preselila u Veliku Goricu. Sa 17 godina kad je bilo hodočašće na Mariju Bistricu vidjela je prvi put Male sestre i pitala se tko su? Sestra Sonja joj je odgovorila da male sestre nastoje živjeti poput Isusa iz Nazareta. Uz tadašnjeg kapelana vlč. Josipa Kuhtića u zajednici mladih na župi rasla je u odluci o redovničkom pozivu. Znakovit je za nju vrč koji se nalazi na oltarnom reljefu u župnoj crkvi Navještenja jer govori o tome da Isus ulazi u naš život u svojoj običnosti. 

Nakon predstavljanja susret je nastavljen u župnoj crkvi Navještenja Marijina. Euharistijsko slavlje predslavio je vlč. Domagoj Matošević, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu uz koncelebraciju župnika i župnog vikara Josipa Mudronje, a pjesmom obogatio zbor mladih župe. Male sestre u Euharistiju su se uključile čitanjem Božje riječi i molitvom vjernika. 

U homiliji, osvrćući se na Evanđelje 1. nedjelje došašća, vlč. Matošević je naglasio kako nam se možda čini pomalo neobičnim da se na početku nove liturgijske godine govori o onom što će se dogoditi na kraju svijeta. Kad čitamo evanđelje po Luki važno je uočiti kad je Isus počeo govoriti o posljednjim vremenima. Židovi su bili jako ponosni na svoj Jeruzalemski hram koji su gradili David i Salomon. I učenici su se divili tom hramu koji je bio veleban, prelijepo urešen i divili su mu se poput nas koji se divimo vašoj crkvi Navještenja. Isus im naglašava da će doći dan kad neće ostati kamen na kamenu u tom hramu. Njegova je poruka: sve ovozemaljske stvari, čovjek i ono što je on stvorio prekrasno je, ali ako se divimo i oslanjamo na zemaljsko, to nije dobro jer ovozemaljsko propada. Isus govori o znacima na suncu, mjesecu i zvijezdama, i izriče apokaliptične riječi - izdisat će ljudi. Za Isusove slušatelje to je bilo razumljivije. U ono vrijeme ljudi su se orijentirali po suncu, mjesecu i zvijezdama – oni su gledali u njih  - to su im bili orijentiri. Kao što su nama mobiteli. Zamislite da nam ih netko uzme?! Što kad nam se u životu poruše oslonci? Doći će vrijeme kad će stvari koje si izgradio u životu doći u pitanje. Dovoljno je da dođu krize u obitelji - što će onda biti. Isus nam kaže „Kad se to počne događati podignite glave jer će se tada početi događati otkupljenje.“ Ako nam se ruše oslonci, a nismo oslonjeni na Boga, onda se sve ruši. Poruka ove nedjelje je na koga se trebamo osloniti. Krist želi biti naš prijatelj, brat, s nama u našoj svakodnevici i poslovima. Kad se na njega oslonimo doći će poteškoće, ali nismo sami – Krist je s nama. Možemo uspraviti pogled i ne bojati se. „Da, Isus je dovoljan. Tamo gdje je on ništa ne manjka.“ Ovom mišlju malog brata Charlesa de Faucaulda, koju je  uzeo za svoje mladomisničko geslo, vlč. Domagoj Matošević zaključio je propovijed.